Vječna sigurnost – odgovor na kritiku u pentekosnom časopisu “Duhovno vrelo”

eternalsecurityČasopis “Duhovno vrelo” konstatira da nauk o ustrajnosti svetih predstavlja nekakav “izazov Evanđelju”. Autor Waldemar Kowalski u članku “Jednom spašen, uvijek spašen?”, objavljenom u navedenom časopisu, kritizira reformirani nauk o ustrajnosti svetih, odnosno kako on to naziva vječna sigurnost.1 Autor smatra kako je uvjerenost u da ćemo, ako smo jednom opravdani po vjeri u Isusa Krista, sigurno biti i spašeni kriva i nepoželjna. On smatra kako nas uvjerenje da možemo izgubiti spasenje potiče na poslušnost prema Bogu, dok nas uvjerenje u sigurnost spasenja potiče na nemar i raspuštenost. No takav dojam je potpuno pogrešan.

Autor članka navodi primjer nekog ekstremnog učenja za koje niti ne možemo reći da je doista reformirano. Navodno, prema tom učenju: “Čak i ako umremo u potpuno grešnom stanju, proklinjući Boga i odbacujući svaki odnos s njim, i dalje ćemo vječnost u Njegovoj prisutnosti.” Odmah na početku, moram reći da niti ja ne vjerujem da netko može potpuno i trajno zanijekati Gospodina i biti spašen. Reformirano učenje ne tvrdi tako nešto. Osim ako niste oboljeli od alzheimera, amnezije ili neke slične bolesti. U tom slučaju mislim da nešto slično može biti točno.

S druge strane, autor članka sam sebi “skače u usta” i zaključuje: “Mi vjerujemo da će pravi vjernici uživati u sigurnosti svog spasenja. Ne trebamo se bojati gubitka svog spasenja, kao gubitka novčanika koji nam je nepažnjom ispao iz džepa. Sveto pismo daje vjernicima sigurnost da za njih postoji Božja providnost i sila Njegova Svetog Duha kojom nas podržava.” Koliko dugo, prema autorovom učenju, ta sigurnost može trajati? Danas možemo biti sigurni, sutra možda, prekosutra više ne! I kakva je to sigurnost, koliko je ona objektivna i realna, ako doista opravdani čovjek danas može imati spasenje, a sutra ga izgubiti? Na koliko snažnim temeljima ona počiva i koliko je snažna ta “Božja ruka” kad na kraju ipak ovisi o nama slabim grešnicima?

Prava i lažna sigurnost

Nauk o spasenju samo milošću Božjom po vjeri općenito izaziva nemar i raspuštenost kod onih koji ga krivo shvaćaju ili nikada nisu istinski uzvjerovali i pokajali se.

Međutim, mi smo pozvani da stječemo pravu, a ne lažnu sigurnost. Onaj tko svjesno zanemaruje zajedništvo u crkvi, sredstva milosti (slušanje Riječi i sakramente), te poslušnost i rast u Gospodinu, nalazi se u opasnosti da sam sebe zavarava lažnom sigurnošću. Postoji velika mogućnost da njegova vjera zapravo nije autentična i spasonosna. Pozvani smo da u poslušnosti Božjoj riječi rastemo u pravoj sigurnosti vjere. Oni koji se zavaravaju lažnom sigurnošću srljaju u propast, a oni koji gaje pravu sigurnost jačaju se sredstvima milosti.

Osoba može gajiti lažnu sigurnosti i uslijed drugih zabluda.2 Sigurnost spasenja stoji na pravim temeljima ako se zasniva na sljedećem: Na svijesti o stanju u kojem se nalazi čovječanstvo i vlastitom stanju. Čovječanstvo je palo i nalazi daleko od izvorne pravednosti u kojoj ga je Bog stvorio. Svaki čovjek je po prirodi je sklon zlu i u pobuni protiv Boga, te nad njim stoji Božja pravedna osuda. Između čovjeka i Boga dakle stoji nepremostiv jaz. Niti jedan čovjek ne može činiti djela dovoljno dobra da bi bila prihvatljiva Bogu, niti se može istinski obratiti i vjerovati Bogu. Bog je jedini koji je u stanju svojom milostivom intervencijom spasiti od prokletstva one koje je izabrao iz ljudskog roda. Samo on je u stanju promijeniti njihovo srce i dovesti ih do obraćenja. Kristova žrtva na križu je savršeni temelj našeg pomirenja s Bogom. Pred Bogom bivamo opravdani samo zahvaljujući Kristovom djelu na križu i to opravdanje primamo po vjeri i pokajanju.3 Oni koji su opravdani pripadaju Kristu i žele živjeti na Božju slavu. Ukoliko je ovakvo vjerovanje temelj naše sigurnosti, onda je takva sigurnost dobra i poželjna, te ponizna i pobožna! Takva sigurnost ne počiva na nama, nego na Božjoj riječi!

Ono što reformirani u stvari naučavaju jest ustrajnost svetih. To znači da će oni koji su sveti, koji su po Božjoj providnosti određeni za život vječni, sigurno ustrajati do samoga kraja, uz Božju suverenu pomoć. Bog je vjeran svojim obećanjima i sigurno će dovršiti djelo koje je započeo.

Važnost stjecanja osobne sigurnosti spasenja

Kao što smo rekli na početku, Biblija nam ne govori samo to da je moguće steći sigurnost u vlastito spasenje, već nas i poziva da ju steknemo.4

Sigurnost u vlastito spasenje je jedan temeljnih čimbenika kršćanskog rasta. Nemati sigurnost pogubno je za duhovni rast. Osoba koja sumnja u svoje konačno stanje pred Bogom izložena je stalnoj duševnoj muci. Nedostaje joj čvrst oslonac u duhovnom životu.

Jedina osoba koja sa sigurnošću može znati je li doista izabrana smo mi sami. Stoga je mudro tako nešto saznati. Zapravo, prava i autentična sigurnost u vlastito spasenje je ono oko čega se vrijedi truditi.

Sigurnost prije svega dolazi iz naše vjere u Božja obećanja u Isusu Kristu. Potom, ona dolazi od naše unutarnje svijesti o prisutnosti takve vjere. Mi nikada ne bi imali bilo kakve naklonosti prema Isusu Kristu da nismo prethodno nanovorođeni. Također, znamo da ne bismo bili nanovorođeni da nismo prethodno izabrani. Takvo zdravo teološko razumijevanje daje nam sigurnost.

Svatko od nas može prepoznati da ne ljubi Krista potpuno i savršeno. No ipak znamo da ga ljubimo. Radujemo se pomisli o Kristovoj sjajnoj pobjedi i njegovu drugom dolasku. Želimo da On bude uzvišen. Niti jedan od navedenih osjećaja ne bi postojao da nismo primili Božji milosni dar vjere. Kad volimo drugu osobu za pretpostaviti je da smo toga svjesni. Obično to možemo znati. To dolazi iz naše unutarnje svjesnosti.

Tu su zatim i vanjski dokazi. Moraju postojati vidljivi plodovi obraćenja. Grijeh nam nikako ne pomaže u stjecanju sigurnosti. Kako bismo stekli pravu sigurnost moramo nastojati trezveno i pošteno sagledati svoj život. Pri tome nam mnogo ne koristi uspoređivanje s drugima. Uvijek ćemo pronaći one koji nam se čine bolji od nas, a pronaći ćemo i one koji nam se čine lošiji. Moramo se zapitati: “Vidim li ikakvu stvarnu promjenu u svom životu kao posljedicu djelovanja Božje milosti?” To je težak i potencijalno varljiv postupak, ali ne i nemoguć.

Posljednja metoda u stjecanju sigurnosti spasenja jest unutarnje svjedočanstvo Duha Svetoga. Apostol Pavao nam piše: “Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;…” Rim 8, 16. Glavno sredstvo koje Duh Sveti koristi jest Božja riječ. Najveću sigurnost stječemo kad slušamo i proučavamo Bibliju.

Sigurnost spasenja može se ojačati ili ugroziti. Mnogo je stvari koje mogu uzrokovati gubitak sigurnosti. Pozvani smo da budemo trajno uporni u stjecanju sigurnosti.

Najveća prijetnja toj sigurnosti svakako je upadanje u neki težak grijeh. Znamo da ljubav pokriva mnoštvo grijeha, znamo da nije potrebno savršenstvo, pa ipak, ako upadnemo u teške grijehe, izgubit ćemo sigurnost. Primjer za to je kralj David. Njega je grijeh preljuba doveo do stanja da drhti pred Bogom. Psalam 51 nam svjedoči o borbi koju David prolazi kako bi ponovno zadobio sigurnost spasenja. Ista vrsta agonije dogodila se i apostolu Petru kad je zanijekao Isusa.

Isto tako, ako smo izloženi velikoj patnji ili bolesti to može poljuljati našu sigurnost spasenja. Makar je rekao da njegov Otkupitelj živi, Job je ipak imao teške trenutke sumnji. Svi mi prolazimo kroz razdoblja sumnje ili osjećaj napuštenosti. Tada se trebamo još više potruditi da ojačamo našu sigurnost. Približimo li se Bogu i i On će se približiti nama…

Možemo li stvarno izgubiti spasenje?

Do sada smo govorili o našoj sigurnosti spasenja, no možemo li mi doista izgubiti spasenje? Može li doista opravdana osoba izgubiti svoje opravdanje?

Razlog zašto istinski vjernici ne gube vjeru jest taj što ih Bog čuva. Nauk o ustrajnosti svetih možemo nazvati i naukom o očuvanju svetih. Ustrajnost je ono što mi činimo, a ono što Bog čini jest da nam omogućuje da ustrajemo. Nauk o ustrajnosti svetih temelji se na brojnim Božjim obećanjima danim u Bibliji.5 Naša sigurnost ne počiva na ljudskoj već na Božjoj volji.

Kritičari učenja o ustrajnosti svetih ponovno žele previše postići argumentom o ljudskoj slobodnoj volji. Oni kažu da Bog ne bi čovjeka protiv njegove volje prisiljavao na ustrajnost. Jadan moj prijatelj je dao dobru usporedbu… Da sam ja malo dijete koje svojevoljno ide prema cesti, radije bih da me netko, uzurpiravši moju slobodnu volju, čvrsto primi za ruku i spriječi, nego da poginem pod kotačima!

Protivnici učenja o ustrajnosti svetih tvrde da na Nebu neće biti moguće izgubiti milost. Tamo Bog više neće dopustiti pojavu grijeha. Ipak, sveti na Nebu ostaju istovremeno i slobodni. Ukoliko nas Bog može očuvati u Nebu, a da ne pogazi našu slobodu, onda to može i ovdje na zemlji! Mi ustrajavamo jer Bog djeluje na našu slobodnu volju. Zato jer Bog djeluje u nama mi ustrajavamo, Božje odluka o izabranju je nepromjenjiva jer se ni savršeni Bog ne mijenja. Onoga koga opravda, toga će i proslaviti!

Zašto onda izgleda da mnogo ljudi otpada od milosti? Poznato je da se kršćani “spotiču. Poznato je da su i kršćani u stanju počiniti strašne grijehe. Vjerujemo da kršćani mogu pasti. Međutim, ne vjerujemo da oni mogu otpasti potpuno i konačno. Već smo spomenuli slučaj kralja Davida. On ne samo da je počinio preljub, već je i sudjelovao u zavjeri ubojstva Bat Šebina supruga Urije. Međutim, njegovo kasnije pokajanje bilo je temeljito koliko i njegov prvotni grijeh. David je teško sagriješio, ali nije pao potpuno i konačno.

Možemo spomenuti i primjer dvije poznate osobe iz Novog Zavjeta. Obojica su izdali Isusa. Njihova imena su Petar i Juda. Juda se nakon izdaje otišao objesiti, a Petar se nakon izdaje pokajao i postao stup Crkve. U čemu je razlika? Isusu je rekao da će se Petar vratiti! To Isusovo uvjerenje se nije temeljilo na Petrovoj snazi. Isus se pouzdao u snagu svog posredovanja. Zbog Isusovog obećanja da će biti naš veliki svećenik, pravedni posrednik kod Oca i mi vjerujemo da ćemo uspjeti do samoga kraja! 6

Božje djelo očuvanja možemo prikazati i slikom oca i sina koji hodaju, a otac drži sina za ruku. Sigurnost djeteta ne leži u snazi vlastitog stiska,već u snazi stiska očeve ruke!

Naša ustrajnost djelo je Trojedinoga Boga! Bog Otac je taj koji nas čuva i održava. Bog Sin posreduje za nas. Bog Duh Sveti prebiva u nama i poučava nas.

Zašto nam se čini da neki ljudi otpadaju potpuno i trajno? Prepoznajemo da je vidljiva crkva Kristova mješovito tijelo. Žito raste zajedno s kukoljem, a ovce rastu zajedno s jarcima… Oni koji postanu “neobraćeni” nisu nikada ni bili zaista obraćeni. Juda je bio sin propasti od početka. Njegovo obraćenje je bilo prividno. Isus nije molio za njega da bude obnovljen. Juda nije izgubio Duha Svetoga jer ga nije ni primio. Apostol Ivan piše: “Od nas iziđoše, ali ne bijahu od nas. Jer kada bi bili od nas, ostali bi s nama; ali neka se očituje da nisu od nas.” (1 Iv 2, 19).

Biblijska upozorenja o otpadu

Najjači argument protiv nauka o ustrajnosti su biblijske opomene o otpadu.7

Kao naizgled najsporniji tekst u odnosu na nauk o ustrajnosti navodi se onaj iz šestog poglavlja Poslanice Hebrejima: Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili Lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. (r 4-6)

Ukratko, bez ulaženja u sve pojedinosti, ovdje su moguća dva objašnjenja. Na prvi pogled ovdje se radi o pravim vjernicima. Međutim, ovaj tekst se može razumjeti i u smislu da opisuje lažne vjernike, one koji su dali lažno svjedočanstvo vjere. Kukolj koji dolazi u crkvu čuje propovijedanje Božje riječi. Takvi ljudi time bivaju prosvijetljeni.. Oni sudjeluju u sredstvima milosti. Doživljavaju iskustvo Duha Svetog u zajednici. Pokazali su izvanjsku formu pokajanja. U tom slučaju možemo povući paralelu s Isusovom pričom o sjemenu koje je zasijano u trnju i na kamenitom tlu.8 Dio tumača se zadovoljava s ovakvom interpretacijom ovih redaka

No vjerojatnije je da se ovdje zaista radi o pravim obraćenicima. U tom slučaju, autor Poslanice se ovdje služi argumentacijom dokazivanja logičke zablude. Autor ovdje uzima mišljenje protivnika i dovodi ga do njegovog logičnog zaključka. Logičan kraj hereze judaista9 jest uništenje svake nade u spasenje.

Logika je slijedeća: Kad neka osoba prihvati Kristovo pomirenje i opet se vrati pod Mojsijev zavjet, što će joj preostati? Ona se u konačnici odriče Kristova djela pomirenja, ponovno postaje dužnikom pred Zakonom. I gdje onda da potraži spasenje? Čovjek koji se odrekao križa ne može mu se više vratiti. Neće mu preostati nikakva nada u spasenje jer neće imati Spasitelja. Teologija koja ga je zavela ne dopušta postojanje dovršenog Kristovog djela.

Ovakvu argumentaciju dokazivanja logičke zablude vrlo je važno zapaziti i zapamtiti u novozavjetnom načinu pisanja!

Ključ šestog poglavlja Poslanice Hebrejima otkrivamo u devetom retku: “A uvjereni smo, ljubljeni, sve i ako tako govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja.” Autor sam objašnjava da je pisao na neobičan način. On ne zaključuje da će bilo tko zaista otpasti, već zaključuje da će svi biti dobro i ići putem spasenja. Autor nije rekao da je bilo tko otpao! Dapače, on zaključuje da je siguran kako nitko neće otpasti!

No zašto se onda autor uopće zamara pišući ovo upozorenje? Bilo bi besmisleno nagovarati ljude da izbjegnu ono što je ionako nemoguće. Autor tako piše jer je ustrajnost vjere istovremeno milost, ali i naša dužnost. Na početku smo rekli da je od presudne važnosti raditi na pravoj, a ne lažnoj sigurnosti. U domeni naše ljudske odgovornosti moramo uložiti sav potreban napor. Ljudski govoreći može se otpasti. No ako ulažemo napor na očuvanju naše vjere vidjet ćemo Boga koji nas održava. Nemoguće je da Bog bude neuspješan.

Na kraju, da se vratimo slici oca koji drži dijete za ruku… Dijete će možda popustiti stisak, no ako nam je Bog Otac, On sigurno neće. No ipak, i djetetova dužnost je držati se. Zato autor Poslanice Hebrejima opominje vjernike. Luther je to nazivao “evanđeoskim načinom nagovaranja. Takav način nagovaranja nas podsjeća na dužnost da ne popuštajući stisak i dalje hodamo s Bogom.

Na kraju, možemo zaključiti da reformirano učenje o ustrajnosti svetih ne predstavlja nikakav izazov Evanđelju, već upravo suprotno, u odnosu na sve kršćanske tradicije, ono znači najcjelovitiju i najsnažniju afirmaciju Evanđelja! Samo Krist, samo Pismo, samo milost, samo vjera i sva slava Bogu pripada!

.

Jasmin Koso, siječanj 2014.

.

Bibliografija:

R. C. Sproul Izabranici Božji (Kršćanski centar “Dobroga Pastira”, Osijek, 2010.), 153-175. str.

Louis Berkhof Sigurnost vjere (Kršćanski centar “Dobroga Pastira”, Osijek – Reformirani teološki institut “Mihael Starin”, Tordinci, 2007.)

————————————————————————————————————————————————

1“Duhovno vrelo”, broj 27, jesen 2013.

2Na primjer, to može biti vjerovanje u univerzalizam (da će svi ljudi ionako biti spašeni), samopravednost (opravdanje po vlastitoj dobroti i djelima) ili nepoznavanje doista biblijskog Boga i Krista (kako je objašnjen u ekumenskim Vjerovanjima) itd.

3Taj događaj možemo nazvati i “nanovorođenje” ili kršćansko obraćenje.

42 Pt 1, 10-11.

5Fil 1, 6; Iv 10, 27-29; Heb 10, 14; Rim 8, 33-39; Ps 89, 25-36; Jr 32, 40 itd.

6Iv 17, 11-12.24

7Na primjer 2 Pt 2 22, 1 Kor 9, 27 ili 2 Tim 17-18 (Pavao i ovdje zaključuje sljedećom izjavom upućenom Timoteju u retku 19: “Ipak čvrsti temelj Božji stoji – pod ovim je pečatom: Poznaje Gospodin one koji su njegovi i neka se kloni zloće tko god imenuje ime Gospodnje”).

8Mt 13, 3-23.

9Judaisti su priznavali Krista, a istovremeno nužnim smatrali obdržavanje starozavjetnih obreda. Čini se da je pisac Poslanice Hebrejima mislio na njih dok je pisao ovu Poslanicu.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s