Prispodoba o sijaču – Kakvo je tlo vašeg srca?

Za mnoge se činilo da su bili naši, a doista su i bili članovi vidljive Crkve. Bili su s nama, evangelizirali, oduševljeno pričali o Bogu, a onda ih odjednom više nema.

.
sowerPreporučena čitanja: Iz 55, 10-11; Ps 65; Rim 8, 18-23; Mt 13, 1-23 (Razmišljanja za 15. nedjelju kroz godinu A)

.

Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama: »Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
»Tko ima uši, neka čuje!« (Mt 13, 1-9)

Vjerojatno svi mi i iz vlastitog iskustva znamo ljude koji su nakratko djelovali vrlo uzbuđeno zbog susreta s Božjom riječi. Ti ljudi su govorili da žele slijediti Krista, a onda se ubrzo “ispuhali”, ili se nekako razočarali, više im nije bilo zanimljivo. Ubrzo ih je ponijelo nešto drugo i više ih nije bilo s nama.

Ima i onih koji duže ostanu u načelnom slijeđenju Božje riječi. Čak rado i s entuzijazmom evangeliziraju, te i druge žele poučavati. No onda im odgovornost vjere postane teret. Dođu životne nevolje ili želja za probitkom. Oni znaju kako bi svoje probleme riješili na drugi način mimo Božje riječi koja ih samo sputava… Ili uslijed nevolja dođe do razočaranja, jer su mislili da im vjera u Krista treba donijeti ugodan život ili probitak. Nikada nisu ni shvatili što zaista znači slijediti Boga i živjeti na Njegovu slavu u dobru i zlu, te imati povjerenja u Njegove planove i onda kad ih ne razumiju.

Svima nam je to velika kušnja. Imati povjerenja, pouzdavati se i cijeli pripadati Bogu.Vjerojatno to nitko on nas ne može u potpunosti u ovome grešnom tijelu. No u tome nam je i jedina nada i izlaz iz očaja i bezizlaznosti u koje možemo upasti. Apostol Pavao nam pogled okreče prema toj blaženoj nadi:

“Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.” (Rim 8, 18)

Bog nam poručuje da Njegova riječ nikad ne izlazi bez ploda. Vjerojatno nam se u životu ponekad čini da to nije tako. Toliko nevolje i problema, toliko patnje i nesreće na ovom svijetu! Ni ja nisam onakav kakav smatram da bih trebao biti! Mnoge stvari mi ne idu od ruke! Eto on/ona ne slijedi više Krista. Odlučio/la je da ide za svijetom i probitkom. Kako tužno! Evo i kršćani griješe i svakako se ponašaju! Ljudi ne žele primiti riječ Božju k srcu!

Vjeruješ li ipak da Bog sve vodi ka sigurnoj i konačnoj pobjedi!?Vjeruješ li da će vječno sigurno zamijeniti ovo raspadljivo!? Vjeruješ li da je Isus Krist izvor sveg života, sveg mira, sve dobrote i ljubavi? Vjeruješ li da te neizmjerno voli? Vjeruješ li da Bog svoje darove želi dati i drugim ljudima? Onda dijeli riječ o Isusu!

Božja Riječ nije samo riječ izrečena u vjetar, već je djelotvorna i suverena. To je Riječ koja izaziva djelovanje i akciju. Gospodin Isus Krist je prije svega živa Riječ, po kojem i za kojeg je sve postalo! To je Sveto pismo, Riječ Božje objave čovjeku! To je Evanđelje, poziv spasenja i nade za svakog čovjeka!

221Bog je suvereni Gospodar. Onaj kome je to dato biti će prosvijetljene oči srca, doći će k Isusu i sigurno će ostati s Isusom do samoga kraja. Dok je onaj kome nije dato kao uz put zasijani, ili poput kamenitog tla ili trnja. Razlika je samo da li i koliko će ostati s nama…

No i mi imamo svoju ljudsku odgovornost. Bog zna koji su doista njegovi, no s ljudske točke gledišta moguće je otpasti. Za mnoge se činilo da su bili naši, a doista su i bili članovi vidljive Crkve. Bili su s nama, evangelizirali, oduševljeno pričali o Bogu, a onda ih odjednom više nema.

Isus nam kaže :

“Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.” (Mt 13, 12)

Stoga je i moja odgovornost da budem onaj koji ima; da hranim, zalijevam i obrađujem plodnu zemlju; da se pripremim, otvorim za Riječ, slušam ju, primim i primijenim.

“Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja! Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.” ( Fil 2, 12-13)

Nije poanta u tome da to bude lako, već upravo suprotno da je to teško. Puno je nevolja, nepravdi, teškoća i protivljenja u životu, a još više u životu vjernika. No treba ustrajati do kraja! To znači biti vjeran, odnosno to znači biti čovjek i vjernik!

Kršćanstvo je prije svega povjerenje i vjernost prema sasvim određenoj Osobi. Biti kršćanin znači biti učenik Isusa Krista. Cijelo čovječanstvo od davnine želi dokučiti što je Istina, a kršćanima se ona otkriva na licu Isusa Krista. On je za nas uskrsli, živi i djelatni Gospodin!

Dakle, za nas pitanje nije što, nego tko je Istina? A odgovor je: Istina je Isus Krist. On je naš Gospodar, brat, prijatelj, učitelj, zapovjednik… A sluga Gospodaru ne kaže: “Idem potražiti drugog Gospodara”, niti se prijatelju kaže: “Idem si potražiti drugog prijatelja”, niti vojnik kaže zapovjedniku: “Odoh ja u drugu vojsku”. Riječ je o tome kome smo zavjetovali svoju vjernost i povjerenje. Tko to tako gleda sigurno korača u svojoj vjeri.

.

Jasmin Koso, srpanj 2014.

Oglasi

Jedna misao o “Prispodoba o sijaču – Kakvo je tlo vašeg srca?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s