Bog i zemaljska sreća bezbožnih

„Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!

A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika.

Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode pa veli: “Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?” Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.

Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? Da sam kazao: “Govorit ću kao i oni”, izdao bih rod sinova tvojih. Promišljah tada da bih spoznao: al’ mi se učini mučno u očima mojim sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.

Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš. Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede! Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš. Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni, bezumnik bijah bez razbora, k’o živinče pred tobom.

Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri. A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima Kćeri sionske.“ (Psalam 73)

(Job 1, 1-2, 10; 2 Sam 12, 13-23; Iz 45, 5-7; 55, 8-9; Post 50, 19)

.

Suočeni sa sveprisutnim zlom i nepravdom na ovome svijetu ili s vlastitom nevoljom  ljudi se često pitaju gdje je Bog i kakva je njegova uloga u tome. Ljudi često postavljaju pitanja poput: „Zašto zlim ljudima bude dobro u životu, a dobrim i pobožnim ljudima loše?“ ili: „Zašto Bog dopušta toliko zla, patnje i  nevolje u ovome svijetu, dali je on dobar  i ima li ga uopće?“

Često ni kršćani ne znaju kako odgovoriti na takva teška pitanja. Pogotovo kad su i sami poučeni u krivim, odnosno nebiblijskim, teološkim konceptima o problemu zla i patnje u svijetu. Naime, postoje propovjednici koji poučavaju kako Bog nema ništa s boli, patnjom i nevoljom, i kako one dolaze isključivo od Sotone.

Međutim, zapanjujuće je da nam Biblija mnogo i otvoreno govori o nevoljama, patnji i gubicima koji su zadesile Božje ljude, vjernike po Božjem srcu. Čak je  zabilježeno da su ih te nevolje i gubici zadesili po Božjoj namisli. Biblija nam govori da Bog itekako ima veze s boli, patnjom i nevoljom, te da se sve događa prema Božjem planu. Dapače, Bog ima sve s boli i patnjom. Naš Gospodin i sam je bio čovjek bolova i vičan patnjama! Kroz svoju patnju na križu on je pobijedio grijeh i smrt!

Pored svih osobina koje krase Boga prva je ipak ona da je Svemogući Stvoritelj i Vladar neba i zemlje. Kršćanska vjera nije dualizam u kojem su Bog i Sotona izjednačeni, te se vodi vječna borba između dobra i zla s neizvjesnim ishodom. Čak i zlo djelovanje Sotone podređeno je Božjim suverenim planovima.

Božji ljudi poput Joba i kralja Davida  nam svjedoče da biti pravi vjernik znači upravo to da živimo „pred Božjim licem“- pod autoritetom Svemogućega Boga, kada u naš život donosi prosperitet i kada donosi nevolje. Biti vjernik znači ljubiti i slaviti Boga kao Boga, uživati u zajedništvu s njim, a ne samo u onome što nam može dati.

Probitak i ugoda u ovome životu ne donose nužno i konačno dobro, a bol i patnja ne znače nužno da čovjek nije konačno blagoslovljen. Prava vjernička nada svoje konačno zadovoljstvo nalazi u zajedništvu s Bogom. Bezbožnici u svome blagostanju postaju sve oholiji i time se očituju kao nepravedni, a vjernici su i u svojoj patnji u stanju slaviti Boga.

Bog za nas ljude uvijek ostaje „skriveni Bog“.  Iako nam se u svojoj dobroti objavio, nikada nam ne otkriva sve svoje namisli i planove. On u svojoj svemoći okreće i nakane zlih u korist svojih konačnih dobrih planova. Također, vjernici po Božjoj dobroj namisli mogu prolaziti kroz patnje i nevolje. Tim prije što i sami griješe i ne postupaju uvijek pravedno, te trpe vremenite posljedice.

No u konačnici, Bog će suditi nepravednima i bezbožnima, i oni će zauvijek propasti; a njegovi sveti – opravdani po vjeri u Krista, boravit će vječno u njegovoj Slavi.

Jasmin Koso

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s