Brak vs. celibat

Pitanje

Postoji mnogo potvrda da je brak Božanskog podrijetla. Sjedinjenje muškarca i žene je upravo ono što je Bog stvorio i čemu se raduje (Izr 18, 22;. Prop 9, 9;. Ef 5, 33). S druge strane, postoje ne manje snažne afirmacije celibata kao najboljeg izbora radi potpune predanosti Bogu (1 Kor 7, 32-34,38). Gdje je istina? Zašto se ponekad čini da Novi Zavjet umanjuje vrijednost braka kada ga Stari Zavjet i ostali dijelovi Novoga Zavjeta hvale? Je li bolje za kršćanina biti samac ili u braku? Što Biblija kaže o bračnoj ljubavi?

Odgovor

Kroz mnoga stoljeća, crkva je u osnovi učila da je samaštvo bolje od braka, ali da nemaju svi “dar samaštva”. Crkva je smatrala da je Pavao mislio kako su samaštvo i celibat objektivno bolje stanje za kršćansku predanost prema Bogu nego brak.

Očiti je problem s tim načinom gledanja jest ono što je već spomenuto u pitanju: takav stav proturječi Starom Zavjetu.

Najveća poteškoća u vezi ove teme je 1 Korinćanima 7. Ovaj odlomak je izvor takvih tvrdnji kao što su: 1) da je dobro za muškarca da nema seksualne odnose sa ženom, 2) Pavao želi da svi budu poput njega, 3) da je bolje ne ženiti se; 4) da oni koji su u barku imaju teže živote 5) oni koji su u brak manje su odani Bogu.
U stvari, sve ove interpretacije ovog odlomku su potpuno pogrešne i temelje se na nerazumijevanju konteksta i situacije u kojoj je Pavao ovo napisao. Da bismo mogli shvatiti ovo poglavlje ispravno, moramo primijetiti par stvari o 1 Poslanici Korinćanima.

1) Ona je napisana kao “prigodno” pismo – Pavao je napisao ovo pismo za određenu crkvu, u vezi određenih problema u kojima se ona nalazila, u specifičnim okolnostima. Također ga je napisao u velikoj mjeri kao odgovor na pismo koje su Korinćani poslali njemu. (1 Kor.7, 1).

2) Korint i velik dio rimskog svijeta patio je od gladi. To potvrđuju i povijesna istraživanja i činjenica da je Pavao sakupljao pomoć za Jeruzalem. (1 Kor. 16, 1-4). Iako su Korinćani patili od problema gladi, patnje onih u Jeruzalemu su bile još i veće.

Osvrnimo se sada na neke od Pavlovih izjava:

“Dobro je čovjeku ne dotaći ženu.” To nije bila Pavlova izjava, već izjava Korinćanima koju Pavao citirao, a zatim opovrgnuo. 1 Korinćanima 7, 1 počinje (grčkim) izrazom “peri de” (“a sada u vezi”). Pavao koristi ovaj izraz u ovom pismu šest puta, te u svakom drugom slučaju (7, 25; 8, 1; 12, 1; 16, 1. 12) on je odmah nakon iznio stvar o kojoj su mu Korinćani pisali a na koju je htio reagirati.

Stihovi 2-6 su Pavlov odgovor na tvrdnje Korinćana da je celibat superioran – i Pavao  jasno kaže da je celibat nešto na čemu je krivo insistirati u braku. Njegova zapovijed bračne ljubavi jest: glagol “imati” (“neka svaki ima…”) kada se koristi u ovom kontekstu znači “živjeti spolno sa.” Dakle, Pavao zapovijeda: “Neka svaki čovjek živi seksualno sa svojom suprugom, i neka svaka supruga živi spolno sa svojim mužem.”

Razlog zašto bi Pavao htio da svi ljudi budu poput njega (u celibatu), te da se udovice ne udaju (1 Kor 7, 7-9. 39-40) leži u “sadašnjoj nevolji” koju spominje u 7, 26 – i najvjerojatnije se odnosi na glad. U protivnom, zabacujući brak Pavao bi bio u kontradikciji ne samo sa Starim Zavjetom, već i sa samim sobom u 1. Timoteju 5, 14 gdje je uputio mlade udovice da se ponovno udaju.

U 1. Korinćanima 7:26-28, Pavao kaže “jesi li vezan” za ženu ne traži “rastave” i “jesi li slobodan” ne traži žene. Ovdje je poznavanje grčkog vokabulara vrlo važno. Fraza “vezan za ženu” je tehnički termin za “zaručen”- to se ne odnosi na konzumirani brak. “Slobodan” znači “oslobođen od zaručničkog ugovora.” Oni koji se ne traže žene su nezaručene neženje. Pavlove riječi ne mogu značiti da muškarci trebaju ostati zaručeni, ali nikad vjenčani, jer ako se nikada ne ožene oni će biti de facto “slobodni”. Zaručnički ugovor je obećanje da ćeš se vjenčati. Ako odgode ženidbu zauvijek, oni se u stvari neće nikada vjenčati – što predstavlja jasnu povredu ugovora. To također objašnjava zašto se kao protuteža govoru o muškarcima (27. redak), u 28. retku spominju “djevice” Udane žene nisu “djevice”, ali zaručene “žene” jesu.

To su ti isti zaručeni ljudi kojim se Pavao ponovno bavi u redcima 7, 36-38.

On također kaže da će oženjeni ljudi imati “problema u ovom životu” (neki engleski prijevodi tako prevode). To međutim nije prijevod nego tumačenje. Grčki izraz treba doslovno prevesti sa “u tijelu” (u hrvatskom prijevodu i stoji “takvi će imati tjelesnu nevolju”). To je puno bolji prijevod jer ima smisla u “sadašnjoj nevolji” koja je od gladi. U vrijeme gladi brak je teži “u tijelu” nego zaruke, jer brak proizvodi djecu. Tijekom gladi, stvarajući više usta koja treba nahraniti stvaraju se i nevolje vezane uz ispunjavanje fizičkih “tjelesnih” potreba.

Pavao je također navodno rekao da samci mogu ostati više odani Bogu (7, 32-35), ali to uopće nije ono što je on mislio. Ono što je on rekao jest da ne bi želio da ljudi budu anksiozni ili zabrinuti. Neoženjeni brinu kako da ugode Bogu, a oženjeni brinu kako da ugode Bogu i supruzi. Obje vrste briga su krive: “A rado bih da budete bezbrižni” (7, 32). Prvi primjer jest primjer anksioznosti kako da ugodimo Bogu. Prisutnost stihova 29-31 koji podučavaju da kršćani trebaju održavati vječnu perspektivu umjesto da usvajaju svjetovne pristupe životu dodatno pokazuje da Pavao govori o nepravilnosti tjeskobe u svim slučajevima navedenim u stihovima 32-35. Nesmetana posvećenost Bogu ne zahtijeva samaštvo, već vječnu perspektivu, a i jedni i drugi, i oženjeni i samci, imaju problema s predanošću i s pravom perspektivom.

U stvari, u 1. Timoteju 5, 11-15 Pavao uči da mlade udovice imaju više problema u posvećenju Bogu nego mlade udate žene, i time on upućuje da se te udovice udaju. Ako tumačimo kako 1 Kor 7 uči da su samci i udovice predanije posvećeni Bogu od onih u braku, onda Pavao opet proturječi sam sebi.

Ukratko, 1 Korinćanima 7 uči samo to da je Pavao htio Korinćanima postaviti privremeni moratorij na vjenčanja jer će tako imati bolje mogućnosti preživjeti “sadašnju nevolju”. On nije namjeravao dati normativne upute u vezi braka u bilo kojim drugim okolnostima. Htio je odgoditi vjenčanja dok ne prođe kriza. Ali važnost preživljavanje krize nije bila dovoljna da bi omela bračnu ljubav unutar već postojećih brakova. Bračna ljubav je toliko važna da bračni parovi trebaju imati seksualni život, iako bi to moglo povećati njihovu “tjelesnu nevolju”, dajući im više djece.

Isusova izjava o eunusima u Mateju 19 malo je drugačija. On zapravo nije jasno definirao što je mislio pod izrazom “eunuh”, tako da su mnogi shvatili da je mislio na ljude koji se suzdržavaju od braka zbog odanosti prema Bogu. Ta izjava zapravo dolazi kao odgovor na prigovor: “Ako je tako između muža i žene, bolje je ne ženiti se”, a taj prigovor zapravo je značio, “Ako moram biti posvećen svojoj ženi i oprostiti joj, onda je bolje da se i ne oženim.” To je, naravno, bio grešan prigovor. Isus nije htio da njegov odgovor bude potvrda farizejskog grešnog stava srca. Umjesto toga, on im je htio ukazati na njihovu grešnost.

Pomalo je teško točno odrediti kako je Isus reagirao na ovaj prigovor, ali možemo izvući neke zaključke iz njegovih riječi. Ono što je Isus doslovce rekao jest da su neki ljudi kastrirali sami sebe za Božje kraljevstvo – on nije rekao da su ostali samci. To je izjava prilično oštra jezika srodna njegovim izjavama u prethodnom poglavlju (koje je u neposrednom kontekstu) da bi si ljudi trebali iskopati oči i odrezati ruke i noge (Matej 18, 8-9).

Neposredno prije Isusovog učenja o razvodu, Matej bilježi Isusovo učenje o oprostu. Nedostatak oprosta i čini se “tvrdoća srca” je ono od čega farizeji pate (Mt 19, 8). Preljub je pak grijeh ka kojem ta tvrdoća srca vodi. Čini se, dakle, da je Isusov ukor značio nešto poput: “Ako ne možete opraštati svojim ženama, bilo bi bolje za vas da se sami kastrirate kako bi izbjegli pad u preljub.” Naravno, on nije zaista mislio da se muškarci trebaju kastrirati, kao što nije mislio da si stvarno trebaju odrezati ruke i noge. Ono što je on mislio jest: “Odustanite od tvrdoće svog srca i naučite opraštati”.

Zaključimo, Isus nije učio da bi ljudi trebali ostati sami, već da bi trebali opraštati, a Pavao je učio samo to da u određenim teškim okolnostima u životu može biti pametno odgoditi vjenčanje.

Osim toga, u Novom Zavjetu odzvanja eho Starog Zavjeta hvaleći brak, pogotovo u smislu da se brak s Kristom opisuje kao krajnji cilj kršćanstva. Stari Zavjet ostaje na snazi, a brak ostaje sredstvo za blagoslov djece Saveza. Nikakav otkupiteljsko-povijesni napredak ne može preokrenuti brak iz nečeg dobro u nešto loše. (Post 2, 18; Otk 19, 7).
Nažalost, Crkva je pojednostavljeno interpretirala ove odlomke stotinama godina i mnogi ljudi su bili povrijeđeni kao rezultat toga. Mislili smo da podučavamo biblijsku pravednost, no umjesto toga bili smo lišeni velikog izvora biblijske radosti i blagoslova, te smo mučili one koji su željeli taj blagoslov.

.

Odgovor napisao: R.A. McLaughlin,

Marriage vs. Celibacy” Third Millennium Ministries

Prijevod: Jasmin Koso

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s