Zašto (posebna) liturgijska odjeća?

Bishop-at-alter

Na ovo pitanje možemo odgovoriti tako da ga podijelimo na dva različita pitanja. Prvo pitanje je: Koji je bio razlog za uvođenje liturgijske odjeće? Drugo pitanje glasi: Kojoj konkretnoj svrsi ono služi?

U odgovoru na prvo pitanje, možemo reći da nije bilo svjesnog plana o usvajanju posebnog ruha za služitelja dok slavi liturgiju. Koliko nam je poznato kroz Sveto pismo, naš Gospodin nije dao nikakvu konkretne upute apostolima ili Crkvi kakvu odjeću trebaju nositi na bogoslužjima. Nekoliko stoljeća je prošlo dok se odjeća crkvenih službenika nije počela razlikovati od one koju nose laici. Još tijekom petog, šestog, pa i početkom 7. stoljeća, liturgijska odjeća se nije bitno razlikovala od civilne. Poznato je da je u Crkvi čak bilo i otpora prema usvajanju posebne liturgijske odjeće.

Tijekom sedmog stoljeća, s postupnim promjenama u stilu odijevanja poklapa se i razvoj liturgijskog ruha. Graciozna odjeća iz prošlih vremena nije se više koristila za svakodnevnu upotrebu, ali se i dalje zadržala u liturgijskoj upotrebi. Određena obilježja dostojanstvenika iz prošlih vremena također su usvojena od strane klera, ali sada u službi označavanja različitih sakralnih funkcija i dužnosti. Daljnji razvoj liturgijske odjeće tekao je prirodnim tijekom. Kada ona više nije bilo namijenjena svakodnevnoj upotrebi, počela je preuzimati oblik koji je bolje odgovarao njezinoj namjeni. Bilo je za očekivati da će je početi izrađivati od skuplje tkanine, s bogatijom ornamentikom, kako bi se razlikovala od svakodnevnih odjevnih predmeta.

Iz svega rečenog, vidljivo je da do usvajanja liturgijskog ruha nije došlo direktno zbog njegovog postojanja u Starom Zavjetu. Možda i možemo reći da je Crkva imitirala starozavjetnu liturgijsku praksu, prepoznavajući u njoj pozitivnu božansku zapovijed, no nemamo dokaza o planskom imitiranju. Tek kad je Crkva već imala svoje liturgijsko ruho, te kada je ono već bilo u procesu daljnjeg razvoja, pojavila se svjesna misao o povezanosti s liturgijskom odjećom židovskog svećenstva. Tek tada je bilo moguće naglasiti činjenicu da je za službenike Novog Zavjeta, kao i za svećenike Starog Zavjeta, prikladno da se njihova božanska služba očituje kroz posebnu odjeću.

Isto tako, ne postoji ništa što bi podržalo mišljenje da je liturgijska odjeća nastala iz želje da se napravi razlika između klera i laika. Istina je da je ta prirodna želja dovela do usvajanja određenog znakovlja po kojem se dužnosnici državnih ili privatnih organizacija razlikuju od običnih građana ili članova društva. Mnogi zanimljivi detalji mogu biti pripisani utjecaju tog instinkta, koji se na mnogostruke načine manifestira kod djece i odraslih. Nije pretjerano reći da je takva želja ubrzala razvoj liturgijskog ruha, i definirala njegovo korištenje od strane različito rangiranih pripadnika klera. Međutim, to se ne može smatrati izravnim razlogom za uvođenje liturgijskog ruha.

To nas dovodi do drugog pitanja: Koja je konkretna svrha korištenja liturgijskog ruha? Ono razlikuje vjernike od klera koji sudjeluje u obavljanju sakralnih funkcija, no to ne može biti njegova jedina i glavna svrha. Ono mora imati uzvišeniju svrhu, vjerski značaj, duhovnu vrijednost, koja odgovara njegovoj upotrebi u liturgiji Crkve. Drugim riječima, sveto ruho ne može imati nikakvu drugu svrhu osim liturgije same.

Osnovna svrha liturgije jest proslavljati Boga. Stoga liturgijsko ruho također mora pridonositi slavi Božjoj. Naši interni akti moraju naći adekvatan izraz u našem vanjskom izgledu, jer čovjek je nije samo duh, nego i tijelo. Djela klanjanja i štovanja, koja proizlaze izravno iz duše, izražavaju se pokretima tijela kao što su naklon, klečanje i slično. Isto tako, odjećom koju nosi kada pred okupljenima predstavlja Boga, služitelj mu javno odaje čast. Ona je vanjski izraz unutarnjeg osjećaja štovanja u prisutnosti Božjoj. U tom smislu, odjeća ne predstavlja manje važno sredstvo veličanja Boga od savijanja koljena i sličnih liturgijskih čina.

Consecration-of-Grant-LeMarquandAko liturgijsko ruho nema drugu svrhu osim liturgije same, njegova sekundarna svrha je posvećenje duše. U prvom redu, liturgijsko ruho ima tendenciju da nadahnjuje poštovanje prema svetim funkcijama liturgije, ne samo onoga koji ga nosi, već i ostalih sudionika. To poštovanje je temelj pobožoj dispoziciji potrebnoj za vjernu izvedbu ili sudjelovanje u liturgijskom činu. Odjenuvši se u sveto ruho, služitelj ne može a da se ne podsjeti kako se privremeno povlači iz svijeta da uđe u Svetište Božje, te da sebe u potpunosti posvećuje u službu Njemu. On ne može a da se ne podsjeti svetosti koja bi trebala krasiti dušu koja pristupa u blizinu beskonačnog svetog Boga i s Njime intimno razgovara. Sveto ruho podsjetnik je na odjeću posvetne milosti u koju bi dostojni službenici Kristovi trebali biti odjeveni. Ono službenika posebice podsjeća na Kristoliki karakter u koji treba biti zaodjeven, kao što je odjeven u vidljivu liturgijsku odjeću.

U liturgiji služitelj se u posebnom smislu pojavljuje kao alter Christus, i na njemu se mora očitovati Pavlov poticaj iz Rim 13, 14: “nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.” Na crkvene službenike primjenjiva je i eksortacija iz Psalma 132, 9: “Svećenici tvoji nek’ se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek’ radosno kliču!“ Pravednost, kao odjeća posvetne milosti, neophodna je dispozicija za vjerne Kristove službenike. Liturgijsko ruho ne samo da simbolizira tu unutarnju dispoziciju, već također ima tendenciju da ju intenzivira i poveća kroz pobožnost na koju službenik biva inspririran kada ga odjene. Postoji različita simbolika pojedinih liturgijskih odjevnih predmeta, ali zajednička svrha im je da izvanjski izraze svetost koja treba karakterizirati služitelja liturgije. Ono ga treba svaki dan podsjećati na njegovu obavezu da raste u osobnoj svetosti, kao i da u njoj poučava druge.

Neka se sveti raduju u slavi (Ps 149, 5). Ovaj poticaj jako dobro opisuje ulogu vjernika u liturgiji Za njih, kao i za služitelja, liturgijska odjeća treba imati posebno značenje. Oni su dio otajstvenog Tijela Kristovog, kojem pripadaju kao i njihovi službenici. Kada stoji za stolom Gospodnjim, služitelj obavlja dužnosti prema Bogu koje se odnose na cijelu Crkvu. Vjernici pri tome ne bi trebali biti samo pasivni promatrači, već aktivni sudionici u toj božanskoj službi, u onim dijelovima koji su im namijenjeni. Liturgijsko ruho nošeno od strane služitelja mora biti poticaj za njihovo veće poštovanje, te uvećati njihov žar za sudjelovanjem u toj božanskoj službi, što predstavlja njihovo djelo štovanja i zahvale Bogu.

Archbishop of Canterbury and Archbishop of ACNA worship togetherŠtoviše, kada vide svete poslužitelje odjevene u liturgijsku odjeću, oni ne mogu a da ne budu impresionirani veličinom liturgijske službe. Povećanje kvalitete proslavljanja Boga vrijedno je svakog truda. Korištenje liturgijskog ruha je samo jedan od načina da vjernicima posredujemo tu lekciju. A ako ih vanjski sjaj liturgijskog slavlja impresionira, neće li im to onda biti poticaj da shvate kako jedini prihvatljiv stav za one koji u njemu sudjeluju jest unutarnja svetost? Sveto ruho nije samo simbol odjeće posvetne milosti koja bi trebala krasiti dušu služitelja, ono također uči vjerne sudionike u liturgiji da bi i oni trebali biti odjeveni u istu nadnaravnu odjeću kada pomažu u toj božanskoj službi. Sveto pismo ih naziva svetima, jer se od njih također očekuje da posjeduju svetost koja je ugodna Bogu. Velika radost ispunja srca vjernika kada prepoznaju svetost u svojim službenicima, no i oni sami trebaju doživjeti radost osobne svetosti. S obzirom da su dio Tijela Kristovog, za njih je uvijek aktualno, isto kao i za njihove službenike, da nastoje povećati ljepotu te odjeće posvetne milosti, koja treba krasiti njihovu dušu. Tako će iskusiti predokus one nebeske radosti i iskustva pjevanja himne slavljenja i zahvale pred prijestoljem Božjim.

Posvećujući liturgijsko ruho za službu Bogu, mi zazivamo milost Božju na one koji ga nose, da bi naši službenici bili svakoga dana sve više i više dostojni sudjelovanja u svetim činima liturgije.

 

Više o počecima liturgije možete saznati ovdje.

 

Priredio: vlč. Jasmin Koso

Bibliografija: CatholicCulture.org Why Liturgical Vestments?

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s