Ti si Petar – Stijena!

st.peter_Čitanja: Izaija 22, 15.19-23; Psalam 138; Rimljanima 11, 33-36; Matej 16, 13-20 (Propovijed 21. nedjelje kroz godinu A).

Ovako govori Jahve, Gospod nad vojskama: »Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora,.. »Lišit ću te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; i pozvat ću svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. Obući ću mu tvoju haljinu, tvojim ću ga pojasom opasat’, tvoju ću mu vlast predati u ruke te će biti otac žiteljima jeruzalemskim i kući Judinoj. Metnut ću mu na pleća ključ od kuće Davidove: kad otvori, nitko neće zatvoriti, kad zatvori, nitko neće otvoriti. Kao klin zabit ću ga na tvrdu mjestu; i postat će prijesto slave domu oca svojega.« (Izaija 22, 15.19-23)

.

Kad Isus dođe u krajeve Cezareje Filipove, upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od prorokâ.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. (Matej 16, 13-20)

.

Ima ljudi koji za sebe kažu da su vjernici – kršćani, ali ne žele biti članovi Crkve, odnosno ne žele sudjelovati u zajedništvu i podložiti se njezinu redu. Niti jedna partikularna crkva im nije dovoljno dobra, te svakoj nalaze mane i pogreške. Oni se obično rado prepiru i raspravljaju, žele doći do izražaja, da se i njihov glas čuje. Kažu da slijede Bibliju i da su zapravo oni ti koji razumiju što u njoj piše, a ne Crkva u svojih dvije tisuće godina povijesti. No oni su zapravo zavedeni. Napasaju sami sebe – sami sebi su pastiri, a to je prvo i osnovno što očigledno nije u skladu sa Svetim pismom.Vidjet ćemo malo kasnije da upravo oni koji najglasnije tvrde da žive i vjeruju u skladu s Pismom, često zaobilaze i ignoriraju očigledne tvrdnje Pisma kad im nisu po volji. Ne radi se o onim tvrdnjama koje su dvojbene i teške za tumačenje, već onim očitim poput ove da vjernici trebaju pastire.

Dakle, u današnjem kršćanstvu mnogi više drže do svog subjektivnog mišljenja nego do cijelog svijeta! Oni su zapravo brodovi bez kormila i kormilara, nošeni vjetrovima i olujom svakojakih nauka. Daleko su od katoličke vjere Crkve koja je jednom predana svetima. Takvi ljudi najčešće, osim želje za raspravljanjem i dokazivanjem, malo dobra i blagoslova donose bližnjima oko sebe. Ono što otvoreno mogu reći jest da smatram da takvi ljudi teško da mogu doista biti u Kristu!

Bog je svoje djelo povjerio grešnim i slabim ljudima. I to ne ljudima koji su sami sebe pozvali ili koji napasaju sami sebe, već ljudima koje je On pozvao. Pozvao ih je po pokajanju i vjeri u Krista da pristupe stvarnoj i aktivnoj zajednici Božjeg naroda na zemlji. Neke je pak pozvao da predvode tu zajednicu Božjeg naroda, u skladu s autoritetom koji je povjerio najprije apostolima, a zatim onima koje su apostoli ovlastili da druge pozivaju u službu.

To da je Bog svoje djelo povjerio slabim i grešnim ljudima prividno djeluje kao ludost, ali zapravo je nešto uzvišeno i nadmašuje svaku ljudsku razboritost. Zato mnogi to svojom tjelesnom pameću ne mogu shvatiti i prihvatiti! Bog nepostojane i slabe, koje pozove u službu, učvršćuje i tako gradi svoje djelo spasenja. Sam Bog izabire čovjeka i daje mu zakonit autoritet da napasa Božji narod. Takav čovjek odlučuje autoritetom koji mu Bog povjerava. Bog se služi ljudima, da druge vjernike u Božjoj zajednici usmjeri na pravi put!

Danas smo čitali poznate retke iz Evanđelja po Mateju: “Ti si Petar-Stijena”. Začuđujuće je da mnogi koji dolaze iz pozadine reformacijske baštine ne žele čuti ono što Isus jasno govori Kefi ili Petru: Ti si Petar (odnosno stijena) i na toj stijeni (ili stijenama kako neki primjećuju, a ja mislim da oboje može biti točno) sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklene neće je nadvladati. Mnogi kažu da su biblijski kršćani, a ono što je ovdje očigledno ne žele vidjeti. To je zato što suviše nastoje biti drugačiji od rimokatolika…

Mnogi tako kažu da je Isus ovdje rekao da je On sam zapravo stijena. No posve je jasno da Isus to ovdje nije izjavio. Za tvrditi tako nešto je doista potreban velika egzibicija u tumačenju nečega što je posve jasno izrečeno: Petra doista jest svojevrsni temelj Crkve! Sveto pismo nam jasno i kaže da smo svi mi: nazidani na temelju apostolâ i prorokâ, a zaglavni je kamen sam Krist Isus. (Efežanima 2, 20). Iz teksta je posve jasno, Petar je stijena, stijene su apostoli, pa zatim svi koji su na njima nazidani, a da je Isus graditelj!

El_CapitanNaime, Petar isključivo po Očevu daru prepoznaje i ispovijeda da je Isus Mesija i Sin Boga živoga. I na takvoj stijeni, na ljudima takve vjere, koji Isusa prepoznaju i ispovijedaju kao Mesiju i Sina Boga živoga, On će utemeljiti i sagraditi svoju Crkvu. Ugaoni kamen Crkve jest sam Isus, a ona je utemeljena najprije na apostolu Petru i drugim apostolima, čiji autoritet treba poštovati, pa zatim na svim ostalim ljudima koji ispovijedaju istu vjeru kao i Petar. Krist jasno obznanjuje svome apostolu da ga izabire i postavlja kao “kamen temeljac” na koji će se dalje nastaviti ugrađivati druge “stijene po vjeri”.

Smatram očitim da je Petar bio predvodnik apostolskog zbora na način da je bio prvi među jednakima – prvi u časti! Dakle, tako da nije imao vrhovnu vlast, a to vidim i iz primjera kad mu se Pavao jasno usprotivio i ukorio ga jer se nije ponašao kako treba (Galaćanima 2, 11-13). Petar nije bio predvodnik Crkve zato što je sam po sebi to zaslužio, već zato što je Isus tako odredio.

Ono što se iz Pisma ne vidi i što rimokatolička strane iz njega ne može dokazati jest da rimski pape nasljeduju apostola Petra. Međutim, iz povijesti i tradicije Crkve znamo da je Rimski biskup stoljećima bio uvažavan kao prvi u časti – prvi među jednakima i predsjedatelj biskupskog zbora, te po tome nasljednik apostola Petra. No ono što se ne može nikako dokazati ni opravdati, i što stoga ne možemo prihvatiti, jest da rimski biskup bude prvi u vlasti, iznad svih drugih biskupa, poput svojevrsnog zemaljskog monarha.

Oni pak koji Bibliju tumače suviše obojano opozicijskim stavom spram Rima, odgovorni su za suvišno individualiziranje i subjektiviziranje vjere. Oni su oslabili i relativizirali Crkvu. Porušili su i pogazili autoritet apostola i zakonitost rukopolaganja pastira. Tako su otvorili prostor za raznovrsne podjele, raskole, sekte i kult ličnosti. Mnoge zajednice drži na okupu ili to što funkcioniraju kao klub dobrovoljno udruženih istomišljenika, ili autoritet mnoštva malih papa.

Izvan poslušnosti apostolima – prije svega njihovom nauku, pa u zakonitom rukopolaganju (Djela 14, 23) – teško da možemo prepoznati Crkvu! One koji su se odmetnuli od apostola – bilo u pogledu nauka ili zakonite predaje autoriteta – te sami sebe proglasili pastirima ili čak apostolima, ne možemo doista smatrati pastirima Crkve Božje na zemlji. One koji namjerno ne sudjeluju u aktivnom zajedništvu Crkve i ne priznaju vodstvo zakonito rukopoloženih pastira, teško da možemo smatrati dijelom Božjeg naroda.

Crkva ima pravo “otključavanja i zaključavanja, svezivanja i odrješivanja”. Crkva ima pravo odlučivati o spornim pitanjima vjere i propisivati obrede. No samo u okviru onoga što joj nalaže i dozvoljava Sveto pismo. Ono što Pismo ne zahtijeva kao nužno za spasenje i pobožan život ne smije zahtijevati ni Crkva. Dakle, kad Crkva nalaže ono što je u skladu s Pismom – a to je prije svega iskreno pokajanje i vjera u Isusa Krista kao uvjet spasenja – one koji ju poslušaju s punom vlašću proglašava dionicima vječnog života. Dok one koji ustraju u nepokajanosti i nevjeri s punom vlašću proglašava dionicima Božjeg gnjeva i osude.

U liturgijskom načinu govora i molitvi, Crkva one koji su kršteni, koji slušaju Božju riječ, te sudjeluju u Euharistiji i s vjerom primaju Svetu pričest oslovljava i preporuča Bogu kao žitelje Božjeg Kraljevstva. Dok one koji, mada su pozvani i upozoreni, tvrdokorno ostaju vani, smatra podanicima kneza ovoga svijeta. Konačan sud pripada samo Bogu!

Isus kaže: Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!.. Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava! (Otkrivenje 22, 12.17).

.
Jasmin Koso, kolovoz 2014.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s