Brani li nam kršćanstvo užitak?

God-glorified-we-satisfied-piperKršćanski hedonizam

 

U svakome od nas čuči mali hedonist. Tko od nas ne želi iskusiti užitak, a izbjeći patnju? Svi se mi želimo osjećati dobro, a ne loše. Čak i mazohisti su u stvari hedonisti, samo što je njihov osjećaj za ugodu “uvrnut”. Težnja za ugodom i izbjegavanje patnje univerzalna je datost naše ljudskosti. Svi smo mi osjećajna, senzualna bića. Iskusimo bol i to nam se sviđa, iskusimo užitak i to nam se svidi. Da prirodno ne volimo ugodu ni patnja nam ne bi bila doista patnja.

Ni kršćanstvo nas ne poziva da apriori slijedimo patnju, tražimo bol ili bježimo od ugode. Nema grijeha u uživanju u onome što je ugodno, kao ni u slobodi od boli. No za razliku od drevnih hedonista i epikurejaca (kao i modernih tragatelja za užitkom), za kršćane potraga za užitkom i izbjegavanje patnje nisu najviša vrijednost, kriterij ili cilj. Postoje trenuci kad kršćani moraju izabrati put boli i patnje. Zbog toga mi užitak ne razmatramo kao konačno i najviše dobro, već vjerujemo da nam samo što je istinski dobro donosi i stvarno duboko zadovoljstvo.

Naš Gospodin Isus Krist nam je od početka rekao da će predani odnos s Njim uključivati i patnju. Ni On sam nije izbjegavao patnju kad se uputio u Jeruzalem gdje ga je čekala mučenička smrt. Njegova dužnost da izvrši ono što je dobro i istinito neumitno mu je donijela bol i patnju. Za hedoniste koji vlastiti osjetilni užitak vide kao konačno dobro to je posvemašnja ludost.

Naime, popularna maksima današnjeg društva je “ono od čega se dobro osjećamo i mora biti doista dobro”. Čovjek današnjice posve je zaokupljen vlastitim osjećajima. Pojam dobra poistovjećen je s tim da se lijepo osjećamo i određen našim osjećajem užitka. Stoga danas imamo doslovce milijune adolescenata ovisnika o alkoholu, raznim opojnim sredstvima ili promiskuitetnom ponašanju. Oni žele postići euforiju, iskusiti maksimalni užitak, a potpuno izbjeći bol i patnju.

U korijenu te potrage za užitkom, pa čak i euforijom, zapravo je filozofija očaja. Ona reflektira duboko ukorijenjeni osjećaj beznađa. To beznađe je produkt relativizma. Ukoliko je moj život ograničen rođenjem i smrću, ukoliko nije od vječnog značaja, onda zašto ne bih iskoristio što više užitka koji mi stoji na raspolaganju u ovom kratkom vremenu i pobjegao od beznadne realnosti? Privremena euforija zvuči mnogo bolje nego nikakva. Ona nudi kratak predah od konstantnog očaja i anksioznosti.

No ono što ljudi zapravo traže jest duševni mir i olakšanje. No taj cilj može biti nedostižan. Najdublja žudnja čovjeka jest za stabilnim mirom koji će potrajati. Stoga je sveti Augustin, koji je godinama slijedio put hedonizma a onda se obratio i postao kršćanin izrekao molitvu: “Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.”

Augustin je uočio vezu između našeg nemira i anksioznosti, te načina življenja suprotnog od svrhe našeg stvaranja. Mi smo stvoreni za Boga. Kao što riba postaje očajna kad je izvan vode, tako je ljudska duša očajna kad je izvan pravog zajedništva s Bogom. Stoga u Westminsterskom katekizmu kao odgovor na pitanje: “Koji je čovjekov krajnji i najviši cilj?”, stoji: “Čovjekov je krajnji i najviši cilj proslavljati Boga i u potpunosti se radovati u njemu zauvijek”. Krajnje ishodište naše urođene težnje za užitkom jest duboko i trajno zadovoljstvo koje možemo naći samo u zajedništvu s Bogom.

Čovjekov cilj je Bog. On je fontana mira i zdenac Života, prava sreća. Mi smo stvoreni za radost umjesto tuge, za nadu umjesto očaja. U Američkoj Deklaraciji o nezavisnosti stoji da čovjek ima neka neotuđiva prava među kojima su “život, sloboda i potraga za srećom”. No postoji fina granica između potrage za pravom srećom i traženja užitka.

Grijeh uništava pravu sreću jer povređuje Boga. Grijehom ranjavamo naš odnos s Njim. Kompromitiramo cilj naše ljudskosti, a često se i fizički uništavamo. No grijeh nam nudi određeni užitak. Taj užitak je zamka. Kada grijeh ne bi predstavljao užitak ne bi nas ni privlačio. Iz toga proizlazi da mnogo toga što nam predstavlja užitak nije doista dobro. Takav kratkotrajni užitak nas u stvari udaljava od prave sreće. Prava sreća ili radost nam također pruža užitak, ali taj užitak traje. On prelazi u duboko zadovoljstvo koje traje mnogo dulje od trenutne euforije. Zadovoljstvo pak prelazi u blagoslovljenost, a blagoslovljenost prelazi u vječnost s Bogom.

.

Jasmin Koso, ožujak 2015.

Bibliografija:

R.C. Sproul Lifeviews 2005., 133.-138.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s