Stablo spoznaje dobra i zla (2. dio) – Savez djela

creation-of-adam-7503841Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: »Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!«. (Postanak 2, 15-17)

Žena odgovori zmiji: »Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: ‘Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!’« (3, 2-3)

I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. (3, 21)

.

Westminstersko ispovijedanje vjere je jedan od najboljih sveobuhvatnih prikaza biblijskoga učenja. U drugom retku sedmog poglavlja Westminsterskog ispovijedanja vjere stoji:

“Prvi Savez koji je Bog sklopio s čovjekom bio je Savez djela1 po kojemu je Adamu i njegovu potomstvu obećan život uz uvjet savršene osobne poslušnosti”.

Tom izjavom Westminstersko vjeroispovijedanje sažima Savez djela koji je Bog sklopio s Adamom i njegovim potomstvom.

Savez djela

Stanje u kojem se Adam nalazio prije svoga pada, dok je boravio u Edenskom vrtu, nam pomaže razumjeti Savez djela. Nakon što je stvorio Adama, Bog ga je smjestio Edenski vrt da ga štiti i održava. Bog je s njim, kao predstavnikom čovječanstva, sklopio Savez – bio je to Savez djela.2

Živeći u vrtu, Adam je trebao proći razdoblje provjere. Naime, Gospodin je Adama stvorio dobrim3, tako da je u tom trenutku bio u pravom odnosu s Bogom. No ipak, ta izvorna Adamova dobrota ne znači da je bio i u najboljem mogućem odnosu s Bogom. Kroz poslušnost Božjoj zapovijedi, Adam je imao priliku da tu Božju sliku na koju je stvoren4 odražava još dublje i savršenije. Da je do kraja slijedio Božju zapovijed, on bi za sebe i sve svoje potomke stekao vječnu puninu pravednosti.5

Adam je stvoren kao dobar, ali s mogućnošću da se to stanje promijeni. Imao je dvije mogućnosti, da prođe razdoblje provjere i postigne puninu odnosa s Bogom ili da izgubi Božju naklonost. Adam je bio u stanju do kraja održati ili raskinuti Savez djela. Adam i Eva su se trebali suzdržati samo od jedne stvari – jedenja plodova sa stabla spoznaje dobra i zla! Nama je danas nemoguće znati koliko dugo su naši praroditelji odolijevali da ne prekrše ovu zapovijed. To je moglo trajati nekoliko sati ili čak godinama. Da su se suzdržali od kušanja njegovih plodova, pokazali bi svoje povjerenje i ljubav prema Bogu.

Kroz poslušnost Krista kao “drugog Adama”, znamo da bi Adam zaslužio vječni život u Božjoj nazočnosti (sadržan u Stablu života) samo da se do kraja suzdržao od jedenja zabranjenog ploda. No Adam nije održao Savez i time je izgubio blagoslov vječnog života, uzrokujući tako prokletstvo i pad sveg stvorenja.

Prije nego što su pojeli zabranjeni plod. Adam i Eva su imali osnovno znanje o dobru i zlu. Bili sasvim dovoljno upućeni u to da je poslušnost prema Bogu dobra, a neposlušnost zla. Jedenje sa stabla spoznaje dobra i zla ih nije iznova uvelo u ovo znanje, već im je dalo iskustvenu spoznaju zla i osobnu percepciju zloće.

Zmija ih nije kušala tek pukim poznavanjem dobra i zla, već im je rekla da će biti “poput bogova”. Drugim riječima, oni su bili u iskušenju da postanu “poput Svevišnjeg” – nezavisne individue iznad svakog Zakona. Napast je za Adama i Evu bila sadržana u tome da zaniječu dostatnost Božjih zapovijedi, te postanu autonomni pojedinci, koji mogu slobodno jesti od zabranjenog ploda jer nisu podložni nikakvom višem autoritetu. Adam i Eva su bili kušani da pomisle da jesu, i trebaju biti, osobe neovisne od Boga, koje same sebi predstavljaju najviši zakon.

Ideja da možemo biti neovisni o Bogu ili mu se usprotiviti “šakom uperenom u nebo”, te proći bez teških posljedica, je besramna laž! Mi nemamo pravo dovoditi u pitanje Božju riječ kada nam govori što je dobro, a što loše.

Sotona nije u potpunosti lagao Evi… Svjesnost o strahotama grijeha zaista ih je učinila na neki način bližima Božjem poznavanju svih stvari. Međutim, kako to inače čini, zmija Evi nije rekla cijelu istinu. Nije joj rekla da će čovjek, zajedno s osobnim iskustvom zla, razviti i sklonost ka izopačenosti. Štoviše, tvrdnjom da smrt neće pratiti njihov prijestup, laž je bila još veća i tragičnija!6

Iznošenje poluistina koje laž čine još podlijom i opasnijom je u naravi našeg neprijatelja.7 On uživa dovesti u pitanje Božju istinitost i dobrotu, baš kao što je to učinio s Evom, naglašavajući ono što je Bog zabranio, umjesto ono što je dozvolio.8 Njegova taktika se nije promijenila i trebamo biti svjesni njegova zavođenja.

Stoga trebamo vjerovati u ono što nam Bog otkriva u svojoj Riječi. Trebamo mu zaista vjerovati kada kaže da je dobar i da nikada ne laže.9 Nemojmo dopustiti da nas naše vlastito “znanje” i iskustvo dovode do nepovjerenja prema Bogu. Sve Božje zapovijedi su doista dobre i važne. Razmotrimo područja našeg života u kojima ne živimo u skladu s Božjom Riječi. Pokajmo se i pokažimo da doista vjerujemo Bogu, tako što ćemo hodati s Njim u poslušnosti.

Sagriješivši, Adam i Eva su bili prokleti teškoćama u radu10, teškoćama pri porodu i smrću.11 Bili su odvojeni od Stabla života.12 No fizička smrt nije odmah nastupila. Bog je ponovno iskazao milosrđe Adamu i Evi, odgodivši dolazak smrti (da bi imali priliku prispjeti do pokajanja) i ubivši životinju da bi ih odjenuo.13 Taj događaj ukazuje na dan kada će Sin Božji umrijeti, da bi grešni ljudi mogli biti odjeveni u Kristovu pravednost.

Dva SavezaDescent from the Cross BAntelami

Odmah nakon Adamova pada, Bog je počeo velikodušno raditi na tome da pomiri svijet sa sobom.

Naš Stvoritelj se prema ljudima odnosi u okviru dva glavna Saveza: Saveza djela i Saveza milosti. Gospodin je ustanovio Savez djela s Adamom i njegovim potomcima, a kad je Adam prekršio uvjete ovog Saveza, Bog je inicirao Savez milosti14 u kojem je obećao da će otkupiti svoj narod.

Savez djela ne znači da je milost bila potpuno odsutna iz odnosa koji je Gospodin ima s Adamom. Sam Božji čin stvaranja predstavlja milost jer Bogu nije bilo potrebno da stvori čovječanstvo. Milost u Savezu djela očituje se i u stvaranju žene kao pomoćnice muškarcu.15 S druge strane, Savez milosti ne poriče da su dobra djela važna i neophodna. Bog ustanovljuje Savez milosti sa svojim narodom na temelju toga što je Krist – “drugi Adam” – u potpunosti ispunio odredbe Saveza djela umjesto njih.16

Važno je primijetiti da je čovječanstvo i danas vezano Savezom djela. Bog i dalje od svih ljudi traži savršenu poslušnost. Njegovi zahtjevi se nisu promijenili i nemamo izlike za neposlušnost. Pali ljudi ne mogu održati takvu poslušnost, niti zaslužiti svoje spasenje. Stoga se svi rađamo pod Božjom osudom.17 Bog pale ljude otkupljuje isključivo dobrohotnošću svoje volje.

Budući da ne možemo biti doista poslušni Bogu, moramo iskreno vjerovati savršenu Kristovu poslušnost koja nas jedina može spasiti. Oni koji su,po vjeri otkupljeni u Kristu trenutno se nalaze u položaju sličnom Adamovom18; u mogućnosti su izabrati između dobra i zla. Kako Duh Sveti djeluje u njihovim životima, oni će s vremenom biti sve osjetljiviji na grijeh, te skloniji sve bržem pokajanju i činjenju dobra.

Bog čini mnogo više od toga da nam oprašta kroz Isusa Krista. Svatko do nas se može osvrnuti na periode kad smo teško griješili protiv Boga. No Bog djeluje usred naših grijeha i propusta da bi iznjedrio dobro iz zloga, svjetlost iz naše tame. On koristi naše iskreno pokajanje, našu žalost i patnju da učini dobre stvari za Kraljevstvo. Stoga nemojmo odbaciti Božju velikodušnu milost19 ili misliti da je Božje oproštenje “prekratko” da pokrije sve naše neuspjehe.20

.

Priredio: Jasmin Koso, siječanj 2014.

Na osnovu: R. C. Sproul The Forbbiden Fruit; Covenant of Works 1; Covenant of Works 2

.

————————————————————————————————————————————————

1 Savez je sporazum dvije ili više strana, u ovom slučaju Boga i čovjeka. Svaki savez ima svoja obećanja, te svoje zahtjeve i odredbe. Savez je nešto uzajamno i stoga sve strane trebaju ispuniti svoje obaveze. Dakle, po definiciji nema Saveza bez uzajamnog obećanja i bez uzajamnog obvezivanja.

2 Postanak 2, 15-17.

3 Postanak 1, 31.

4 r. 27.

5 Rimljanima 5, 12-21.

6 Postanak 3, 4-5.

7 Ivan 8, 44.

8 Postanak 3, 1.

9 Brojevi 23, 19.

10 Postanak 3, 17-18.

11 r. 19.

12 r. 22-24.

13 r. 21.

14Savez milosti je sporazum koji Bog sklapa s Adamovim potomcima na temelju svog milosrđa i milosti, te spašava one koji sami nisu u stanju ispoštovati Božje odredbe. U njemu Krist jamči i posreduje za ljude koji ne mogu zadovoljiti standarde Božje pravednosti. Primjer Saveza milosti jest Božji odnos s Noom, Abrahamom itd. Božje obećanje bilo je da će Abrahamovo potomstvo silno umnožiti i da će im dati Obećanu zemlju u nasljedstvo. Abrahamova obaveza prema Bogu je bila poslušnost iz vjere. Dakle život vjere i poslušnosti. Na Abrahamovom primjeru vidimo da poslušnost Bogu nije izuzeta iz vjere, već je dapače njezin sastavni dio.

15Postanak 2, 18-25.

16Rimljanima 5, 12-21.

17Rimljanima 1, 21; 3, 23.

18U ovom prelaznom periodu. Sve do Kristovog povratka, uskrsnuća tijela i konačnog proslavljenja, odnosno očitovanja Božje slave na njima.

19Rimljanima 2, 4.

20Rimljanima 5, 20.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s