Božja misija je i naša misija

Sefanija 1, 7.12-18, Ps 90:1-12, 1 Solunjanima 5,1-11, Matej 25,14-30

 

BOŽJA MISIJA JE I NAŠA MISIJA

Ispričat ću vam jednu priču,. To je priča o selu na vrlo opasnoj, stjenovitoj i olujnoj obali. Mnogi brodovi plovili su uzduž te obale, prevozeći ljude i vrijedan teret… Svake godine, kako bi zimske oluje stale udarati o stjenovite obale, događali su se brodolomi, teret je bio izgubljen a ljudi se utapali. Tako je bilo godinu za godinom… Seljani su shvatili da tako ne može ići dalje. Okupili su se i osnovali udruženje za spašavanje života. Sakupili su novac za brod za spašavanje, sagradili Dom, skupili članove-spasioce koji su bili spremni u trenu izletjeti iz svojih kuća, uskočiti u brod za spašavanje i otisnuti se nas more da bi pomogli ljudima u nevolji. Nakon nekog vremena, broj spašenih ljudi zaista je porastao, te su se i svi oni pridružili Udruženju. Tada je odlučeno da treba sagraditi veći Dom, tako da se svi oni koji su spašeni mogu u njemu sastajati.Veliki napor i energija utrošeni su u gradnju i proširenje, a zatim i u održavanje Doma. Jednom kada je završen, članstvo se je redovito sastajalo da proslave svoja postignuća i raduju s onima čiji su životi spašeni. No postojao je jedan problem… Ljudi su postali toliko zauzeti svojim Domom i proslavama da su zaboravili zašto su ga prvenstveno sagradili. Zimske oluje i dalje su udarale u obalu, brodovi su i dalje doživljavali brodolome, no spasioci više nisu izlazili da spašavaju one koji su se utapljali.

Misijska nedjelja

Danas obilježavamo misijsku nedjelju kada se prisjećamo da mi kao Crkva nismo ovdje samo radi samih sebe, već i zbog drugih. Isto koliko se posvećujemo našem zajedništvu i skupljamo snagu za sve što činimo i jesmo kao zajednica vjernika, mi smo pozvani da gledamo dalje od samih sebe. Mi smo pozvani da budemo misijska crkva, pozvana da slijedi Gospodinovu zapovijed (Mt 28, 19): “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” Amen.

Što je to misija? Misija je velika riječ! Razne organizacije, poduzeća i banke imaju misijske izjave, u kojima pokušavaju definirati što žele postići. Trgovina odjećom može imati misijsku izjavu: “da bude trgovina u kojoj će rado kupovati svi stanovnici Hrvatske!”

Neki od nas misiju povezuju s raznim evangelizacijskim planovima i akcijama u kojima je cilj druge privući Kristu. Ili misiju povezujemo s misionarima-ljudima koji ostavljaju svoje domove i obitelji, te putuju u udaljene zemlje, da bi propovijedali Evanđelje Isusa Krista onima koji ga nisu čuli. I neki od nas ovdje su produkt takvog djelovanja misionarskih obitelji. I naša najstarija i najveća župa u Tordincima, pa tako i cijela naša crkva plod je misijskog-evangelizacijskog rada. Tordinačka župa nastala je djelovanjem istaknutog reformatora misionara Mihaela Starina. Djelovanjem Mihaela Starina i drugih reformatora misionara tijekom 16. stoljeljeća, širom Slavonije i Baranje, osnovane su brojne protestantske župe. U Tordinicima je već 17. svibnja 1551. godine održana i prva protestantska sinoda u našim krajevima. Tako i mi, među drugim europskim narodima, nasljedujemo naše izvorno reformacijsko nasljeđe. Trebamo ga čuvati, uvijek ponovno obnavljati i predavati dalje.

Riječ misija dolazi od riječi koja znači: “biti poslan”. Nakon Uskrsnuća, Isus je rekao učenicima: “Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas” (Iv 20, 21). U misiji nas kao kršćana, mi moramo hodati Isusovim stopama, koji je u svojem rodnom gradu Nazaretu istupio u sinagogi i pročitao velike riječi iz Knjige proroka Izaije 61: “Duh Gospodnji počiva na meni. On me pomaza, da nosim radosnu vijest siromasima. Posla me, da navješćujem zarobljenima oslobođenje, slijepima vid, da oslobodim potlačene, da proglasim milosnu godinu Gospodnju.” (Lk 4, 18-19)

Isus je poslan od Boga Oca da pomiri svijet sa sobom kroz svoj život, smrt i uskrsnuće: “Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom po Kristu i dade nam službu pomirenja. Jer je Bog bio, koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne računajući im prestupaka njihovih i metnuvši u nas riječ pomirenja. Za Krista smo dakle poslanici, jer Bog kao da opominje po nama. Molimo mjesto Krista: Pomirite se s Bogom!” (2. Kor 5, 18-20)

Poslanik je onaj koji ide u ime druge osobe, da prenese poruku i da se vlada kao njegov predstavnik u nekoj stranoj zemlji. Mi smo poslanici pomirenja, pronositelji Radosne vijesti o spašavajućoj Božjoj ljubavi kroz Isusa Krista, pozvani da zastupamo i svjedočimo za Krista!

Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni. (Iv 3, 16) ”A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.” (Rim 5, 8) Svi mi smo primili besplatan dar Božje milosti i ljubavi,. Zato jer je Bog prvi posegnuo da spasi nas, i mi smo pozvani da damo sebe, dopremo do drugih s Radosnom vijesti i budemo instrument Božje ljubavi! Kakav je to poziv! Kakav je to izazov! Da propovijedamo Evanđelje i transformiramo svijet s predragocjenom ljubavlju Božjom!

Misija crkve jest pozivati sve ljude da se pomire s Bogom i jedni s drugima u Kristu.

Pet značajki misije

Kako ćemo to učiniti? Kako će Crkva nastaviti svoju misiju? Što to znači u praksi? “Crkva nastavlja svoju misiju kad moli i obožava, naviješta evanđelje, te promiče pravdu, mir i ljubav.” (75) APB `89. Naše razumijevanje misije možemo izraziti kroz pet značajki ili pet aspekata misije:

1. Mi naviještamo Radosnu vijest o Kraljevstvu

Mi to činimo kada drugima govorimo dobru vijest o Isusu; kada dijelimo našu vjeru u Krista s onima koji su oko nas; kada posežemo izvan naše zajednice s jasnom kršćanskom porukom Evanđelja; kada propovijedamo i naviještamo našu vjeru u crkvi, nedjelju za nedjeljom; kada služimo bližnjima; kada se odazivamo Gospodinovom pozivu da idemo po svem svijetu.

Jedna od strategija koje je Crkva koristila da dosegne one vani jest obrazovanje i osnivanje crkvenih škola, uz školovanje i obučavanje učitelja kršćana.

2.Mi trebamo poučavati, krstiti i odgajati nove vjernike

Mi to činimo kroz sate vjeronauka i pripremu za konfirmaciju; zatim kada organiziramo biblijske grupe, tečajeve, seminare, pripreme za krštenje i slično; kada odgajamo i ohrabrujemo našu djecu i mlade u duhu kršćanske vjere; kada podržavamo naše studente i mlade obitelji.

3.Mi trebamo odgovoriti na ljudske potrebe karitativnom službom

To možemo činiti i kroz pomaganje i volontiranje u nekoj humanitarnoj organizaciji i slično.

4.Trebamo nastojati u transformaciji nepravednih struktura u društvu.

Mi to činimo kada unesemo našu kršćansku vjeru i vrijednosti u politiku i vlasti; kada pozivamo na odgovornost, te predstavljamo glas savjesti oko pitanja korupcije i dobrog upravljanja; kada podupiremo razvoj demokracije; kada ne zatvaramo oči pred kršenjem ljudskih prava; kada podižemo svoj glas protiv zloupotrebe vlasti i neodgovornih poteza; kada propitujemo loše zakone i poteze; kada istupamo protiv nepravde i nasilja; kada glasujući ispunjavamo svoju građansku dužnost; kada se kandidiramo za javne službe; kada smo društveno aktivni vođeni vrijednostima naše kršćanske vjere.

5.Kada se borimo za očuvanje cjelovitosti stvorenja, za dostojanstvo, očuvanje i obnovu života na zemlji.

To činimo kada se ponašamo obzirno i odgovorno prema prirodi, kada recikliramo i ponovno koristimo; kada čuvamo vodu i druge prirodne resurse; kada podupiremo ekološku svjesnost i aktivnosti; kada dovodimo u pitanje projekte koji štete okolišu; kada štitimo dostojanstvo ljudske osobe i brinemo za životinje, kada biramo način života koji je alternativa materijalizmu i pohlepi.

Naš misionarski poziv

Što je to Božji poziv? Što nam to to Bog govori?

1.Mi smo svi misionari: mi svi smo pozvani i poslani van.

2.Imajmo širu viziju Božje misije, misije Crkve i svega na što nas Bog poziva da činimo u svijetu. Nastojmo gledati šire na našu kršćansku misiju, svjedočanstvo i na sve što smo pozvani da činimo. Nemojmo gledati suviše usko i zatvoreno i time ograničavati Boga ili našu misiju.

3.Hajdemo prepoznati i priznati da je velik dio onoga što svakodnevno činimo zapravo dio našeg kršćanskog poslanja, službe i svjedočanstva. Ako u svakodnevnom životu djelujemo svjesni toga onda si možemo međusobno uputiti riječi ohrabrenja: “Dobro činiš!” Onima koji tako rade i Gospodin će reći: “Valjaš, slugo dobri i vjerni!”

4.Trebamo paziti da nam naša misija i usredotočenost prema onima vani, bude konstantno dio vizije izgradnje naše crkvene građevine. Kao što je jedan kršćanski mislilac rekao: “Crkva je organizacija koja postoji za dobrobit svojih ne-članova.”(William Temple) No ako tako radimo onda se događa veliki preokret, zbog toga jer je misija živototovorna, jer je ona za Crkvu poput kisika. Baš kada smo uključeni u rad na terenu i misiju nalazimo sebe ispunjene energijom i obnovljene.

No dio Božjeg poziva također znači slaviti tko mi jesmo, njegovati naš život bogoslužja, život nas kao zajednice, život nas kao Božje obitelji. Priča s početka propovijedi, o seljanima i njihovim spasilačkim aktivnostima i njihovu Domu govori o tome na što smo mi pozvani da činimo. Mi smo pozvani da posegnemo prema van, da budemo misijska crkva. No priča nam propušta reći što smo pozvani biti u crkvi. Mi smo pozvani da budemo zajednica štovanja i slavljenja. Mjesto gdje ljudi mogu doći i pronaći ljubav, prihvaćanje, pripadnost i dobrodošlicu; zajednicu koja obožava i koja privlači druge kvalitetom svoga štovanja Boga!

Eto zašto mi dolazimo ovdje od nedjelje do nedjelje; da dotaknemo rub Gospodinove haljine, da budemo obnovljeni i ojačani, da budemo u Gospodnjoj prisutnosti, da ga obožavamo-i onda dolazi ono što proizlazi iz tog susreta: da budemo poslani van u misiju!

I evo, želim zahvaliti vama svima koji pomažete u stvaranju i održavanju naše zajedničke službe, našeg štovanja, tjedan za tjednom. Trebamo vrijeme kada smo zajedno u prisutnosti Gospodnjoj. Važno je da se potrudimo i ponudimo naše najbolje. Tako da ljudi mogu doći ovdje i pronaći se uhvaćenima u klanjanju, hvaljenju i obožavanju Boga od strane Božjeg naroda. I trebamo učiniti sve što možemo da izgrađujemo odnose, tako da naša građevina bude sve veća i veća, i mjesto sve ugodnije i ugodnije za boravak. Mjesto dobrodošlice, pripadnosti i prihvaćanja.

I nemojmo nikada postati toliko zauzeti radom za Gospodina da zaboravimo na samog Gospodara sveg posla.

Zaključak

Oče, nudimo ti naše živote, nudimo ti život nas kao zajednice, našu viziju za izgradnju ove crkve. Pomozi nam da čujemo tvoj poziv, daj nam svoje oči, srce i snagu, da dopremo do ljudi Kristovom ljubavlju. Neka okupljanje nas kao crkvene obitelji bude vrijeme velikog slavlja, radosti i oduševljenja. Obnovi, preobrazi i blagoslovi nas u našem slavljenju i u našem zajedništvu, i u svemu što činimo za dobrobit tvojega Kraljevstva. Amen.

Priredio Jasmin Koso, veljača 2012.

Prema propovijedi: “GOD’S MISSION IS OUR MISSION” propovjednik: Andrew Hunter (Anglikanska crkva Južne Afrike)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s