Zašto na kršćane dolaze nevolje i protivljenja?

I kako se prema njima postaviti?

.

Biblijska čitanja: Jeremija 38, 4-10; Psalam 40; Hebrejima 12, 1-4; Luka 12 49-53

(Propovijed 20. nedjelje kroz godinu C)

.

image037

.

Apostol Petar je rekao da možemo stradati iz pravednih ili nepravednih razloga (1 Petrova 2, 19-20). Odnosno, zbog vlastite krivice ili vlastite nevinosti; zbog toga što klevećemo ili zbog toga što ljudima govorimo istinu za njihovo dobro.

Razmotrimo sada ovu drugu mogućnost kada stradamo zbog vlastite nevinosti… Zašto se to događa? Očito stoga što svijet često ne želi čuti istinu, Što ne želi da netko svjedoči o njegovim grijesima i ne može podnijeti da ga nečija čistoća osvjedočuje o njegovu prljavštinu. Jeste li već doživjeli da ljude oko vas smeta ako želite živjeti pravedno i čisto? Da vas pošto-po to žele uvući u svoju prljavštinu, iskušati na sve moguće načine, da budete kao i oni.

Zadatak kršćanina je još mnogo teži. Mada je i sam opterećen brojnim slabostima, on treba biti Kristova sol i svijetlo na ovome svijetu. To ne znači da ljudima trebamo dosađivati i dodijavati, odnosno stalno drugima ukazivati na njihove mane ili se petljati u njihove poslove (1 Petrova 4, 15). Već to znači da im trebamo ukazivati na nov i smislen način života; na činjenicu da cijelo čovječanstvo – svaki čovjek – ostajući u stanju u kojem jest, na mjestu na kojem se nalazi, gonjen svojim požudama i strastima, te vođen svojim tjelesnim načinom razmišljanja, srlja u propast – odlazi ravno u pakao!

Kršćanin treba bližnjima pružiti Božju ponudu oproštenja, koja je po vjeri u Isusa Krista pravednika, treba im otvoriti mogućnost da izađu iz stanja u kojem se nalaze i pokazati put koji vodi prema pokajanju i promjeni načina života. Ali ljudi to najčešće ne žele čuti. Oni po svojoj paloj tjelesnoj pameti žele ostati u stanju u kojem se nalaze. Ne žele se nikuda micati. Žele zadržati ono što imaju jer za bolje ne znaju niti žele čuti. Ne žele da itko stoji na putu njihovim željama i strastima koje ih privlače. Ne žele da itko stoji na putu ispunjavanju njihovih legitimnih potreba koje žele ispuniti na nelegitiman, odnosno loš i grešan način. Ne žele čuti da im itko svjedoči da je to krivo. Jeste li ikada pokušali stati između nekoga tko je izgladnio i njegove hrane? Sigurno je da biste izazvali nervozu, bunt, pa i agresiju. Ova slika nije baš savršena, ali dočarava u kakvoj se nevolji možemo naći kada ljude podsjećamo da su požude i strasti kojima su vođeni pogrešne.

Ljudi ne mogu prihvatiti kad im netko svjedoči za istinu jer ne žele vjerovati da je ono što oni imaju zapravo laž i ispraznost. Ne žele prihvatiti čistoću jer bi time morali priznati da su prljavi. Malo je ljudi koji će vam ikada priznati da su loši ili da su nešto radili pogrešno. Čak će nastojati da za svoje pogreške i neuspjehe odgovornost prebace na druge.

Ljudi se zaista nalaze u stanju zasljepljenosti i ropstva, te idu ravno u pakao! Suočit će se s Božjom pravedno osudom, ali ne žele o tome ništa čuti još dok je na vrijeme. Ne žele čak ni da im svojim životnim primjerom to svjedočite, te da kao vjernik živite pokraj njih. Nazivati će vas svakojakim pogrdnim imenima, tražiti svaku vašu grešku, govoriti o vama loše i na kraju se okrenuti protiv vas.

No Isus je i rekao da nije učenik veći od učitelja i da ako su njega progonili progonit će i nas. Dakle uzor imamo u njemu, i u velikom oblaku svjedoka. Uprimo pogled u Isusa – Početnika i Dovršitelja vjere! Kojeg nisu mazili i hvalili zbog njegove pravednosti i istinitosti, već su ga izvrgnuli mučenju i sramoti, te raspeli na križ! Dakle u tog i takvog Isusa pisac Poslanice Hebrejima želi da upremo pogled i da premoreni ne klonemo duhom! Ne u Isusa kojem su se svi divili, već u onoga koji je podnio takvo protivljenje grešnika!

Što bismo mi htjeli? Da nas svi hvale i vole? Da nam sve “ide kao po loju”? Bez sumnje će biti i onih koji će nas poštovati i slušati. Ali – gledajući u kojem smjeru ovaj pali svijet ide – ako ne bi bili protivljenja zar bi onda kršćanstvo bio ispravno? Zar bi onda zaista vrijedilo vjerovati u Isusa? Tada bi kršćanstvo bili isto kao i ovaj pali pokvareni svijet… Ako ne bi bilo nikakvih protivljenja onda bi to značilo da ni mi nismo nikakvo svjedočanstvo, da uopće na svjedočimo za istinu, da ne idemo Kristovim putem. Ako nam se pak ljudi protive to znači da smo na Božjem putu.

A taj i takav Isus koji je podnio takvo protivljenje grešnika zasjeo je zdesna prijestolja Božjeg! Na ovom svijetu je podnio sramotu a na Nebu uzvišenje. Stoga, ako mi na ovome svijetu ne možemo prezreti sramotu zbog toga što govorimo i živimo istinu, ako želimo da nas na ovome svijetu svi prihvaćaju i hvale, hoćemo li na Nebu primiti Božje uzvišenje ili poniženje? Ako u ovome svijetu žudimo za istim stvarima za kojima i ovaj svijet žudi, kakvo će nam blago biti na Nebu, kakva nagrada nas tamo očekuje? ( 1 Korinćanima 10, 6). Ako u ovome svijetu čeznemo samo za udobnostima kakvog to onda Isusa slijedimo?

Ne tražimo mi sami patnju i ne odbacujemo Božja davanja i blagoslove ali udobnost i prihvaćanje nam nisu najveće vrijednosti u životu. Kad se poradi Isusa trebamo suočiti s patnjama i odbacivanjem trebamo ih i prihvatiti. Kad nam Bog kaže da govorimo istinu trebamo ju govoriti bez obzira na posljedice. Kada je potrebno podnijeti žrtvu podnesimo ju s vjerom i pouzdanjem!

Kroz cijelu povijest Isus Krist izaziva protivljenja. Prema njemu nitko nije ravnodušan. Svatko tko je čuo za njega osjeća potrebu da se prema njemu odredi. Gotovo svaka (ako ne i svaka) religija i svjetonazor ima potrebu da se odredi prema Isusu. Ili ga prihvaćaju ili odbacuju, ili vjeruju da je Sin Božji ili ne vjeruju. Međutim, tko ne vjeruje nema života, a tko vjeruje ima život vječni! Nema sredine, nema neutralnih… Odlučiti se za Krista znači vjerovati mu i poći njegovim putem. Valja nam u našem životu ostvariti njegov život, njegovu smrt, a onda i njegovo uskrsnuće i pobjedu. Valja nam poput njega nastojati živjeti za dobrobit drugih.

U svakom slučaju… Zbog protivljenja na koja je naišao Isus a onda i njegovi učenici, kao i zbog potrebe da se svatko odredi za ili protiv njega, Isus kaže da je došao na zemlju zapaliti oganj. Ljudi će se zbog njega dijeliti. Ljudi će nas zbog njega pogrđivati, odbacivati, pa i progoniti. I još jednom, tko očekuje religiju koja će svima odgovarati i koja će svima podilaziti, onda to zasigurno nije kršćanstvo. Kršćanstvo izaziva konflikte jer nije kompatibilno s načinom na koji ovaj svijet živi, smjerom u kojem ide i s raznim zabludama koji se drži. Ono što je dobro u očima ovog svijeta nije nužno dobro za Boga Biblije. Mnogo od onoga što ovaj svijet drži istinom, ili sve one “istine” u koje ovaj svijet vjeruje, u svijetlu Biblije su laži i zablude. Mnogi putovi kojima ljudi ovoga svijeta idu zapravo su stranputice na kojima se pogube i nepovratnoj zalutaju. Isus ne traži sukobe i kršćani ne traže sukobe, ali odbacivanja i podjele dolaze sami.

Bez sumnje, svi se trebamo gorljivo zalagati za jedinstvo Crkve, odnosno promatrati Crkvu kao suštinski jednu i odupirati podjelama. No pri tome, danas kao i u vrijeme reformacije, trebamo postaviti pitanje gdje se zaista nalazi prava Crkva? Kad pojedini crkveni vođe idu u krivom smjeru po pitanju temeljnih objavljenih istina poput onih o Bogu, čovjeku, stvaranju ili spasenju mi im ne dugujemo svoju poslušnost. Vjerujem da im poput starozavjetnih proroka trebamo reći istinu, koliko god nas to koštalo i kakvu god reakciju izazvalo. Kada neka lokalna crkva krene krivim putem po pitanju temeljnih objavljenih istina, onda je legitimno iz nje izići, kao što su to u starozavjetno vrijeme činili proroci i sveti ljudi kada bi se Izrael okrenuo od Boga i predao idolopoklonstvu.

Kroza svu povijest proroci i ljudi Božji bili su neshvaćeni i progonjeni. Ali Bog ih nije nikada napustio. Dapače, Isus je rekao da kad nas dovedu pred sudove dat će nam se što ćemo govoriti i kako se ponašati. U trenucima kušnji recimo: “Bijedan sam ja i nevoljan ali Gospodin se brine za mene.” Bog je taj koji nas sigurno izvlači iz jame propasti i blata kalnoga! Bog je taj koji nam u usta stavlja pjesmu novu – slavopoj Bogu našemu! Bog je taj koji nam sigurno donosi proslavljenje i pobjedu!

.

Jasmin Koso, kolovoz 2013

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s