Kako reformirani kršćani gledaju na sakramente?

Reformirano i Episkopalno (Anglikansko) poimanje sakramenata

 Ove dvije tradicije poštuju dva sakramenta: to su krštenje i Gospodnju večera. Sakramenti su vidljivi i sveti znaci i pečati koje je Bog uspostavio da bi nam se njihovom upotrebom jasnije objelodanila i zapečatila obećanja iz Evanđelja (Heidelberški katekizam). Ova dva sakramenta uspostavljena su osobno od Gospodina Isusa Krista i koriste materijane elemente koji ukazuju na Evanđelje, odnosno na oproštenje grijeha koje primamo po Isusu Krstu. Također, svaki od ova dva sakramenta poput jeke odražavaju  starozvajetnu praksu ili obred.

U svome razumijevanju sakramenata mi držimo umjereno stanovište između dvije krajnosti. Jedna krajnost je gledište da Bog svoju milost udjeljuje direktno po samom sakramentu, tako da nas voda prilikom krštenja uistinu pere od naših grijeha, a da elementi kruha i vina pri Euharistiji doslovno postaju istinsko tijelo i krv Kristova. Druga krajnost negira postojanje bilo kakve milosti u sakramentu kao takvom i smatra ga samo činom prisjećanja. No, Biblija sakramentima daje pre veliko dostojanstvo da bismo ih mogli smatrati samo pukim činom prisjećanja (1 Kro 10, 16-17; Gal 3, 27).

Mi smatramo da oni jesu sakramenti (znači nešto zaista sveto) i nazivamo i još i «sredstvima milosti», jer u duhovnom (ali vrlo stvarnom) smislu, Bog blagoslivlja one koji ih primaju s vjerom. Baš kao što su Biblija i molitva sredstva po kojima Bog djeluje u životima nas vjernika da bi nas izgradio u vjeri, tako to čini i kroz sakramente. Isto kao što snaga i učinkovitost Biblije i molitve u životu vjernika u potpunosti ovise o djelovanju Duha Svetoga, tako je i sa učinkovitošću sakramenata.

Krštenje

 U Starom Zavjetu obrezanje je bilo obred inicijacije u zajednicu Božjeg naroda. Muško dijete koje bi se rodilo unutar zajednice bilo je obrazano u ranom djetinjstvu, dok se stranac obrazivao prilikom primanja u zajednicu. U Novom Zavjetu je obrezanje zamijenjeno krštenjem vodom (Kol 2, 11-12). Roditelji koji već vjeruju traže tu milost za svoju djecu donoseći ih na krštenje, dok «stranci» traže tu milost za sebe kada osobno ispovijedaju vjeru i krste se.

Mi ne naučavamo da je samo jedan način korištenja elementa vode predstavlja jedinu ispravnu praksu kako treba obavljati krštenje. Mi priznajemo i krštenje škropljenjem (kao znak škropljenja krvlju), kao i ono polijevanjem (kao znak izlijevanja Duha Svetog) ili uranjanjem u vodu (kao simbol smrti i uskrsnuća).

Gospodnja večera

 Gospodnja večera (odnosno Euharistija ili Pričest) ima svoj ekvivalent u starozavjetnom pashalnom jelu. Za razliku od obrezanja, Pashu je trebalo ponavljati svake godine kao proslavu izbavljenja koje je došlo po smrti janjeta (Izl 12). Nije slučajnost da je Isus, koji je Janje Božje, upravo u vrijeme Pashe uveo sličan obred koji se treba ponavljati.

To ne činimo samo kako bismo se sjećali njegova dolaska u tijelu (kruh) i krvi prolivene za nas (vino), već da bismo s njim imali duhovno, a opet vrlo stvarno zajedništvo (1 Kor 10, 16-17; 11, 23-34). Dakle to jelo služi kao sredstvo duhovne obnove.

 Materijalni elementi kruha i vina posvećenjem postaju sveti vidljivi znaci koji ukazuju na Kristovo tijelo koje je na križu za nas raspeto i krv koja je za nas prolivena.  Kao što se u materijalnom i vremenitom pogledu hranimo kruhom i vinom, tako se u vječnom i duhovnom smislu hranimo blagodati Kristova iskupljenja. Bog nas blagoslivlja, duhovno obnavlja, te jača naše zajedništvo s Kristom i jednih s drugima, ako ih blagujemo s vjerom u našim srcima. «…Tako je Večera Gospodnja za one koji je dostojno i pobožno primaju kruh kojeg lomimo – zajedništvo tijela Kristovog, i kalež blagoslova – zajedništvo krvi Kristove…. Tijelo Kristovo se u Euharistiji daje, prima i jede samo u nebeskom i duhovnom smislu. Vjera je pak sredstvo kojim se tijelo Kristovo u Večeri Gospodnjoj prima i blaguje.» (39. članaka, 25. članak «O Večeri Gospodnjoj»)

 Pasha se slavila u obitelji, a u Novom savezu Gospodnju večeru slavimo u našoj crkvenoj obitelji. Svi koji su kršteni i koji su javno priznali Krista kao svog Gospodina i Spasitelja pozvani su da u njoj sudjeluju. Pričest je osnova velikog dijela duhovnog života crkve i njezinog zajedništva.

Jasmin Koso, listopad 2012.

Bibliografija:

Stephen Smaallman Što je Reformirana crkva?

Richard D. Phillips Što je Gospodnja večera?

Trideset devet članaka vjere

Heidelberški katekizam

Oglasi

Jedna misao o “Kako reformirani kršćani gledaju na sakramente?

  1. Povratni ping: Tko su zapravo protestanti? | "Via media" - anglikansko i reformirano glasilo

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s