Opravdanje i posvećenje: koje su razlike?

RomanRoadRazumjeti razliku između opravdanja i posvećenja može biti važno kao i razumjeti razliku između spasenja i osude. Pravilno razumjeti razliku između ta dva pojma je od vrle važnosti. Kada razumijete koja je, možete povući liniju u pijesku i reći, “To je ono što spašava. To nije ono što spašava.” Opravdanje je Božje djelo gdje je pravednost Isusa uračunata grešniku, tako da je grešnik proglašen pravednim od Boga pred zakonom (Rim. 4:3; 5:1,9; Gal. 2:16; 3:11). Pravednost nije zaslužena ili rezervirana nikakvim naporima (djelima) spašenih. Opravdanje je momentalna pojava koja rezultira vječnim životom. Ono je bazirano cjelokupno i samo na Isusovoj žrtvi na križu (1 Pet. 2:24) i prima se samo po vjeri (Ef. 2:8-9). Nikakva djela nisu potrebna da bi se zaradilo opravdanje. Drugačije, to nije dar (Rim. 6:23). Zato, mi smo opravdani vjerom (Rim. 5:1). Posvećenje, s druge strane, obuhvaća djela osobe. Ali još uvijek je to Božji rad u vjerniku da proizvede osobnost bližu Bogu i život u osobi koja je već opravdana (Fil. 2:13). Posvećenje nije momentalno jer nije djelo Boga samoga. Opravdana osoba je aktivno upletena u predavanju Božjoj volji, odupiranju grijehu, traženju svetosti, i radeći na tome da bude više uz Boga (Gal. 5:22-23). Značajno, posvećenje nema utjecaj na opravdanje. Ovo ostaje, čak i ako mi ne živimo savršen život, još uvijek smo opravdani. Opravdanje je legitimna izjava koja je momentalna, posvećenje je proces. Opravdanje dolazi izvana, od Boga, posvećenje dolazi od Boga unutar nas po djelima Duha Svetoga u koordinaciji po Bibliji. Drugim riječima, mi pridonosimo posvećenju kroz naša djela. U suprotnosti, mi ne pridonosimo našem opravdanju kroz naša djela.

Da li to znači da oni koji su opravdani milošću mogu griješiti koliko god žele?

Rimljanima 6:1-2 kaže, “Što ćemo reći dakle? Hoćemo li nastaviti griješiti, da se poveća milost? Nipošto. Kako ćemo mi, koji smo mrtvi grijehu živjeti više u njemu? 1 Sol. 4:7 kaže, “Bog nas je pozvao ne za svrhu nećistoće, već posvećenja.” Biblija nas uči da trebamo živjeti svetim životima i izbjegavati grijeh (Kol. 1:5-11). Samo zato što smo spašeni i vječno opravdani pred Bogom (Ivan 10:28), to nije isprika da nastavimo grijehom iz kojeg smo spašeni. Naravno, svi griješimo (1 Ivan 1:8). Ali rat između spašenih i njihovog grijeha se nastavlja (Rim. 7:14-20) i neće biti završen sve do povratka Isusa kada ćemo biti oslobođeni od ovoga smrtnoga tijela (Rim. 7:24). Nastaviti griješiti iskorištavajući Božju milost kao ispriku kasnije je gaženje krvi Kristove kao nečiste (Heb. 10:29) i otkrivenje osobne grešne, nespašene prirodu (1 Ivan 2:4; 2:19). (Drugi stihovi vrijedni provjere su: Heb. 12:14; 1 Pet. 1:14-16; i 1 Pet. 2:21-22.)Ark 1

Što kultovi čine sa opravdanjem i posvećenjem?

Kultovi uredno zamagljuju značenje dvaju termina i krivo prilagođuju istinu naučenu iz Božje Riječ. Rezultat je “teologija pravednih djela”, zaslužujući svoje spasenje koje samo vodi u osudu. To je zato što djelima zakona nijedno tijelo ne može biti opravdano (Gal. 2:16). Čovjek ne može pridonijeti svojem spasenju (Gal. 5:1-8). Zbog toga što je čovjek grešan, čak i najbolja njegova djela ostaju nečista pred Bogom (Isaiah 64:6). Stoga, opravdati osobu pred Bogom, može jedino biti Božje djelo (Gal. 2:20). Tipično, u kult teologijama, osoba nije opravdana (predstavljena pravedna u Božjim očima) sve do posljednjeg dana suda kada su njezina djela odvagnuta i nagrada je dana ili se našla vrijedna mjesta sa Bogom. Zato, osoba sa tom krivom teologijom ne može izjaviti 1 Ivanovu 5:13 kao svoju izjavu koja kaže, ” Ove stvari sam napisao vama koji vjerujete u imenu Sina Božjega; da možete znati da imate vječni život, i da možete vjerovati u imenu Sina Božjega.” U kontekstu, “Ove stvari” upućuju na Boga koji ljubi, biti poslušan Njemu, vjerovati u Krista, i vječni život u Isusu. Stoga, 1 Ivanova 5:13 može biti uzeta i razmatrana kao test. Ako vjeruješ i i činiš prave stvari, tada ćeš znati imaš li vječni život. Mogu li kultisti znati imaju li vječni život? Ne. Ne mogu. Ali kršćani mogu. Ljudi u kultovima ne razumiju razliku između opravdanja i posvećenja. Stoga, moraju ovisiti o kooperativnim snagama sa Bogom da im se njihovi grijesi oproste, što je potrebno, kombinirajući prljava ljudska djela (Izajija 64:6) sa svetim djelom Boga. To se ne miješa. Ne može. Stoga, spasenje je po milosti kroz samu vjeru. Vjerovati bilo što drugo je promašiti spasenje..

Izvor; www.carm.org; kršćanstvo. net

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s