Bez sakramenata nema ni protestantizma

baptism-of-jesus_opt

Nema krštenja, nema opravdanja

.

Phillip Cary iz Eastern College-a ustvrdio je da “protestantizam ne može iznijeti svoju najdublju namjeru – a to je staviti svoje pouzdanje samo u Kristovu Riječ – bez katoličke doktrine o sakramentalnoj učinkovitosti”.

To će mnogim evanđeoskim kršćanima zvučati protivno njihovoj intuiciji, ili još gore; smatrati će da se u protestantizmu radi o Riječi, a ne o sakramentima.

No Cary je ipak u pravu. Radi se o velikoj izjavi, a ovo je mali članak. Dopustite mi stoga da suzim i zaoštrim ovu tezu. Umjesto da kažemo; “nema sakramenata, nema protestantizma”, recimo; “nema krštenja, nema opravdanja”. To bi trebao privući neku pozornost… Zašto bi protestanti tvrdili da postoji neka ključna veza između krštenja i opravdanja?

Biblija za početnike… Pavao povezuje opravdanje i krštenje. Korinćani su bili vrsta ljudi kakvi neće baštiniti Kraljevstva, ali Pavao im govori da oni više nisu takvi ljudi, jer; “ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega”. (1 Korinćanima 6, 11).

Da li se ovo “pranje” odnosi na vodu krštenja? Čini se tako, jer cijeli je odlomak izrečen u obliku krsne formule; “ali oprali ste se,…,… u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega”. Pomak od onoga što su Korinćani “bili” na ono što sada “jesu” je u znaku njihova krsnog pranje, koje je oboje – posvećenje i opravdanje.

Pavao zapravo u Rimljanima 6 koristi riječ “krstiti” zajedno s “opravdati”. “Ta tko umre, opravdan je od grijeha” – kaže nam Pavao u retku 7. Kada to netko umire grijehu? Pavao nam je na to već odgovorio: “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života” (r. 3-4). Kroz krštenje, mi umiremo Adamu i bivamo dovedeni u zajedništvo s Isusom. Pavao taj prijelaz iz vladavine Smrti ka vladavini Života naziva “opravdanje”, a to se događa u krštenju.

Ako smo protestanti, želimo biti biblijski utemeljeni. A ako smo biblijski utemeljeni moramo izreći stvari poput: “vi ste oprani, posvećeni i opravdani u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega” i “u svom krštenju ste umrli s Kristom, a tko umre opravdan je od grijeha”. Jer to je ono što kaže Biblija.

Kako da to shvatimo? Ako govorimo o krštenju i opravdanju u istom dahu, ne vraćamo li se natrag na opravdanju po djelima?

Ne, jer krštenje je Božje djelo. Čovjek izlijeva vodu i kaže riječi, no Bog obavlja krštenje. Krštenje je izvršena Riječ koja objavljuje oproštenje grijeha i opravdanje bezbožnika. Velika razlika između Riječi i krštenja jest ta da Riječ nudi Božju milost svakome i općenito, dok krštenje objavljuje Božju milost za mene. Krštenje omata dar oprosta i opravdanja, te na paket stavlja moje ime.

Kao i evanđelje, krštenje zahtijeva odgovor trajne vjere. Vjera uključuje vjerovanje u ono što krštenje govori o vama. Zato što ste umrli u krštenju “smatrajte sebe mrtvima grijehu” (Rimljanima 6, 11). Uračunavanje sebe među pravednike temelji se na krsnoj izjavi da smo “opravdani od grijeha” sjedinivši se sa smrću i uskrsnućem Isusa Krista. Naravno da ne mogu živjeti životom nevjere i neposlušnosti a očekivati da samo zbog krštenja na kraju budem izuzet od Božje osude. Takav život bi bio izdaja vlastitog krštenja, što je i cijela poanta Pavlovog izlaganja u Rimljanima 6. Ipak, krštenje je trenutak kada sam “umro grijehu” po Kristu, trenutak u kojem sam opran da postanem “opravdan od grijeha.”

Tu je još jedan razlog da kažemo; “Nema krštenja, nema opravdanja.”

Pretpostavimo da vas pitam: “Kako znate da ste u pravom odnosu s Bogom?” Mogli biste mi odgovoriti: “Zato što sam osjetio olakšanje oprosta.” No onda ću vas pitati: “Da li uvijek osjećate to olakšanje? Zar se nikad ne osjećate krivima?” Na što ćete pretpostavljam priznati da se ponekad osjećate krivima.

Možda ćete reći, “Ja znam da sam opravdan, jer vjerujem u evanđelje.” Vi znate da ste opravdani, jer ste sigurni da ste ispunili uvjet opravdanja, a to je vjera. To uvelike zvuči poput vjerovanja (ili stavljanja povjerenja) u svoju vjeru, što predstavlja vjerovanje u nešto što ste učinili, a što je suprotno od onoga što bi protestant trebao reći.

Možete protestirati i reći: “Ali vjera je dar. Ne pouzdajem se u svoje uvjerenje, već u Božji dar vjere.” Pošteno, ali primijetit ćete da ste još uvijek fokusirani na ono što se događa u vama. Umjesto zadobivanja sigurnosti okretanjem prema van, odnosno prema Bogu, vi tražite sigurnost okretanjem prema unutra, odnosno prema sebi. Što se opet čini se suprotnim onoga što bi protestant trebao činiti. To okretanje prema unutra jedna je od glavnih stvari od kojih je Luther pokušavao pobjeći.

Ako krštenje nije javna izjava o opravdanju, gdje i kada bi takva izjava trebala zauzeti svoje mjesto? Je li se ikada čula na zemlji? Je li ikada tako nešto izjavljeno meni osobno? Mogu li ja to čuti igdje osim u vlastitom srcu? Ako sam tu izjavu o opravdanosti čuo samo u svom srcu, kako mogu biti siguran da nisam čuo neke čudne glasove? Da bismo bili sigurni da smo u pravom odnosu s Bogom, treba nam neki znak od Njega, a to mora biti znak za mene osobno. Mi možda želimo neki drugi znak, ali znak o kojem nam Pavao govori je voda.

John Henry Newman je optužio Luthera da je oslobodio ljude od tiranije djela, samo da bi ih ostavio pod tiranijom osjećaja. To je nepravedna i netočna tvrdnja o Lutheru. No ako kažemo da je opravdanje pravna izjava, a odmah potom kažemo da je ta pravna izjava nečujna, osim mom unutarnjem uhu, nalazimo se u velikoj opasnosti da činimo upravo ono za što je Newman bio zabrinut. To je nešto što bi trebalo brinuti i nas.

To nas dovodi natrag do Cary-jeva zaključka: Opravdanje po milosti kroz vjeru ne može se održati, bilo u teologiji, ili u našem iskustvu, bez povjerenja da Bog djeluje u sakramentima. Mi ne možemo zadobiti sigurnost ako nismo uvjereni da nas Bog proglašava svojom voljenom djecom u vodi krštenja.

Što znači, nema krštenja nema opravdanja. A to podrazumijeva, nema sakramenata, nema ni protestantizma.

.

first_thanksgiving2.

Nema sakramenata, nema protestantizma

.

Prije nekoliko tjedana, objavio sam kratak esej o protestantizmu i sakramentima na portalu Patheos. Neki od mojih prijatelja glasno su zatražili pojašnjenja. Stoga objavljujem ovaj post.

Moja tvrdnja je ta da protestantizam ne može ostvariti svoje pastoralne ciljeve bez visokog gledišta spram učinkovitosti sakramenata. Pri tome sam se usredotočio na krštenje.

Protestantizam je izašao s obećanjima o sigurnosti: Grešnici koje je mučila savjest ne bi nikada mogli naći mir pod srednjovjekovnim sustavom, ali obnova Pavlovog nauka o opravdanju po vjeri omogućuje grešnicima da budu sigurni u Božju naklonost prema njima. Grešnici vjeruju Kristu i njegovim obećanjima, te znaju da su opravdani zauvijek.

Egzistencijalna poteškoća je u tome što se u tim obećanjima ne navodi da su upućena baš posebno meni. Bog kaže; “svatko tko vjeruje u pravom je odnosu sa mnom”. Kako ću znati da se to obećanje odnosi na mene? Mogu posegnuti za Biblijom, ali ne nalazim da je tamo zapisano moje ime. Znam da je Bog dao obećanje Abrahamu, no da li je i meni? Čujem propovijed o oproštenju grijeha, ali propovjednik obično neće iz gomile ljudi izdvojiti baš mene. Ja se mogu osjetiti izdvojenim. Možda ću doživjeti i veliku sigurnost. Ali osjećaji dolaze i odlaze, a osim toga, trebam li crpiti svoju sigurnost prvenstveno iz vlastitih osjećaja?

Svatko tko poznaje protestantsku pobožnost zna da to nisu tek neki imaginarni problemi.

Evo stava koji pomaže: Riječ se odnosi posebno na mene svaki put kada ju slušam ili čitam. Uostalom, ne čita svatko Bibliju i ne odlazi svatko na sastanke duhovne obnove. Ukoliko ja to činim, to je zato što me Bog pozvao da razgovara sa mnom. U određenim situacijama, Riječ može poprimiti formu konkretnog obraćanja meni; ako odem u župniku u očajanju, on mi možda može reći: “Petre, tvoji grijesi su oprošteni. Vjeruj evanđelju.” To je personalizirano obećanje dato od strane Isusovog službenika, što znači da je od samoga Isusa. Zbog toga što mi se obratio imenom, on je zadobio moju pažnju i osvojio moje povjerenje.

Ipak, krštenje se razlikuje od većine služenja Riječju. U bogoslužju, u većini propovijedanja i poučavanja, čak i u odrješenju, Riječ mi se ne obraća po imenu. U krštenju mi se obraća: “Ja te krstim u ime Oca, Sina i Duha Svetoga.” Krštenje individualizira i personalizira Božje obećanje. Ovdje nema sumnje da je obećanje oprosta i opravdanja usmjereno posebno na mene. Razlika je donekle slična razlici između dobitnika Oscara kada se obraća publici koja ga obožava i kaže; “sve vas volim”, te kad taj isti dobitnik Oscara, u intimnom privatnom razgovoru, kaže; “Linda, volim te.”

Sigurnost dolazi kroz oboje, Riječ i sakrament, kroz Riječ izgovorenu i pročitanu, te Riječ koja je izvršena (u sakramentu). Protestanti će vrlo rado naglasiti moć pisane i izgovorene Riječi. To je definitivno glavna značajka protestantizma. Nije mi namjera obeshrabrivati protestante u vjeri u učinkovitost Riječi koja je “oštrija od svakoga dvosjekla mača “. (Hebrejima 4, 12).

Međutim, vrlo mnogo protestanata misli kako, da bi bili protestanti, moraju imati nisko gledište spram učinkovitosti sakramenata. No istina je upravo suprotna. Bez sakramenata, protestanti gube i Riječ. Bez Riječi izvršene (u sakramentu), ni izgovorena Riječ neće donijeti duhovni plod predivne sigurnosti.

Recimo ponovno: Nema sakramenata, nema ni protestantizma.

.

Izvornici: No Sacraments, No Protestantizm  (objavljeno na portalu Patheos)

No sacraments, No Protestantism  (objavljeno na blogu autora)

Autor: Peter J.  Leithart

Preveo i priredio: Jasmin Koso, prosinac 2014.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s