Što je to Calvin zamjerao anabaptistima?

U svom djelu Kratke upute za opremanje svih dobrih vjernika protiv pogrešaka obične sekte Anabaptista (Kritika Schleitheimske vjeroispovijesti) Jean Calvin nam nudi izvrstan sažetak zašto prakticiranje crkvene discipline nikada nesmije preći svoje ljudske limite.

Jedan od glavnih problema s anabaptistima je bio taj da su oni smatrali da gdje god grešnici nisu isključeni iz zajedništva, odnosno sudjelovanja u Gospodnjoj večeri, ostali kršćani se kompromitiraju sudjelujući u tom zajedništvu. Prema tome, za njih je legitiman razlog za izdvojiti se iz već etablirane Crkve i formirati vlastitu sektu bio taj ako su smatrali da u njoj ima nediscipliniranih grešnika:

.

Debata se vodi oko ovoga: oni misle da kad god ovaj red (isključenje) nije propisno ustanovljen, ili se propisno ne izvršava, tamo nema Crkve, te je protuzakonito da kršćani tamo primaju Gospodnju večeru. Pri tome su se odvojili od crkava u kojima se doktrina o Bogu čisto propovijeda, opravdavajući to ovim prigovorom: da ne žele sudjelovati u zagađenju počinjenom u njima, jer nisu izopćeni oni koji su to trebali biti.

Mi naprotiv ispovijedamo da svakako ima nesavršenosti i nesretnih mrlja u crkvi gdje tog reda (isključenja) nedostaje. Ipak, mi ga ne držimo (red) zato da bismo bili Crkva, niti ga smatramo nužnim za zajedništvo, niti smatramo zakonitim odvajanje od Crkve.”

Calvin u ovom svojem djelu postavlja dva vrlo važna pitanja: 1. Da li je Crkva koja ne prakticira disciplinu (ili je slabo prakticira) i dalje Crkva; 2. Da li je dozvoljeno odvojiti se od Crkve s opravdanjem da ona nedovoljno prakticira disciplinu?

S obzirom na prvo pitanje Calvin se poziva na primjer Korinćana i Galaćana koji su i dalje bili smatrani Crkvom unatoč teškim ekscesima koji su se događali:

.

Stoga, nemojmo se zavaravati zamišljajući da na ovom svijetu postoji savršena Crkva, s obzirom da je naš Gospodin izjavio da će Kraljevstvo biti kao polje u kojem je dobro žito pomiješano s kukoljem na način da to često nije vidljivo (Matej 13, 24). Također, Kraljevstvo će biti poput mreže u koju će biti ulovljene različite vrste riba (Matej 13, 47). Ove usporedbe nas uče, da iako možemo željeti nepogrešivu čistoću u Crkvi i poduzeti velike napore da ju postignemo, ipak, nikada nećemo vidjeti da je Crkva toliko čista da ne sadrži mnogo prljavštine.”

.

Grijeh u crkvi se događa na dva načina: a) kroz trajno prisustvo, odnosno ponavljanje grijeha od strane vjernika koji su simul justus et peccator (u isto vrijeme i pravednici i grešnici). Stoga, čak i ako naiđemo na najdiscipliniraniju Crkvu na svijetu, ona će i dalje svakodnevno trebati Gospodinovu milost; b) u Crkvi se uvijek nalaze i licemjeri, koji se zapravo ne boje Boga i ne odaju mu čast kroz svoje živote. Uloga izopćenja jest uklanjati potonje iz Crkve, ali uvijek moramo biti svjesni svojih ljudskih granica:

.

“To zagađenje treba eliminirati disciplinom zabrane, i Crkva treba marljivo raditi najbolje što može da to prakticira…. ali (pa i oni najmarljiviji) nikada ne dolazimo do točke da još uvijek nije prisutan velik broj nekažnjenih zločinaca. Zloba licemjerja je često skrivena, ili barem nije dovoljno razotkrivena da bismo protiv nje mogli izreći kaznu.

.

Dakle, u svemu se trebamo držati onoga što je naš Gospodin rekao da sve do kraja svijeta nužno trebamo tolerirati mnogo kukolja, zbog straha da bi čupajući ga mogli iščupati i dobro žito (Matej 13, 25.29). Što više od toga želimo? Naš Gospodin je, u namjeri da testira svoje, podložio Crkvu tom siromaštvu, tako da uvijek sadržava mješavinu dobrog i lošeg.”

.

To je razlog zašto je Calvin odbijao podići crkvenu disciplinu do razine znaka prave Crkve, što su kasnije neki drugi reformatori učinili (vjerojatno pod utjecajem anabaptističkog učenja):

.

Gospodinu dugujemo čast svete Riječi i Njegovih svetih sakramenata: kad god vidimo da se Riječ propovijeda, slijede pravila koja su nam data, Bog čisto slavi bez praznovjerja, a sakramenti dijele, mi bez teškoća možemo zaključiti da tamo postoji Crkva. U protivnom, što bismo imali? To da je pokvarenost licemjerja ili prezira prema Bogu sposobna uništiti dostojanstvo i čestitost Riječi našeg Gospodina i Njegovih sakramenata?

.

Sada sam spreman priznati da disciplina također spada u suštinu Crkve – ako ju želite uspostaviti u dobrom redu – i kada je taj red odsutan, kao i kada se zabrana uopće ne prakticira, tada je istinska forma Crkve izobličena. No to ne znači da je Crkva u potpunosti uništena i da službe više ne postoje, jer sadržava učenje na kojem Crkva mora biti ustanovljena.”

.

Calvin je smatrao da disciplina ne može biti (primarni) znak, jer disciplina je nešto što mi činimo, a Crkva je Božje djelo:

.

…bilo bi pogrešno da naše razmatranje baziramo isključivo na ljudskoj prosudbi. Veličanstvenost Božje Riječi i Njegovih sakramenata moramo tako visoko cijeniti da gdje god smo vidjeli to veličanstvo trebamo sa sigurnošću znati da Crkva postoji, bez obzira na poroke i pogreške koje karakteriziraju uobičajeni ljudski život.

.

Ukratko, kada god moramo odlučiti što to predstavlja Crkvu, Božja prosudba zaslužuje da bude iznad naše. No anabaptisti nisu spremni pristati na Božju prosudbu.”

.

Drugo pitanje kojim se sada treba pozabaviti glasi: treba li se odvojiti od Crkve za koju smatramo da nedovoljno prakticira crkvenu disciplinu? Zamijetimo da je Calvin na umu imao kontekst u kojem je postojala jedna uspostavljena kršćanska zajednica, odnosno jedna Reformirana crkva u Ženevi. U Calvinovom kontekstu, odvajanje od etablirane Crkve u Ženevi značilo je negiranje iste kao prave Crkve.

.

Anabaptisti su tvrdili:“gdje god nedisciplinirani nisu isključeni iz zajedništva sakramenata, kršćani koji sudjeluju u takvom zajedništvu kompromitiraju same sebe”. Nedostatak svetosti je prema tom shvaćanju neumitno zarazan. Treba zamijetiti da se ovdje nije riječ o brizi da bi nedisciplinirani grešnici pokvariti druge svojim lošim primjerom, već da je njihova puka nazočnost za stolom Gospodnjim dovoljna da donese osudu na sve ostale, te pretvori Gospodnju večeru u “stol demonski”. Nažalost, pod utjecajem anabaptističkog učenja slična shvaćanja su se pojavila u današnjim crkvama. Calvin je imao čvrst stav prema takvom načinu razmišljanja:

.

Kršćanin svakako treba biti tužan kada vidi da je Gospodnja večera kompromitirana pričešćivanjem zlonamjernih i nedostojnih. On mora raditi nabolje što može da se takvo što ne desi. Pa ipak, ako se to i dogodi, za kršćanina nije zakonito da se povuče iz zajedništva i udalji od Gospodnje večere. Naprotiv, on uvijek treba nastaviti štovati Boga s drugima, slušati Njegovu Riječ i primati Pričest dok god živi na tom mjestu.”

.

Calvin utvrđuje svoje mišljenje biblijskim primjerima, a osobito primjerom samog Krista, koji nije odbijao sudjelovati u obredima duboko kompromitiranog hramskog sustava. Trebamo se prisjetiti da je apsotol Pavao skroz jasan na kome leži odgovornost za dostojno održavanje Gospodnje večere: Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. (1 Korinćanima 11, 28). Dakle, Pavao ne naređuje da svatko ispita mane svoga bližnjega, već neka svatko ispita sebe. Blagovati Gospodnju večeru nedostojno ne znači blagovati je s drugim kojeg smatramo nedostojnim, već propustiti pripremiti i ispitati samog sebe u svjetlu vjere i pokajanja. Stoga, kada pristupimo blagovanju Gospodnje večere, mi ne trebamo početi preispitivati druge, već trebamo pripremiti same sebe:

.

…on ne naređuje da svatko ispita mane svog susjeda, već naprotiv kaže: ‘neka svatko ispita sebe pa tada od kruha jede i iz čaše pije’ jer tko god prilazi Gospodnjoj večeri na nedostojan način primiti će svoju osudu.”

.

U zaključku: Calvin kaže, dok Crkva treba nastojati disciplinirati bezbožnika u svojoj sredini, o održavanju takve crkvene discipline ne smije se misliti više nego tek kao o skromnom ljudskom pokušaju približavanja svetosti koja Crkvi doliči:

.

…na umu imajmo ono što možemo učiniti. A kada smo učinili ono što je u našoj moći i dužnosti, a ne možemo postići ono čemu smo se nadali i što bismo željeli, predajmo ostalo Bogu da On može staviti svoju ruku na to, kao što to i je Njegovo djelo.”

.

.

Priredio: Jasmin Koso

.

Priređeno na temelju članka: Calvin Against the Anabaptists

.

Svi citati uzeti iz: Calvin’s Treatises Against the Anabaptists and the Libertines uredio i preveo: Benjamin Wirt Farley)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s