Pojavila se nova nesnošljiva i agresivna politička sekta: bezdjecaši!

Zašto sve više Amerikanki i Amerikanaca slobodno izbire život bez djece i potomaka

.

autor: prof. dr. Slaven Letica

.

Jedna dvostruko glupa izjava – kako ju je naknadno sam nazvao – velike američke sveučilišne, publicističke i medijske zvijezde, britanskog povjesnika s harvardskom i oksfordskom profesorskom adresom (engleski ga novinari u šali nazivaju „bombastičnim televizijskim povjesničarom“) dr.  Nialla Fergusona (rođen je 1964.) o karizmatičnom i u dijelu znanstvene zajednice gotovo beatificiranom, političkom ekonomistu dr. Johnu Maynardu Keynesu, izazvala je ogorčenje njegovih studenata i kolega, ali i homoseksualnih i biseksualnih aktivista (njih posebice, s razumljivim razlogom) i postmodernih liberala. Ne i klasičnih: njima su sloboda izražavanja mišljenja i uvjerenja, a, posebice, nesputano traganja za istinom, još uvijek važniji od političke korektnosti.

Evo kako je Niall Ferguson sam, u Otvorenom pismu harvardskoj zajednici, opisao srž svoje dvostruke gluposti:  „Prošlog sam tjedna rekao nešto glupo o Johnu Maynardu Kynesu. Priupitan za komentar Keynesova slavnog zapažanja ‘Na duge staze svi smo mi mrtvi’, iznio sam mišljenje da je Keynes vjerojatno bio ravnodušan spram dugih pruga jer nije imao djece te  da nije imao djece jer je bio ‘veseljak’ (gay). Bila je to dvostruko glupa izjava. Prvo, očito je da ljudi koji nemaju djece također brinu o budućim naraštajima. Drugo, zaboravio sam da je Keynesova žena Lydija imala spontane pobačaje. Bio sam s pravom napadnut zbog mojih izjava i zato nudim neodgodivu i bezrezervnu ispriku. Ali ovu ispriku ne upućujem onim kritičarima koji su tvrdila da moj grijeh (krivnja) nije samo glupost, već i homofobija. Ne dvojim da su, u najmanju ruku, neki studenti povjerovali tim optužbama. Nitko ne želi biti student bigota (zadrta čovjeka). Upravo zbog toga dužan sam studentima – bivšim i budućim – jasno i nedvosmisleno objašnjenje: ja nisam takav bigot.“

„Dvostruko glupe“ riječi harvardski i oksfordski profesor nije izgovorio na sveučilištu, pred studentima ili kolegama, već na samitu 500 „krvožednih“ financijskih morskih pasa –burzovnih špekulanata, financijskih eksperata i investitora – u kalifornijskom gradu Carlsbadu, predgrađu Los Angelesa, u kojem živi nešto više od sto tisuća duša.

Iako je Ferguson , zapravo, govorio istinu – Keynes doista nije imao djece a njegov najbolji biograf, britanski ekonomski povjesničar ruskih korijena Robert Jacob Alexander, Baron Skidelsky, kategorično tvrdi da je bio biseksualac i njegovi su ga cinični suvremenici zbog dvojne spolne usmjerenosti posprdno nazivali „kraljicom kraljeva“ (Queen of Kings’) – morao se javno proglasiti glupanom, posuti prašinom ili, kako kažu Dalmatinci, „pokriti ušima“ ne bi li spasio sveučilišnu karijeru i lišio se pošasti pribijanja na homofobni stup srama koji bi ga pretvorio u moralnog gubavca liberalne akademske javnosti. Učinio je to, nesretnik, kako ne bi izgubio posao i bankrotirao, a to mu se lako moglo dogoditi, jer se prije tri godine rastavio od žene s kojom ima troje djece i ponovno oženio, pa mu troškovi stalno rastu. Naime, na nekom se novinarskom sijelu i prelu na prvi pogled smrtno zaljubio u fatalnu senegalsko-nizozemsko-američku feministkinju i aktivisticu pokreta za ženska prava Ayaan Hirsi Ali, poznatu kritičarku islamskog fundamentalizma i nazadnjaštva, danas pripadnicu svjetskog jet-seta. Svjetsku je slavu stekla nakon što je zaklan Theo van Gogh, nizozemski režiser filma „Pokornost“ koji krajnje kritički govori o navodno užasnom položaju žene u islamskom svijetu, čiji je scenarij napisala upravo fatalna Ayaan Hirsi Ali.

Dok nesretnom Theu kosti trunu pod zemljom, njegova bivša scenaristica danas, u društvu sa znanstveno razmetnim mužem dr. Niallom Fergusonom tulumari i planduje diljem svijeta, pa je tako, u srpnju 2011., u Crnoj Gori tri dana tulumarila na rođendanskoj proslavi milijunaša Nathaniela „Nata“ Rothschilda.

niall ferguson and ayaan hirsi aliFatalna Ayaan Hirsi Magan Isse Guleid Ali Wai’ays Muhammad Ali Umar Osman Mahamud i ponosni „bombastični televizijski povjesničar“ Ferguson.

mohammed-bouyeri-killed-theo-van-gogh Režiser Theo Van Gogh zaklan 2. studenog 2004. i njegov ubojica Mohammed Bouyeri

Brojne rasprave i polemike o Fergusonovu verbalnom deliktu pokrenuo je novinar i esejist Thomas „Tom“ Kostigen,  vatreni zagovarač moralne i ekološke društvene odgovornosti, nulte snošljivosti prema homofobiji, mirovni i ekološki aktivist. On je prvi upoznao javnost s Fergusonovim istupom, a odredio je i smjer rasprave, optuživši ga da je „teroriziranje homića podigao na višu razinu“ pokušavajući „perverzno cijeli teret financijske krize pribiti na leđa homića i neplodnjaka (ljudi bez djece)“.

Fergusonove je riječi proglasio je naprosto „ludim“, a činjenicu što se u izlaganju pohvalio poznanstvom s „prijateljima na visokim položajima“ smatrao razlogom da se Fergusonovi moćni i bogati prijatelji te poznanici osjećaju neugodno i da ga se srame.

U burnoj medijskoj raspravi koja je uslijedila, zagovornici teze o Fergusonovoj homofobiji i osporavatelji te teze odjednom su se prisjetili da harvardsko-oksforski profesor nije čak ni originalan, bar kad je u pitanju teza da ljudi bez djece ne razmišljaju o dalekoj budućnosti.

Neki od sudionika rasprave otkrili su da je kultni austrijski ekonomist  Joseph Schumpeter u prigodnom slovu, zapravo smrtopisu, objavljenom pradavne 1946. godine u American Economic Review, za Keynesa također nešto vrlo slično napisao: “On je bio bez djece i njegova je životna filozofija u srži bila kratkoročna filozofija.”

Navedeni Schumpeterov stav o Keynesu bila je tek prigodna varijacija na njegovu omiljenu temu o utjecaju teorije evolucije, ljudskog nagona za produženjem vrste, djece i obitelji na stavove pojedinca prema životu, radu, poduzetništvu, štednji, investicijama, dobročinstvu i – budućnosti.

Nažalost, kako se rasprava o Fergusonovom verbalnom deliktu odvija na homoseksualno-homofobnoj bojišnici, skrenula je pažnju javnosti od znatno važnijeg pitanja: imaju li doista ljudi bez djece  različiti emocionalni, spoznajni, ali i interesni odnos prema dalekoj budućnosti ili, ako baš hoćete, vječnosti, bezvremenosti. Misle li oni i ponašaju li se po logici maksime „Poslije mene potop“?

To pitanje vrlo je važno i za današnju Hrvatsku, jer se, igrom slučaja, na vodećim položajima u Lijepoj našoj – važnim za donošenje odluka o „ekonomskim izgledima naše unučadi“ (to je naslov jednog od kultnih eseja Johna Maynarda Keynesa) – nalaze brojni, vrlo moćni, ljudi bez djece! Ili, kako je narod običavao govoriti: „bez kučeta i mačeta.“

U hrvatskim prilikama još uvijek se većinom radi o ljudima koji žele, ali, nažalost iz niza razloga, ne mogu imati djecu.

U Americi sve se češće radi o ljudima koji naprosto ne žele imati djecu. Zato predlažem da ih, prispodobom s riječju bezemljaši, za ljude bez zemlje, od danas zovemo: bezdjecaši.

Ovdje u Americi za njih postoje dva izraza: Childfree ili child-free (dijete-slobodni možda djecoslobodni ili slobodni od djece) i voluntary childlessness (dragovoljno bezdjecaštvo). Radi se o sve raširenijem fenomenu: svjesnoj odluci mladih plodnih muškaraca i žena da ni pod koju cijenu ne žele imati djecu.

Razlozi ili motivi za pojavu tog fenomena, kao i onog koji mu često prethodi, a naziva se „interesno odgođeno roditeljstvo“ su različiti. U „interesno odgođenom roditeljstvu“ bračni i vanbračni parovi odgađaju začeće „do boljih vremena“ ili čak zamrzavaju zametke da bi ih „aktivirali“ kad se skuće i izgrade karijeru, dok je u drugom slučaju riječ o višestrukim novim razlozima – od pukog konformizma i mladenačke sebičnosti, straha mladih žena od „gubitka ljepote“ u trudnoći i nakon poroda, preko ekološke osjetljivosti (dobar dio mladih ljudi iskreno vjeruje kako je Zemlja ionako prenapučena), feminističkih deluzija, karijerne nužde, različitih stvaralačkih predrasuda (ljudi koji vjeruju u vlastitu genijalnost, lažnu ili istinsku, često se ne žele „opterećivati djecom“), doktrinarnih razloga (celibat), racionalnih razloga (svijest o nasljednim bolestima koje se mogu prenijeti na potomke) i iracionalnih razloga (ne žele donijeti dijete na svijet prepun siromaštva, oskudice, zla) itd.

Bilo kako bilo, za razliku od tradicionalnih društava u kojima je prije svega biološka, ali i duhovna i duševna plodnost bila jedan od najvećih ideala, vrijednosti i vrlina  – o čemu svjedoči nepregledno mnoštvo bogova, božica i boginja plodnosti u različitim vjerama i kulturama – danas je plodnost za sve veći broj ljudi prepreka punom „normalnom“ životu.

220px-Gaia_-_Marcel_MayerMarcel Mayer: Geja/Zemlja, univerzalna božica plodnosti.

gaiafrontbOberon Zell: Milenijska Geja/Zemlja

Naime, kad se isključe svi svjetonazorski i mušičavi razlozi koji dovode do odluke o teroru pojedinaca i parova nad nagonom za produženjem vrste, na kraju ostaje jedan razlog kojemu svi ostali uzeti zajedno nisu ni do koljena: dijete je danas u Americi naprosto preveliki ekonomski luksuz, ali i teško podnošljivo dopunsko radno „opterećenje“ za moderne kapitalističke sluge i robove koji rade od rane zore do crnoga mraka.

us_map_harticle_embedUkupan broj ljudi u braku (lijevo) i broj brakova bez djece (desno)  u SAD-u

Djeca su u Americi toliki luksuz ili, ako više volite, toliki ekonomski i radni teret, da poznati  teoretičar bračne sreće i nesreće, harvardski psiholog Daniel Gilbert u svojoj uspješnici (Stumbling on Happiness) tvrdi kako je jedino brak bez djece ili brak iz kojeg su otišla djeca, sretan brak: “Općenito govoreći, parovi započinju bračni život prilično sretni i zatim postaju progresivno sve manje zadovoljnima tijekom zajedničkog života, vraćajući se blizu izvornoj razini zadovoljstva tek onda kad njihova djeca napuste dom.“

Dakako, može se kazati da su djeca za obitelji koje žive od poljoprivrede, a takvih je u Americi danas samo 2%, još uvijek „isplativa“ (jer nekog vraga prčkaju i rade na farmi), dok su za ostale obitelji goli trošak i gnjavaža.

Iako je ovdašnje ministarstvo poljoprivrede izračunalo kako su ukupni troškovi rađanja i podizanja jednog djeteta do polaska na fakultet 286.050 dolara, da se nakon završenog studija na javnim sveučilištima penju na 350.000 dolara, a ako dijete pohađa „prosječno“ privatno sveučilište troškovi premašuju 400.000 dolara, moji uvidi govore o još većim iznosima koji, kod roditelja čija djeca odlaze na elitne privatne fakultete, dosežu gotovo 1.000.000 dolara.

Ta zastrašujuća igra brojeva jedan je od ključnih razloga što je ovdje odavno stvoren običaj da djeca nakon završenih škola i fakulteta napuštaju roditeljske domove kao rakova dječica tražeći sreću u samostalnosti.

Ipak, nisu ekonomski računi jedini razlog što sve više Amerikanaca osuđuje vlastitu lozu na izumiranje. Podizanje djeteta u današnjem svijetu nipošto nije emocionalno lagan zadatak. Pošasti suvremenog svijeta, današnji jahači apokalipse – ratovi, terorizam, prirodne katastrofe, droga, nasilje, ubojstva (stopa ubojstva u SAD-u je deset puta veća nego u EU), besposlica, beznađe itd. – roditelje bez djece i potomstva oslobađaju brojnih noćnih mora, nesanice, čekanja, zebnje, osjećaja straha i krivice.

Ovdašnja istraživanja pokazuju da parovi i pojedinci bez djece (child-free) više i kvalitetnije spavaju, više putuju, mirnije razgovaraju, manje se svađaju, bave se slobodnim aktivnostima, bolje se hrane, imaju veće ušteđevine, uživaju u životu, imaju raskošnije spolne živote.

Uz sve to, američki sustav zdravstvenog osiguranja mladoj majci koja rađa osigurava, u najboljem slučaju, porođajni dopust u ukupnom (!) trajanju od tri mjeseca, što znači da ako iskoristi jedan mjesec prije poroda, nakon njega ostaju joj samo dva mjeseca.

Nije, dakle, nimalo čudno što je neplodnost ili, da iskoristimo prastaru i poučnu hrvatsku riječ, jalovost, na kraju zavladala i Obećanom zemljom, nakon što je prije toga u crno zavila staru damu, Europu.

ChildlessBIGPostotak žena u 40-tim godinama bez djece

fertility-rateOpća stopa ženske plodnosti: prosječan broj rođene djece po jednoj ženi u svim je EU-zemljama manji od biološkog minimuma.

Internet je preplavljen mrežnim stranicama oko kojih se okupljaju proroci, apostoli i sljedbenici te nove svjetovne religije: Childfree by ChoiceChildfree CliqueChildfree.netChild-free.comHappyChildfree.com, TheChildfreeLife.com itd., itd.

Knjige i priručnici tipa „40 razloga zašto ne treba imati dijete“ – o osobnim iskustvima i samopomoći ljudi koji su “oslobođeni djece/klinaca”-  također cvjetaju: na amazon.com danas je u ponudi 365 knjiga s tim naslovima.

Pripadnici te nove čudačke sljedbe redovito međusobno komuniciraju, druže se, zabavljaju, odlaze na ljetovanja i zimovanja, stvaraju vlastitu kontra-kulturu, pa i nastranu umjetnost. Pitanje je dana kada će početi organizirati vlastite parade i marševe sreće i ponosa.

Srž njihove životne filozofije (koja često nije zavijeka, ali traje dok plodnost mine) možda je najslikovitije izrazila jedna od pripadnica tog pokreta, 35-godišnja marketinška specijalistica Heather McGhinnis: “Posao roditelja mene ne zanima. Kao što ne želim biti računovotkinja, tako ne želim biti ni roditelj (nije upotrijebila riječ ‘majka’)”.

childfree-posterJedan od brojnih plakata koji slave život oslobođen od djece

Koliko do jučer ideja plodnosti bila je predmet svih ufanja, žudnji, molitvi i nada tradicionalnih obitelji i društava, dok je njena suprotnost, jalovost, bila izvor ogromnih ljudske muke, bračnih tragedija, susjedskog sažaljenja, a često i velike obiteljske sramote, o čemu svjedoče brojne zlobne priče o ženama-jalovicama.

Stavovi javnog mnijenja prema rađanju u Americi radikalno su se promijenili u posljednju dvjesto i nešto godina: život bez djeca u kolonijalno doba smatrao se teškim grijehom, gotovo vele-izdajništvom, da bi početkom dvadesetog stoljeća, prije velikih ratova, bila ozakonjena obvezna sterilizacija. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno je oživljen ideal o četiri djeteta u obitelji pa je došlo do bebi-buma, ali to nije dugo trajalo: otprilike do Dana pobjede nad fašizmom 1960. , na koji je Američka Uprava za lijekove i hranu odobrila – kontracepcijsku pilulu. Bio je to veliki dan za moju generaciju „djece cvijeća“ i za opće spolno oslobođenje žena, ali i dan nakon kojeg se broj začete i rođene djece u Americi i svijetu počinje smanjivati. Danas prosječna Amerikanka rađa samo 2.1 dijete, što je na samoj granici „proste reprodukcije“.

Situacija u našoj zemlji puno je gora! Ne samo što je opća stopa plodnosti Hrvatica već stoljećima u padu (trenutno prosječna Hrvatica donese na svijet 1.49 djece), već se i naša opća duhovna plodnost smanjuje. Naše su aktualne javne rasprave – političke prije svega, ali i znanstvene i intelektualne – naprosto jalove: najčešće besmislene, nekorisne, suvišne, oskudne, nemušte, prazne, uzaludne. Tisućama su metaforičkih milja udaljene od ključnih životnih problema koji muče ljude: kako naći ili sačuvati posao, kako platiti prispjele kreditne i komunalne obveze, kako preživjeti od danas do sutra, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu. Živimo, mora se to javno kazati, u biološki i društveno – jalovom vremenu.

Na kraju, vratimo se početku priče.

Strah od odmazde prisilio je dr. Nialla Fergusona da, kao što je to vrlo davno učinio slavni matematičar, fizičar i astronom Galileo Galilei (usput: taj nesuđeni svećenik i liječnik, nije bio samo znanstveno, već i biološki plodan: s Marinom Gambom imao je dvije izvanbračne kćeri i sina), javno zaniječe svoje uvjerenje, predrasudu, a možda i znanstvenu istinu: da postoje neke razlike u odnosu ljudi prema budućnosti, s obzirom na to imaju li ili ne djecu, potomstvo.

Istraživanja i rasprave o toj temi znatno su važnije od javnog pokliča novih cenzora i spoznajnih inkvizitora upućenih dotada slavnom i omiljenom profesoru: Izvolite začepiti gubicu dr. Ferguson ili će vas pojesti akademski i medijski mrak!

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s