Kako donosimo životne izbore i odluke? Zašto se odlučujemo za Boga?

religious_affections_banner_of_truth_coverOdnos volje i osjećaja u klasičnoj reformacijskoj misli

.

Kako odlučujemo, odnosno kako donosimo izbore u životu? U potrazi za odgovorom na ovo pitanje razmotriti ćemo, u sažetom obliku, što su o ovoj temi zaključili veliki mislioci poput Aristotela, Tome Akvinskog, te Martina Luthera i drugih reformatora.

Posebnu je zanimljivo razmotriti razmišljanja puritanskih teologa jer oni su se mnogo bavili temom odnosa ljudske volje, odluka i osjećaja.

Poteškoća u razumijevanju ove teme leži u tome što mi danas u svakodnevnom govoru uglavnom koristimo samo izraz osjećaj ili emocija. Dok ta riječ nije bila skoro uopće korištena sve do 19. stoljeća, mi njome danas opisujemo čitav spektar različitih stanja ljudske prirode, što može biti izvor zabune.

U vrijeme reformacije, a posebno puritanskog pokreta, korišteno je više izraza koji su opisivali različita čovjekova stanja. Oni su tako razlikovali afekcije (nagnuća, naklonosti, najdublje motive), strasti (osjećanja) sentimente (raspoloženja) i apetite (tjelesne reakcije poput gladi, žeđi, umora i sličnog). Taj smisao za različita stanja se u našem današnjem načinu govora gotovo izgubio.

***

Mnogi kažu da se u srcu Lutherove reformacije nalazio povratak Augustinu i njegovu pogledu na čovječanstvo, te odbacivanje gledišta Tome Akvinskog koje se zapravo temeljilo na Aristotelovom učenju. Aristotelova misao je mnogo stoljeća predstavljala okosnicu europskog načina razmišljanja, te su i mnoge nove znanstvene spoznaje zapravo došle u sukob s ustaljenim aristotelijanskim uvjerenjima (na primjer, to se dogodilo Galileu). Znanstvene činjenice su morale sebi prokrčiti put kroz mnoge Aristotelove pogreške.

Kod Aristotela su izvanjski čin i unutarnja motivacija bili podjednako važni. Izvanjski čin je u stvari bio važniji od unutarnje motivacije, jer je smatrao da čin može stvoriti naviku koja će kroz vrijeme proizvesti i unutarnju motivaciju.

Prema Aristotelu i Tomi, volja sama sebe pokreče i najčistija je kad nije korumpirana od strane raznih afekcija. Toma je prepoznavao da je čovjekova volja oštećena grijehom, ali je vjerovao da ju Božja milost obnavlja tako da ima slobodu izabrati Boga. Na taj način mi surađujemo s Bogom u našem spasenju U tom gledanju ljubav prema Bogu je čin volje i zato si čovjek može pripisivati određene zasluge.

Suprotno od toga, u Augustinovom i Lutherovom gledištu afekcije su primarne. Volja samo slijedi gdje ju ljubav vodi. Drugim riječima, mi uvijek izabiremo ono što volimo ili ono što nalazimo kao najpoželjnije. Bivamo dakle opravdani kad izaberemo Boga, a izabiremo ga zato što ga volimo. No mi ga volimo samo zato što je On prvi volio nas i zato što nam se otkriva kao onaj žuđeni (1 Iv 4,19).

Augustin je smatrao da mi djelujemo kroz svoju volju, no da je naša volja u cijelosti pod ropstvom grijeha. Luther je smatrao da je čovjek po svojoj prirodi nesposoban priznati Boga kao Boga, već sam želi biti Bog. Prema Augustinu, volja je slobodna u smislu da mehanizam radi. Mi i dalje donosimo odluke. No volja je pristrana zbog grijeha. Volja je poput vage koja radi ispravno, ali ima veliki uteg na jednoj strani pa se uvijek naginje u tom smjeru. Volja djeluje učinkovito u smjeru koji naše afekcije doživljavaju kao dobro i poželjno. Problem je u tome što je grijeh pokvario naš doživljaj dobra. No Bog preotima naše afekcije, a time i našu volju.

Augustin je tvrdio da je Duh Sveti izvor ljubavi koja oblikuje odgovor vjernika. Drugim riječima, Bog nam otkriva svoju ljubav i slavu po Duhu Svetom, a to otkrivenje preotima naše srce i time preoblikuje našu volju. Volja je zarobljena samoljubljem koje prkosi Bogu. Ta zarobljenost može biti prevladana u izabranima samo kroz regenerirajuće otkrivenje Božje ljubavi i dobrote.(1).

To je vrlo radikalan način gledanja na grijeh. Za razliku od Tome i Aristotela, Augustin i Luther smatraju da izvanjski pobožan čin može u stvari biti grešan ukoliko je motiviran samoljubljem, što je uvijek slučaj ako čovjekove afekcije nisu regenerirane djelovanjem Duha Svetoga: Svaki je put čovjeku pravedan u vlastitim očima, a Jahve ispituje srca (Izreke 21, 2). Luther kaže: ” Mi ne postajemo pravedni čineći pravedna djela, već pravednici čine pravedna djela. Dakle, Augustinov i Lutherov smjer je iznutra prema van. Izvanjski čin postaje istinski dobar samo kad “unutarnji čovjek” biva obnovljen od strane Duha Svetog otkrivenjem Božje ljubavi (Luka 6, 43-45).

Da sažmemo teologiju Augustina, Luthera, Thomasa Cranmera i drugih: “Ono što srce voli, volja bira a um opravdava.”(2)

***

Neki od ranih puritanaca su, u određenoj mjeri, bili oblikovani Aristotelovom misli, pa su snažan naglasak stavljali na volju, navike i duhovnu disciplinu. No kasniji puritanci su mnogo više oblikovani Augustinom i reformatorima pa veći naglasak stavljaju na prosvjetljenje srca od strane Duha Svetoga koje nam otkriva Kristovu slavu.

Richard Baxter je ljubav smatrao gospodarem svim žudnji duše, a užitak (ili zadovoljstvo) najmoćnijom zapovijedajućom afekcijom i krajem svih drugih žudnji. John Owen je rekao da su afekcije u duši kao kormilo na brodu. Ukoliko kormilo drže vješte ruke, one brod mogu okrenuti kako im drago.

William Fenner naglašava kako su Aristotel i mnogi kršćanski mislioci odbijali prihvatiti afekcije kao pokretača ljudske volje jer im se činilo da to čovjeka izjednačava sa životinjom. No on konstatira činjenicu da su ljudi, vođeni svojim afekcijama, u stanju napraviti i najveću pomutnju ili sramotu. Drugim riječima, afekcije nisu samo životinjske strasti koje trebaju biti podložne volji. One su integrirane s voljom.

Charles Hambrick-Stowe zaključuje da je puritanizam afektivan isto koliko je i razuman. On navodi riječi puritanca Thomasa Sheparda: “Vidio sam Boga razumom i nisam bio zadivljen. Vidio sam Boga samog i bio sam impresioniran Njime.”

Jonathan Edwards nam nudi možda najjasnije izlaganje o puritanskom način gledanja spram ljudskih afekcija u djelu O slobodi volje. Edwards tvrdi kako volja nije neovisna. Ona je integralno povezana s razumijevanjem i afekcijama. Konkretno, naša djela nastaju iz afekcija. Mi uvijek činimo ono što želimo.

Zbog grijeha su naše afekcije dezorijentirane i ne žele činiti ono što je ispravno. Mi ne griješimo zbog prirodne nužnosti. Mi ne griješimo ni protiv svoje volje, odnosno prisilno. Mi griješimo zato jer volja uvijek prati osjećaje, a naše afekcije su pobrkane. Stoga su sloboda volje i naše ropstvo grijehu u potpunosti kompatibilni.

To je u biti Augustinov pogled na čovječanstvo. Razlika je (što u biti uopće nije razlika) samo u tome što će Augustin reći: “Mi uvijek biramo ono što volimo”, a Edwards će reći: “Mi uvijek činimo ono što želimo.

Naš um i afekcije su u dinamičnom suodnosu, utječući jedno na drugo. Afekcije su pod utjecajem uma u smislu da želimo ono što percipiramo kao poželjno. No um opravdava ono za čim naše afekcije žude. Mi potiskujemo istinu zbog naše zloće (Rim 1,18). Um i afekcije zajedno usmjeravaju volju. No u konačnici afekcije imaju posljednju riječ.

***

Kao što smo već spomenuli, puritanci su za (prolazne) osjećaje poput ljutnje, veselja, uzbuđenosti i sličnog koristili izraz strasti. Strasti se razlikuju od afekcija. Afekcije su naši najdublji i temeljni motivi (ljubav, žudnje, nade, strahovi i drugo). Naše afekcije određuju što ćemo smatrati dobrim, te time i poželjnim, a što ćemo smatrati zlom koje treba izbjegavati. Afekcije dakle usmjeravaju naše strasti i volju.

Naše strasti su rezultat naših afekcija i okolnosti u kojima se nalazimo. Na primjer, ako žudimo (afekcija) za odobravanjem od strane drugih ljudi i naš rad bude prihvaćen s pohvalama biti ćemo sretni (strast). No ako rad ne bude dobro prihvaćen (promjena okolnosti) osjećati ćemo se tužno. Afekcija je u oba slučaja ista (žudnja za odobravanjem), ali pod različitim okolnostima proizvodi različite osjećaje.

Puritanci su gajili određeni oprez spram strasti zbog njihove tendencije da nas odmaknu od Boga. Isto tako, bili su zabrinuti i oko toga da ljudi ne bi trebali biti pod vlašću svojih apetita. Smatrali su da uz samokontrolu naše afekcije mogu nadvladati naše apetite.(3)

Augustin je međutim smatrao da kad je nečija ljubav ispravno usmjerana i osjećaji koje ona uključuje moraju biti dobri. To možemo iskusiti kroz cijeli spektar osjećaja – strah i želju, tugu i veselje – ali ako je njihova ljubav ispravo usmjerna svi oni su ispravni.

***

Da rezimiramo. Izraz osjećaji ili emocije nije dovoljan da opiše sva stanja ljudske prirode. Afekcije su naši najdublji i temeljni motivi poput ljubavi, žudnje, nade, strahova i sl. Slažemo se s kršćanskim misliocima poput Augustina, Luthera, Edwardsa i drugih da su afekcije pokretači ljudske volje, a time i odluka. Mi uvijek izabiremo ono što volimo ili ono što nalazimo kao najpoželjnije. Drugim riječima, naša djela nastaju iz afekcija i mi uvijek činimo ono što želimo. Čovjekova volja je u potpunosti su zarobljena grijehom. Čovjek je po svojoj prirodi nesposoban priznati Boga kao Boga, već sam želi biti Bog. No Bog nam otkriva svoju ljubav i slavu po Duhu Svetom, preotima naše afekcije, a time i našu volju. Čovjekova zarobljenost grijehom biva prevladana u izabranima samo kroz obnavljajuće otkrivenje Božje ljubavi i dobrote. To je u potpunosti djelo Božje milosti i milosrđa.

.

Priredio: Jasmin Koso, ožujak 2015.

.

Bibliografija:

Članci Tima Chestera o afekcijama u kršćanstvu

(1) Ronald N. Frost, ‘Aristotle’s Ethics: The Real Reason for Luther’s Reformation?’, TrinJ 18:2, Fall 1997

(2) Ashley Null, ‘Foreword,’ Our Common Prayer: A Field Guide to the Book of Common Prayer, Winfield Bevins, Simeon Press, 2013, 13.

(3) Keith Condie, ‘The Puritans, Theological Anthropology and Emotions,’ in True Feelings: The Emotions in the Christian Life and Ministry, ed. Michael P. Jensen, IVP, 2012.

Charles E. Hambrick-Stowe The Practice of Piety: Puritan Devotional Disciplines in Seventeenth-Century New England, Published for the Omohundro Institute of Early American History and Culture, Williamsburg, Virginia, Paperback, 1986.

Thomas Dixon, From Passions to Emotions: The Creation of a Secular Psychological Category, CUP, 2003. 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s