O Blaženoj Djevici Mariji

Mary 12 stars 2Što anglikanci i drugi umjereni protestanti vjeruju o Mariji?

.

Pitanje odnosa spram Djevice Marije od velikog je interesa za mnoge kršćane. Kršćani rimokatoličke, pravoslavne ili anglo-katoličke baštine njeguju određeni stupanj pobožne odanosti prema Mariji. S druge strane, kod mnogih evangelikalnih kršćana svaki spomen odanosti spram Marije i svetaca budi zabrinutost od “povratka u papizam i idolatriju”. Uz ovo pitanje su prisutni i međusobno vrlo isključivi stavovi. Stoga ćemo, s pozicije anglikanaca i drugih umjerenih protestanata, pokušati odgovoriti na pitanje; “Što je dobro i ispravno vjerovati o Mariji?”

Oprezno prihvaćanje

Brige koje ljudi imaju oko Marije nisu nove. Kontinentalna protestantska reformacija i anglikanizam uvijek su prihvaćali prva četiri ekumenska Sabora kao vjerodostojne; što znači da prihvaćaju i Dekret Prvog Efeškog sabora, održanog 431. godine, koji je zaključio da Marija ima biti smatrana, ne samo “Kristorodicom” (onom koja je nosila Mesiju), već i “Bogorodicom” ili “Majkom Božjom” (onom koja je u svojoj utrobi nosila Boga). Zanijekati posebno mjesto koje Marija ima u povijesti spasenja, kao ona koju je Bog izabrao da nosi Njegova Sina, kao ona od koje je Bog uzeo ljudsko tijelo, znači zanijekati samo utjelovljenje. Osim toga, kao “biblijski kršćani” mi potvrđujemo ono što Pismo kaže u Evanđelju po Luki (poglavlja 1 i 2), da je Marija “milosti puna” i da će je svi naraštaji “zvati blaženom”. Magnificat koji se izriče ili pjeva na Svagdanjim večernjim molitvama dnevni je podsjetnik da Marija nije obična žena, već veliki kršćanski svetac, možda najveći, a svakako Blažena Djevica i Majka Božja.

Anglikanci i drugi umjereni protestanti su ipak oprezni u vezi onog a što govore o Mariji, iz razloga što se primjereno poštovanje može lako pretvoriti u skroz neprimjeren oblik štovanja. Marija treba biti poštovana u skladu s posebnim položajem koji joj u Božjem planu pripada, ali ne smije biti ni nagovještaja da ju se postavlja u isti, ili čak viši, položaj nego što ga zauzima njezin Sin, naš jedini Gospodin i Spasitelj Isus Krist.

5181264_origPosve suprotni stavovi o Mariji

Moguće je da su ovakve brige pretjerana, no ipak sasvim razumljiva reakcija. Ni Rim ni Istok zapravo nisu nikad učili da je Marija neka vrsta “drugog spasitelja”. Pa ipak, popularni “kult Marije” ustraje u takvoj vrsti obožavanja i ponekad se čini da vrlo malo govore o Kristu, a i to što govore se vrlo malo razlikuje od onoga što govore o Njegovoj majci. Takve pojave se mogu ponajprije zamijetiti u (Rimo)katoličkoj crkvi.

Srednjovjekovna Marijanska pobožnost dovela istaknute teologe kao što su Bernard iz Clairvauxa i Duns Skot do zaključaka kako Marija, ne samo da je bila bez grijeha, već je i začeta bez istočnoga grijeha. Stoljećima kasnije, to će po papinskom dekretu postati i dogma Rimske crkve, na žalost svih drugih kršćana. Nažalost, moguće je da ovo neće biti jedini problematičan stav koji je Rim zauzeo spram Marije. U (Rimo)Katoličkoj crkvi i dalje postoji pokret koji se zalaže da se dogmatizira rasprostranjeno uvjerenje da je Marija “su-otkupiteljica” zajedno s Kristom. Stoga nas ne treba čuditi da su reformatori željeli biti vrlo oprezni u svom govoru o Mariji.

S druge strane…

Da li je određeni stupanj pobožnog poštovanja prema Mariji u suprotnosti s Pismom i anglikanskim učenjem? Ne nužno. Neki anglikanci smatraju da je (uglavnom biblijska) molitva “Zdravo Marijo” u kojoj se Majku Božju pita da svoga Sina “moli za nas grešnike” prihvatljiva. Naime, postoji velika razlika između “prizivanja” i “zagovora” svetaca. Prizivanje uključuje uzdizanje svetaca u neku vrstu polu-bogova koji moraju biti zadovoljeni i kojima se molimo kako bismo našli zagubljene ključeve, prodali kuću ili bili izliječeni (ili koliko već ima svetaca zaštitnika specijaliziranih za određena područja). Zagovor pak za mnoge ne znači više od onoga što kršćani čine svaki dan kada pitaju svoje prijatelje i voljene da mole za njih.

Naime, mada praksu zagovora ne možemo dokazati izravno iz Pisma (neki smatraju da redci iz Otkrivenja 5, 8 i 8, 3-4 podupiru takvu praksu), kao kršćani ispovijedamo da vjerujemo u “općinstvo svetih” – to jest u zajednicu svih Isusovih vjernika i na zemlji i u Nebu (Također vidi: Otkrivenje 6, 9-11; 19, 1; Luka 16, 22; 20, 38; 9, 30-31 i drugdje).

No i takvo prakticiranje zagovora je za mnoge kršćane vrlo problematično jer se tom prilikom ne obraćamo na jednostavan način živućim osobama, već se u formi molitve obraćamo onima koji više “nisu na ovome svijetu”. S obzirom da svaka molitva predstavlja oblik duhovnog štovanja spram onoga kome je upućena, mnogi kršćani smatraju da sve naše molitve trebaju biti upućene samo Bogu, kojemu uostalom po Isusu Kristu imamo slobodan pristup (Efežanima 2,18 i 3, 12).

Stoga nitko ne bi trebao biti prisiljavan da, protivno svojoj savjesti i uvjerenju, traži zagovor Marije ili svetaca, a ne bi trebalo osuđivati niti one koji takvu praksu smatraju ispravnom.

.

Jasmin Koso, prosinac 2014.

.

Bibliografija:

http://conciliaranglican.com/2013/01/08/ask-an-anglican-something-about-mary/

http://anglicansablaze.blogspot.com/2011/01/virgin-mary-and-saints-in-anglican.html

http://www.catholic.com/tracts/praying-to-the-saints

http://www.anglicancommunion.org/ministry/ecumenical/dialogues/catholic/arcic/docs/mary_grace%20_and_hope.cfm

Oglasi

Jedna misao o “O Blaženoj Djevici Mariji

  1. Povratni ping: Zašto rimokatolici odaju počast tijelima mrtvih svetaca? | "Via media" - anglikansko i reformirano glasilo

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s