Smijemo li ljude nazivati očevima? – Ispravno razumijevanje Matej 23, 8-10

Capadocian_FathersGospodin Isus u Evanđelju po Mateju 23, 8-10 kaže: Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa – Krist.

Znače li ove Isusove riječi doslovce da nikoga ne smijemo nazivati učiteljem, ocem, ili vođom (gospodinom)?

U ovim recima Isus naglašava primarnu ulogu našeg nebeskog Oca koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku. On nas čini svojom djecom po pokajanju i vjeri u Njegova Sina Isusa Krista. Budući da nas je stvorio na svoju sliku i priliku mi dijelimo i neke božanske atribute. Tako dijelimo i atribut očinstva, odnosno sudjelujemo u Božjem Očinstvu.

Ukoliko doslovce shvatimo tvrdnju da je pogrešno druge ljude nazivati ocem, onda Pismo proturječi samo sebi: Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih! Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite (1 Korinćanima 4, 15). Pavao očito sebe smatra duhovnim ocem Korinćanima… (Nadalje usporedi: 1 Ivanova 2, 12; Marko 7, 9-13; Djela 7, 2; 22, 1).

U Ponovljenom Zakonu 5, 16 Bog nam zapovijeda: Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Treba napomenuti da ovu, kao i sve druge zapovijedi iz Dekaloga, valja razmatrati na širi, dublji i sveobuhvatniji način od doslovnog i izvanjskog značenja zapovijedi. Zapovijedi trebamo razmatrati pobožnim umom i srcem. Tako, budući da otac i majka predstavljaju autoritete, poštuj oca i majku znači poštovati sve autoritete koji su nam u životu dati, uključujući naše duhovne očeve i majke. Na osnovu ove zapovijedi možemo smatrati očitim da je Bog želio da neke ljude smatramo očevima. Isus potvrđuje zapovijed poštovanja prema očevima i majkama u Marku 7, 9-13.

U osnovi, otac je onaj tko daje biološki život svome djetetu. Otac daje sjeme iz kojeg dijete biva začeto. No u konačnici Bog je autor života koji stvara dušu i “ulijeva” je u biološko tijelo u trenutku začeća. Stoga je Bog onaj koji zaslužuje naše konačno štovanje i zahvalnost, no i naš ljudski otac je onaj koji zaslužuje naše poštovanje i poslušnost. No Pismo potvrđuje i duhovno razumijevanje očinstva. Bog je onaj u konačnici onaj koji daje duhovni život, ali kroz poslanje ljudi. Vjernici duguju poštovanje i prema svojim duhovnim očevima i majkama.

Matej 23, 8-10 je dio šireg konteksta u kojem Isus govori o pismoznancima i farizejima. Apostol Matej posvećuje cijelo poglavlje ovoj raspravi. Čitanje i razumijevanje cijelog poglavlja,a posebno prvih dvanaest redaka, pomaže nam shvatiti i retke 8-10 na pravi način: Tada Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom maknuli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’ … (Matej 23, 1-7). Isus završava ovaj govor riječima: Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.« (Matej 23, 11-12). U ostatku poglavlja Isus izražava svoje zgražanje nad licemjerjem pismoznanaca i farizeja, te završava naricanjem nad Jeruzalemom koji ubija proroke i ignorira Riječ Božju.

Iako se mnogo toga dade iščitati iz ovog odlomka, možemo naglasiti četiri točke:
1. Isus nam nudi raspoznavanje dvije različite vrste autoriteta,
2. On poučava ispravnoj reakciji spram autoriteta općenito,
3. On osuđuje djela ponosa i sebičnosti počinjena od strane onih koji imaju autoritet,
4. Kroz ovu pouku Isus priprema ljude na Novi Savez potvrđen Njegovom krvlju.

U retku 2. Isus napominje: Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Isus dakle prepoznaje njihov autoritet, kao i obavezu da podučavaju ljude kao što je to činio i Mojsije. Budući da je primio Zakon od Boga, te ga predao Izraelcima, Mojsije je bio posrednik saveza na Sinaju. Pismoznanci i farizeji nisu bili ovlašteni da bilo što dodaju Zakonu koji je Mojsije primio, već samo da ga podučavaju. Kao učitelje zakona narod ih pak mora poštivati.

U Knjizi Brojeva 12, 3 stoji: Mojsije je bio veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji. No Mirjam i Aron su bili ponosni: »Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?« – rekoše mu. »Zar i nama nije govorio? (r. 2.) – i Bog je kaznio takvo ponašanje (r. 4. i dalje). Za razliku od Mojsija, pismoznaci i farizeji su koristili svoj autoritet u korist vlastite slave, ponosa i dobiti. Stoga Isus govori ljudima da slijede ono što ih farizeji podučavaju, ali ne i njihovu taštu i oholu praksu. On upozorava pismoznance i farizeje da će ih Bog kazniti za njihov ponos, kao što je kaznio Mirjam. To što su pismoznanci i farizeji zahtijevali da ih se zove učiteljima, očevima i vođama bilo je također motivirano taštinom i ohološću. Ovdje, kao i u drugim recima Pisma, Isus naglašava da onaj tko želi biti učitelj, otac ili vođa, zapravo mora svima biti poslužitelj, a ne tražiti vlastitu slavu i moć!

Isus ovdje uvodi novu osnovu očinstva i autoriteta, ukorijenjenu u Novom Savezu i potvrđenu Njegovom krvlju. On ovdje svako očinstvo povezuje s vrhovnim Očinstvom našeg nebeskog Oca, a svaki autoritet s autoritetom koji je On primio od Oca. Na određeni On to čini već u Matej 10, 40 kada apostolima kaže: »Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tako su apostoli znali da su poslani s autoritetom, no da to nije njihov vlastiti autoritet, već autoritet Isusa Krista – Sina Božjeg. Oni koji prihvaćaju njih prihvaćaju i Isusa Krista (vidi: Ivan 13, 20). Naš nebeski Otac je onaj kojem dugujemo čast i štovanje. Isus nas upućuje da štujemo Njegova oca, te poštujemo one one koji djeluju u Njegovo ime.

Na Posljednoj večeri Isus svojoj Crkvi dao dar duhovne okrijepe, zajedništva i sjećanja na Njega, a također i dar službenika poslužitelja. On je svojim apostolima dao ovlasti da djeluju u Njegovo ime s autoritetom primljenim od Oca. Službenici Riječi i sakramenta su oni koje je Isus postavio da brinu za Njegov narod, te poslužuju ono što je potrebno za naše duhovno rođenje i ustrajnost svetih (ostanak vjernika u Kristu). Po rukama biskupa, prezbitera i đakona bivamo kršteni i potvrđeni, te primamo sakrament Kristova tijela i krvi. Iz njihovih usta slušamo Božju riječ, te k njima možemo doći ispovjediti tajne našeg srca. Stoga je zvati ih očevima više nego prikladno. Naslov otac im ne daje status ravan nebeskom Ocu, niti umanjuje Božje apsolutno i univerzalno očinstvo.

apostle-paulPogrešno je tumačiti Matej 23, 8-10 isključivo u doslovnom smislu. Tako u 1 Korinćanima 4,15 Pavao se smatra ocem jer prepoznaje svoju suradnju s Bogom na rađanju zajednice u Korintu (vidi: Galaćanima 4, 19; Filemonu 10; 1 Solunjanima 2, 11). Nikoga ne smijemo štovati osim jedinoga Boga i nitko nam ne može biti Otac na način kao što je to Bog, no i ljude možemo nazivati očevima, kako u biološkom-obiteljskom, tako i duhovnom smislu.

U 1 Poslanici Timoteju 5,17 apostol Pavao piše: Starješine koji su dobri predstojnici dostojni su dvostruke časti, ponajpače oni koji se trude oko Riječi i poučavanja. To su ljudi koje je Bog postavio da budu starješine i predstojnici Božjem narodu, njihova je dužnost da se trude oko propovijedanja Božje riječi i poučavanja. Oni su dostojni dvostruke časti. Stoga nije pogrešno takve ljude oslovljavati određenim izrazima poštovanja.

Također se čini da nam Isusu u ovim recima brani i korištenje termina učitelj. No u Matej 28, 19-20 Isus je naložio: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« Dakle, apostole je učinio učiteljima. Nadalje, kada apostol Pavao govori o Evanđelju, kaže: …za koje sam ja postavljen propovjednikom i apostolom – istinu govorim, ne lažem – učiteljem narodâ u vjeri i istini (1 Timoteju 2, 7)… za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem (2 Timoteju 1, 11). On nas također podsjeća da u crkvi postoji dužnost učitelja: On i »dade« jedne za apostole, druge za proroke, jedne opet za evanđeliste, a druge za pastire i učitelje (Efežanima 4, 11; vidi i 1 Korinćanima 12, 28). Nema sumnje da Pavao ne krši učenje iz Matej 23 pozivajući se tako često na to da je drugima učitelj.

Oni koji Matej 23 uzimaju u tom smislu doslovno ipak različite ljude nazivaju doktorima (ili magistrima)… No ono što ne shvaćaju jest je doktor riječ latinskog podrijetla koja jednostavno znači “poučavatelj” (lat.: docere “poučavati” ili doctus “učenjak”; magister “učitelj”). Osim toga, naravski je i normalno da one koji poučavaju nas i našu djecu nazivamo učiteljima. Čak su i izrazi poštovanja poput gospodin ili gospođa zapravo oblici riječi koja se spominje u ovom tekstu iz Matej 23, a koja je prevedena kao vođa. Stoga, ako ovo o učiteljima, očevima i vođama trebamo uzeti potpuno doslovno, onda smo svi u prekršaju. No jasno je da bi to bilo krivo razumijevanje ovih Isusovih riječi.

Stoga ni Matej 23, 9 ne možemo protumačiti kao potunu zabranu da druge ljude nazivamo očevima, bez da proturječimo drugim recima u Pismu (bilo Starom ili Novom Zavjetu) gdje se taj naslov legitimno koristi. Takvo tumačenje bi zapovijed “poštuj oca i majku” učinilo besmislenim. Nadalje, naši duhovni životi su začeti djelovanjem onih koji siju sjeme vjere. Apostoli i njihovi nasljednici poslani su i opunomoćeni od samog Krista. Oni donose Njegovu Riječ u naše živote i ministriraju sakramentima ustanovljenim od Krista. Tako službenici koji nam služe sudjeluju u Božjem očinstvu. U mjeri u kojoj na jedinstven način sudjeluju u duhovnom rađanju djece Božje, ti ljudi su naši očevi.

Apostol Pavao kaže: Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji… (Efežanima 3, 14-15). U tom kontekstu možemo razumjeti i duhovno očinstvo službenika Riječi i sakramenata. Umjesto da djeluje u svom ljudskom autoritetu ili nastupa s ponosom pismoznanaca i farizeja, on nastupa u Božjem autoritetu i treba poučavati u skladu s Božjom riječi. S takvim autoritetom i poslanjem službenik je dužan živjeti u služenju drugima.

Bilo da govorimo o biološkom ili duhovnom očinstvu, mi razumijemo da ljudi samo sudjeluju u vrhovnom Božjem očinstvu. To je Božji dar i treba ga živjeti na pobožan način. Svoju djecu ćemo moći podići da budu djeca svjetla samo ako ga živimo na takav način.

.

Priredio: Jasmin Koso, rujan 2014.

.

Bibliografija:

http://www.catholiceducation.org/articles/apologetics/ap0089.html

http://www.catholic.com/tracts/call-no-man-father

Oglasi

Jedna misao o “Smijemo li ljude nazivati očevima? – Ispravno razumijevanje Matej 23, 8-10

  1. Pavle se jeste nazvao ocem vernika u Korintu (zato što im je on ispropovedao Jevanđelje), ali nigde ne vidimo da su ga vernici nazivali “oče”, niti je to iko tražio od njih. Naravno da ću svog biološkog oca nazivati ocem, ali je Hristos ovde zabranio upotrebu tog naziva upravo u ovom kontekstu za koji Vi kažete da je veoma poželjan. A, da ne govorimo o svim mogućnostima zloupotrebe odavanja prevelikog poštovanja ljudskim autoritetima (pritom, naravno, ne poričem da starešinama treba ukazivati poštovanje). Uostalom, vi u verovanjima svoje denominacije kažete da sveštenici nisu ni u kakvom posebnom smislu drugačije sveštenstvo od ostalih vernika (koji su svi “carsko sveštenstvo”). Drugim rečima, to je jedna od službi u crkvi, i bilo bi besmisleno nazivati ocem nekoga preko koga određena osoba čak nije ni upoznala Jevanđelje (a vidimo da se tako nisu obraćali čak ni samom apostolu Pavlu, preko koga su primili Radosnu vest). Još malo pa ćete tražiti da se kleru celivaju ruke. Prilično licemerno.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s