Evanđelje prvo…

cropped-65522_10151414814686484_1072838427_n.jpg

Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se. (Ivan 10, 9)

Evanđelje (Radosna vijest) istinski je i temeljni odgovor na sva naša traganja, sva egzistencijalna, duhovna i filozofska pitanja.

Znate li što je to Evanđelje?

Upoznajte Gospodina Isusa Krista i pravi sadržaj kršćanske vjere na temelju Svetog pisma, jer to je najvažnija informacija koju trebate saznati u svom životu!

 

 Imate li daljnja pitanja? Rado ćemo Vam odgovoriti najbolje što znamo! Pišite nam na: info@rechurchzg.eu

Za čitaonicu – postove klikni ovdje

cropped-all-saints-from-wikipedia-commons.jpg

“Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.” (sv. Augustin)

Nema smisla i svrhe bez povratka našem Tvorcu, nema mira ni spokoja bez mira s Bogom, nema sigurnosti bez pouzdanja u Boga kao nebeskog Oca, nema pravog zadovoljstva ni ispunjenja bez da nam Božja naklonost i ljubav bude najveća radost!

Pravi odnos s Bogom možemo imati samo kroz Isusa Krista. On, Jedinorođeni Sin Božji, je zato došao i postao čovjekom – da nas vrati Bogu. Samo po vjeri u Isusa Krista možemo imati sigurnost i nadu za budućnost i vječni život u Božjem Kraljevstvu.

 

Za čitaonicu – postove klikni ovdje

cropped-936782_10151931727363989_170419967_n1.jpg

Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. (Ivan 10, 10)

Krist kao Otkupitelj

Naša župa nosi ime Krista Otkupitelja. Što je to otkupljenje? Od čega i kako nas je to Isus otkupio? Kome je platio tu otkupninu?

 

 

Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. (Marko 10, 45).

Naša župa imenom je posvećena Kristu Otkupitelju, odnosno Isusu Kristu kao Presvetom Otkupitelju. Stoga je pojam otkupljenja od posebne važnosti za našu župu.

Koncept otkupljenja od središnje je važnosti i za reformiranu teologiju, odnosno teologiju saveza, za koju vjerujemo da vjerno odražava biblijsku istinu o Bogu, čovjeku i spasenju.

No otkupljenje je od središnje važnosti i za apostola Pavla koji ovaj pojam u različitim inačicama i kontekstu u svojim Poslanicama spominje zaista mnogo puta (1) , kao i za pisce Evanđelja (2) i drugih novozavjetnih knjiga (3).

Tako je otkupljenje od presudne važnosti za cijelo kršćanstvo, te konačno za cijelo čovječanstvo i sva stvorenja.

U Novom zavjetu Isusovo ime nije direktno navedeno uz naslov Otkupitelj (mada je jasno da se redci u Rimljanima 12, 26 odnose na Njega), no jasno je kako je On taj koji izvršava djelo otkupljenja ljudi, pa je prema tome Otkupitelj. Valja zapaziti i da se u starozavjetnom kontekstu konačnim apsolutnim Otkupiteljem ljudi smatra isključivo Bog (4).

Iz biblijske perspektive je jasno da je Otkupitelj ljudi sam Bog, a iz novozavjetne perspektive postaje više nego jasno da je taj Otkupitelj Gospodin Isus Krist. No nameće nekoliko pitanja:
1. Što je to otkupljenje?
2. Od čega i kako nas je to Isus otkupio?
3. Kome je platio tu otkupninu?

Što je otkupljenje?

Otkupiti znači platiti cijenu za nekoga, nešto, ili u ime nekog duga. Otkupninom tako može biti oslobođena osoba koja je zatočena. U Starome zavjetu otkupljenje se spominje na nekoliko načina. Spomenimo dva koji su nam sada važni:
-U Starome zavjetu su za određenu cijenu mogli biti otkupljeni robovi ili sunarodnjaci koji bi upali u dužničko ropstvo, kao i njihova imovina (5).
-Nadalje, svi prvorođenci od ljudi i životinja pripadali su Gospodu i također su trebali biti otkupljeni. Zašto? Kao podsjetnik kako je Bog oslobodio Izraelce od ropstva u Egiptu (6). Ovaj starozavjetni princip se do današnjeg dana odražava u židovskom običaju otkupa sina prvorođenca srebrnim novčićima (7).

Od čega to svi ljudi trebaju biti otkupljeni?

Bog je čovjeka izvorno stvorio dobrim i pravednim. Mogao je uživati u prisnom odnosu sa svojim Stvoriteljem. No čovjek je izabrao biti neposlušan. Zbog toga se svaki čovjek po naravi rađa kao pobunjenik, u ropstvu grijeha i sklon činiti zlo. Kao takav, odvojen je od Boga i smisla života, te pod Božjom osudom i prokletstvom. U ovakvom čovjekovom stanju, zbog kojega trpi i cijelo Božje stvorenje, leži razlog za svo zlo i nesreću na ovom svijetu (8).

Stoga svaki čovjek treba otkupljenje koje je u Isusu Kristu:
-da bi nam Bog milostivo oprostio naše grijehe (Efežanima 1, 7);
-od prokletstva Zakona, odnosno naše nesposobnosti da budemo poslušni Božjem Zakonu i Božje osude (Galaćanima 3, 13);
-da bi nam se po žrtvi Isusa Krista Bog smilovao i oprostio nam, te učinio svojim sinovima i kćerima (Galaćanima 4, 5);
-da bi bio pomiren s Bogom (Rimljanima 3, 25);
-da bi u uskrsnuću bilo otkupljeno i naše slabo smrtno tijelo, odnosno da bi uskrsnuli novim neraspadljivim i proslavljenim tijelom (Rimljanima 8, 23, 1 Korinćanima 15, 42);
-od ispraznog načina života (1 Petrova 1, 18);
-da ne bismo robovali ljudima, odnosno da bismo imali životnu sigurnost i integritet koji dolaze od našeg pouzdanja u Boga (1 Korinćanima 7, 23);
-da bismo bili zauvijek sigurni u Božje oproštenje te imali vječni život (Hebrejima 9, 15) itd.

Kako je Gospodin Isus Krist izvršio djelo otkupljenja?

Izvršio ga je tako što je On Jedinorođeni Sin Božji, druga osoba Svetog Trojstva postao čovjekom, na sebe uzeo ljudsku narav i tijelo, te istovremeno kao Bog Sin (koji je jedini dostojan da bude Otkupitelj svih ljudi) i Čovjek (savršeni predstavnik ljudskog roda) bio u potpunosti poslušan Bogu Ocu sve do smrti na križu. Tako je On koji je bio nevin u potpunosti platio cijenu za naše grijehe umjesto nas (9).

Gospodin Isus Krist nas je otkupio tako što je sam sebe predao (1 Tim 2, 6, Tit 2, 14); bio raspet (Galaćanima 3, 13); prolio svoju krv (Rimljanima 3, 25; Efežanima 1, 17); i umro za nas (Matej 20, 28; Marko 10, 45; Hebrejima 9, 15).

Sada nam preostaje pitanje kome je platio tu cijenu?

Tijekom povijesti Crkve (10) bila su prisutna mišljenja da je Isus Krist tu cijenu platio Sotoni. Budući da je “Eon (knez) ovoga svijeta” (11), on ima neko legalno pravo na ljude koji su sagriješili i pali iz izvornog stanja pravednosti u ropstvo grijehu. Isus Krist je stoga svojim životom trebao Sotoni platiti cijenu za slobodu ljudi (ili ga je nekako prevario svojom smrću tako da je Sotona uzeo vlast nad Kristovim bezgrešnim božanskim životom na koji nije imao pravo).

Sličnu sliku možemo vidjeti u Narnijskim kronikama C. S. Lewisa (Lav, vještica i ormar) gdje se prikazuje kako lav Aslan (koji predstavlja Krista) žrtvovavši svoj život plaća cijenu bijeloj vještici (koja očito predstavlja Sotonu), i to tako što je nasjela na varku i uzela Aslanov život.

Mada je dimenzija Krista kao osloboditelja i pobjednika nad grijehom, zlom, strahom i smrću važna i biblijski osnovana (12), s nečim ovakvim ne treba ići predaleko i ne treba vući direktne paralele s plaćanjem otkupnine. Sotona je i sam pobunjenik i bezakonik koji se nalazi pod Božjim prokletstvom i osudom, te nema pravog temelja za tvrdnju da on može polagati bilo kakvo “legalno pravo” na vlast nad ljudima. Sotona je nazvan “knezom ovoga svijeta” zbog toga što ljudi po svojoj grešnoj pokvarenoj naravi zapravo služe njemu i njegovim zlim namjerama, a on njima manipulira.

No pravi apsolutni Gospodar cijelog stvorenja i onaj koji ima posljednju riječ je samo Bog. Sotona može učiniti samo onoliko koliko mu Bog dozvoli (13). Stoga nehotično davanje previše vlasti i moći Sotoni (koje on zapravo nema i ne može imati) može naštetiti ispravnom poimanju Božje suverenosti, a time i našem pouzdanju u Boga, kao i cjelokupnom poimanju našeg odnosa s Bogom i spasenja. Razmišljanje da bi Bog nešto dugovao Sotoni za spasenje ljudi, ili da bi se trebao poslužiti nekom varkom, potpuno je bespredmetno.

Iz svjedočanstva Svetog pisma je jasno kome je Isus Krist platio cijenu za naše otkupljenje.

Otkupnina se daje Bogu: Ta nitko sebe ne može otkupit’ni za se dati Bogu otkupninu: životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. (Psalam 49, 8-10).
Otkupljenje služi da nas opravda pred Bogom i s Njim pomiri: Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. (Rimljanima 3, 23-25).
Isus Krist je svojim otkupom posrednik između Boga i ljudi (a ne između Boga i Sotone): Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus,koji sebe samoga dade kao otkup za sve. (1 Timoteju 2, 5-6).

Na početku Poslanice Rimljanima stoji da je Bog, zbog toga jer ga nisu priznali kao Boga i dali mu slavu i čast, ljude izručio ropstvu grijeha. Prema tome, prvi i osnovni čovjekov problem jest to što nije priznao i štovao Boga kao Boga, što se pobunio i otpao od Boga, zato je Bog izručio čovječanstvo ropstvu grijeha:
Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost…Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela… I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje. (Rimljanima 1, 21.24.28).
Bog je onaj koji je ljude prepustio njihovoj vlastitoj zloći, odnosno ropstvu grijehu (a ne da Sotona ima neko legalno pravo na vlast nad ljudima).

Slikovit način govora o križu kao otkupnini zapravo je srodan govoru o križu kao žrtvi, zadovoljštini ili plaćenoj kazni za grijehe ljudi. Ovdje je riječ o različitim vidovima istog spasenja, a ne nekoj bitno drugačijoj realnosti. Sve ove slike upućuju na istu realnost, Isusa Krista koji je svojom smrću na križu ispunio zahtjev Božje pravednosti koji mora kazniti neposlušnost i zloću (14).

U Starome zavjetu čovjek je žrtve za svoje grijehe (žrtve paljenice, pričesnice i okajnice) trebao prinositi samome Bogu (15). Shvaćanje otkupljenja kao plaćanja cijene Sotoni nije kompatibilno s križem kao žrtvom jedinome Bogu (16).

Već smo naveli da svi prvorođenci u Starome zavjetu pripadaju samome Bogu i trebaju biti otkupljeni od Boga u znak sjećanja na način kako je Gospodin oslobodio Izraelce iz egipatskog ropstva. Isus Krist je taj istinski Provorođenac koji je prinio sebe Bogu Ocu za otkupljenja nas mnoge braće i sestara (17).

Iz svega je jasno da mi imamo velik dug i to prema samome Bogu, te da je jedini koji može otkupiti naš dug također Bog. Onaj tko nas spašava od Božje osude i kazne zapravo je sam Bog.

Nakon čovjekova pada u grijeh i pobunu, te nemogućnosti da bude poslušan, Božji način postupanja prema Božjem izabranom narodu je uvijek na osnovu milosti, milosrđa i ljubavi. U skladu s vječnim naumom Trojedinog Boga, Bog Otac šalje Boga Sina koji je dragovoljno sišao među nas ljude, na sebe uzeo ljudsku narav i tijelo (utjelovio se i postao čovjekom), živio životom savršene poslušnosti, te nevin položio svoj život, da otkupi svakoga tko u njega vjeruje (18).

Bog Duh Sveti budi, raspiruje i održava tu vjeru u onima koji su prema otajstvenom Božjem vječnom naumu predodređeni za spasenje (19).

S ovim u vezi valja još spomenuti da ima i onih koji smatraju da Bog prilikom djela otkupljenja nije imao u vidu nikoga posebnog. Tako se može dogoditi da budu otkupljeni svi ljudi ili nitko, ovisno o tome hoće li povjerovati ili neće. Dakle, može se dogoditi da je Isus Krist zapravo uzalud umro jer Bog u potpunosti ovisi o odgovoru grešnog čovjeka. No Sveto pismo nam otkriva da niti ovo nije istina i jasno nam pokazuje da je Bog u svome otajstvu izabranja točno imao u vidu one na koje će Kristova žrtva imati praktične posljedice (20).

Otkupljeni smo besplatno po vjeri. No za kraj se možemo pitati i kakva je prava vjera? Prava vjera je ona koja aktivno djeluje iz ljubavi (21). Žrtva Isusa Krista oslobađa nas dakle od Božjeg gnjeva i osuda, te ropstva i prokletstva grijeha. Budući da smo otkupljeni i plaćeni predragocjenom krvlju Isusa Krista, znamo da time ne pripadamo sebi već njemu, te trebamo živjeti u ljubavi, radosti, miru, velikodušnosti, uslužnosti, dobroti, vjernosti, blagosti i uzdržljivosti, na Božju slavu (22).

.

Jasmin Koso, o trećoj nedjelji u srpnju 2015. godine

.

————————————————————————————————————–

(1) (Rimljanima 3, 24; 8, 23; 11, 26; 1 Korinćanima 1, 30; 6, 20; 7, 23; Galaćanima 3, 13; 4, 5; Efežanima 1, 7; 1, 14; 4, 30; Kološanima 1, 14; 1 Tim 2, 6; Titu 2, 14).

(2) (Matej 20, 28; Marko 10, 45; Luka 1, 68; 2, 38; 21, 28; 24, 21).

(3) (Djela 7, 35; Hebrejima 9, 12; 9, 15; 1 Petrova 1, 18; 2 Petrova 2, 1; Otkrivenje 1,5; 5, 9; 14, 3-4 – tako je u našem prijevodu Kršćanske sadašnjosti. U nekim redcima se u različitim prijevodima koriste različite riječi poput otkupitelj, izbavitelj, osloboditelj).

(4) (Pnz 15, 15; Psalam 19, 15; Ps 78, 35; Luka 1, 68 i drugdje).

(5) (Lev 25, 47-49 i drugdje).

(6) (Izlazak 13, 1-16 i drugdje).

(7) (Br 18, 16).

(8) (Psalam 51, 7; Rimljanima 3, 12; 3, 23; 8, 19-21).

(9) (Filipljanima 2, 6-8; 2 Korinćanima 5, 21 i drugdje).

(10) Počevši od Origena, preko Grgura Velikog, Rufina iz Akvileje i dalje.

(11) (Efežanima 2, 2).

(12) (1 Korinćanima 15, 54-57; Kološanima 2, 15, Hebrejima 2, 14-15 i drugdje).

(13) (Job 1, 12: Luka 22, 31).

(14) (Izaija 53, 4-7).

(15) (Postanak 8, 20; Izlazak 20, 24; Levitski zakonik 4, 1; 4, 20 i dalje).

(16) (1 Korinćanima 5, 7 i drugdje).

(17) (Luka 2, 7.23; Rimljanima 8, 29; Kološanima 1, 15.18; Hebrejima 1, 6; 12, 23; Otkrivenje 1, 5).

(18) (Ivan 3, 16-17; 10, 17-18, Rimljanima 5, 18-19).

(19) (Rimljanima 8, 23; Efežanima 1, 13-14; 4, 30).

(20) (Djela apostolska 13, 48; Rimljanima 8, 29-30; 9, 14 -24; Efežanima 1, 4 -14).

(21) (Galaćanima 5, 6).

(22) (Galaćanima 5, 22-23; 1 Korinćanima 6, 19-20; Tit 2, 14; 1 Petrova 1, 17-18).

 

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s