Pokajanje, vjera i djela milosrđa

Propovijed,  5. nedjelja po Bogojavljenu, godina A

Ps 112; Iz 58, 1-12; 1. Kor 2, 1-16; Mt 5, 13-20

Pitam ja vas, kakva je to mudrost ovoga svijeta? Kako se ono u našem narodu kaže: “U se, na se i poda se”-prvo se pobrini za sebe. U ovom svijetu cijene se moć, sila i utjecaj. Koji bi od moćnika ovog svijeta pomislio da se neka velika mudrost i korist krije u žrtvovanju vlastitog života za bližnjega, a kamoli za podanika koji je k tome još i kriv za neposluh? Ne, ni jedan od knezova ovog svijeta nije upoznao takvu mudrost zasnovanu na ljubavi i požrtvovnosti, bez konkretne koristi za onoga koji se žrtvuje. Da jesu, onda im Gospodin Isus Krist ne bi predstavljao prijetnju, već izvor nade… Onda ga ne bi razapeli. A onima koji u križu Kristovom ne vide prijetnju, onima koji ljube Boga, Bog je pripravio ono što ljudsko oko nije nikada ni vidjelo i što ljudsko uho nije nikada ni čulo, i što naše srce nije niti iskusilo. Znači one koji ljube Boga čekaju fantastične stvari!

Međutim problem je u tome što čovjek nije u stanju samo od sebe, po svojoj svjetovnoj mudrosti i snazi, zaista ljubiti Boga vjerovati mu, a nije se u stanju niti osloniti i pouzdati u ovako veliku nadu. Ne, to mora biti djelo Duha Svetoga, to nam on mora objaviti! Čak i to da možemo istinski vjerovati mora biti nezasluženi Božji dar! Sam Bog mora intervenirati u ljudsko srce, obnoviti ga, darovati mu novu volju i osposobiti čovjeka za vjeru.

No, možda paradoksalno, ali istodobno i čovjek tu ima svoju odgovornost. Ima odgovornost da svojim obnovljenim srcem i voljom, svjesno i radosno kaže Bogu: “Da!” Zbog toga je Bog poslao svoje službenike da po cijelom svijetu propovijedaju radosnu vijest o Isusu Kristu, da bi ljudi na tu vijest mogli reći Bogu “Da”.

Moramo biti svjesni da nam je badava sva naša mudrost, priča i znanje, pa čak i istraživanje Svetog pisma, ako čovjek ne učini na prvi pogled vrlo jednostavnu, a zapravo vrlo tešku stvar, ako se ne pokaje pred Bogom i ne uzvjeruje. To je suština onoga o čemu Sveto pismo svjedoči, ono svjedoči o potrebi svjesnosti o vlastitim grijesima, pokajanju i Isusu- Božjem pomazaniku. I badava nam sve naše proučavanje Svetog pisma ako promašimo glavni smisao, ako promašimo Isusa raspetoga i uskrslog koji nas zove k sebi iz tih stranica. Sve je badava ako čovjek ne kaže iskreno: “Bože, smiluj se meni grešniku” i ne uzvjeruje u Isusa Krista kao Gospodina i Spasitelja. Pokajanje i priznanje Krista Gospodinom i Spasiteljem treba izaći iz našeg srca i kroz naše usne.. Ako to nismo nikad prije učinili, to je nešto što možemo učiniti u nečijem društvu ili sami u svoja četiri zida. Teško se je za svjetovnu mudrost pokajati i pokloniti pred Bogom. Odložiti svoj ponos i predati sve svoje oružje, te svu svoju nadu položiti u Krista. No Sveto pismo nam svjedoči da je samo to prava vjera. I ako tako učinimo, onda je to znak prave mudrosti, one koja silazi s neba, od Božjega Duha, kao dar Božji!

Ako imamo vjeru onda imamo i Duha Božjega. Ako imamo Duha Božjega onda imamo i Kristovu misao. A kakva je to Kristova misao? Kristova misao je ovo: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” ( Iv 15, 13). Znate, kada kažemo da kršćanina odlikuje pokajnički stav, onda ljudi ponekad misle da je kršćanski život nekakav sumoran i negativan život prezira spram samog sebe. Život neprihvaćanja samog sebe. Međutim nije tako… Baš obrnuto, mi možemo upoznati i prihvatiti sebe takvima kakvim jesmo bez straha. Mi rado priznajemo svoju nedostatnost i slabosti u svjetlu potpune prihvaćenosti, ljubavi i oproštenja od strane našeg nebeskog Oca, koji nas stalno upućuje na bolje. Mi možemo izaći iz sebe samih, prestati se baviti sami sobom i okrenuti ka služenju bližnjima, ka djelima milosrđa. Mnogi će reći da je jedino to i jest prava radost. Ne prvenstveno “u se, na se i poda se”, ne stalno se uspoređivati i pokušavati biti dovoljno dobar, ne stalno se bojati za sebe, već biti slobodan od sebe, izaći iz sebe, te se okrenuti ka drugom čovjeku, ka svome bližnjem. To je cilj ka kojem bi trebao voditi kršćanski život, to je kršćanska radost, to bi trebao biti praktični rezultat pokajanja i vjere. To je misao koju apostol Pavao više puta ponavlja: Jer nitko do nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. (Rim 14, 7-8). Mi se radujemo uskrsnuću, mi se radujemo budućem životu u zajedništvu s Bogom i mnoštvom oko sebe. Naš Gospodin se iz ljubavi žrtvovao za nas, no on, kako glasi stari kršćanski himan, “uskrsnu od mrtvih, smrću smrt pobijedi i mrtvima u grobovima život darova”! (Christos anesti ek nekron thanato thanaton patisas ke tis en tis mnimasi zoin xarisamenos).

Kada Isus kaže: “Vi ste svjetlost svijeta” onda je to, koliko god bi tu istinu netko pokušavao izbjeći, neraskidivo povezano s djelima milosrđa, služenja i ljubavi. Istina je da je zapravo od Boga to svjetlo koje svijetli u nama, a mi samo svjetiljke. No to svjetlo neće nikada zasjati i doći do izražaja ako se mi ne ustanemo i ne pokrenemo. Ne trebamo činiti izuzetne i čudesne stvari, ponekad jako mnogo znači i svaki osmjeh, topla riječ i ohrabrenje. I to je Bogu ugodnije od svih religioznih obreda. Ponekad i mala pomoć nekome može jako mnogo značiti. Ne trebamo i ne možemo biti savršeni, ali ova djela bi trebala biti primjetna u životu vjernika. Boga raduje svaki iskreni pokušaj da budemo bolji svome bližnjem, a licemjerna religijska praksa kojom netko smatra da ugađa Bogu, dok njegov život svjedoči suprotno (o neobraćenosti srca, o nedostatku vjere, ljubavi i milosrđa) mrska je Bogu.

Iskrena služba milosrđa prema bližnjima ujedno je i služba ljubavi prema Bogu. Tako u Jakovljevoj poslanici stoji: “Bogoljubnost čista i neokaljana jest;: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.” Ispunjenje naše “veće pravednosti” jest jedino Isus Krist. Opravdava nas jedino vjera u njega. Međutim, nije prirodno da se vjernik koji je “u Kristu” i koji ljubi Boga potpuno ogluši i ignorira Božji moralni Zakon.

Tu poslušnost prema Bogu iz ljubavi možemo usporediti s načinom na koji ljudi i inače funkcioniraju u životu. Saznanje da nešto što želimo učiniti nije u redu ili nije dozvoljeno će možda izazvati malo grižnje savjesti, ali nas neće odvratiti od toga da to učinimo. Od loših postupaka nas neće odvratiti ni očajavanje nada svojim karakterom, osjećaj krivnje i samosažaljenje. Takvi osjećaji nas često još više nagone da činimo loše stvari. Situacija je malo bolja ako nam za neki prijestup prijeti kazna. Tada će nas strah od kazne ponekad odvratiti od prijestupa. No često ćemo ga ipak počiniti ako procijenimo da imamo dobre izglede da nas ne uhvate. No situacija je mnogo bolja ako nekoga volimo, ako ne želimo učiniti nešto što bi povrijedilo voljenu osobu. Ljubav je jako dobar motiv za ispravne postupke. Tada želimo svakim danom biti sve bolji za voljenu osobu. A ako toj ljubavi dodamo još i bolje razumijevanje što je ispravno a što nije, te određenu količinu poticaja, principijelnosti, rada na ustrajnosti i nastojanja oko discipline, to onda postaje svakako najbolja kombinacija! Vjerujem da je slična uloga Božjeg moralnog zakona u životu vjernika, u životu onoga koji ljubi Boga. Svatko od nas ponekad pogriješi i prema voljenoj osobi, ali njezino oproštenje će nam biti poticaj i dati potrebnu snagu da joj budemo sve bolji.

Bog nam ne obećaje da ćemo na ovome svijetu biti lišeni žalosti i nevolja, već kaže: “Žalosne se vijesti neće bojati, mirno je njegovo srce uzdajuć se u Gospoda. Hrabro mu je srce, ničega se ne boji, neprijatelje svoje prezire.” Dakle, Bog nam obećaje: Ja ću uvijek biti s tobom, ja sam s tobom i uz tebe i u trenucima tvoje boli, patnje i nevolje! Mada nas Bog ne lišava svake patnje i nevolja ipak stoji Biblijska istina da poseban blagoslov počiva nad onima koji poštuju Boga i trude se poštovati njegovu Riječ i zapovijedi. Brojne su pozitivne posljedice poštovanja prema Bogu i poslušnosti Božjoj riječi… U knjizi Postanka Bog Kajinu koji je bio ljubomoran na svoga brata kaže: “Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što te vreba, još mu se možeš oduprijeti.” Jednostavno, dobro je činiti dobro! Biti ćeš sretniji i radosniji kao osoba, tvoj život i tvoja obitelj biti će u boljem skladu i ravnoteži. Primjetan je kontrast između onih koji se trude da svojim životom i obitelji upravljaju prema Biblijskim, pa i općenito moralnim principima, u odnosu na one koji svoj život uređuju prema vlastitim strastima, hirovima i nahođenju. Bog iz svoje čiste ljubavi i milosti nagrađuje svoju djecu za njihova nesavršena i manjkava djela poslušnosti. A iznad svega, stoji obećanje da ćemo kao vjernici u Nebeskom kraljevstvu baštiniti vječnu radost i pohvalu za svaki naš napor i ustrajnost na putu prema dobru.

Božja riječ nam svjedoči da se taj blagoslov prenosi dalje i na naše potomstvo. Naravno da i djeca vjernika-djeca Saveza mogu odlučiti i da ne prihvate Krista, da odu svojim putem, daleko od roditeljskog doma i Crkve. Tako se potvrđuje da spasenje nije pravilo, već da je isključivo po slobodnoj Božjoj milosti. Međutim, ne kaže Bog slučajno: “…A milosrđe iskazuje do u tisućito koljeno onima, koji me ljube i drže zapovijedi moje.” (Pnz 5, 10)

Očit je blagoslov koji počiva na djeci Saveza, na djeci koja se sa stegom i ljubavlju odgajaju na Biblijskim principima, te bez prisile poučavaju u duhu Evanđelja. (Ef 6, 1-4; Kol 3, 20-21). Takva djeca će mahom radosno prigrliti Gospodina. Osim toga, iz obiteljskog doma će ponijeti sve potrebno da provedu dobar i kvalitetan život. I tu je očit kontrast u odnosu na obitelji gdje kao prokletstvo prenose posljedice bezbožnosti, odnosno neprihvaćanja i nepoznavanja Božje riječi. Kada se djeca iz takvih obitelji obrate Gospodinu ( a to se događa, kao i obrnuto da djeca Saveza odbiju Krista), onda to najčešće bude burno i veliko svjedočanstvo o Božjoj slobodnoj milosti i ljubavi. No na žalost, mnogima još dugo ostaju vremenite posljedice loših navika, s kojima se moraju nositi i boriti. Ali ostaje velika nada da će njihovoj djeci i unucima biti sve bolje i bolje…

Jasmin Koso

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s