Liturgija i međusobna zamjenjivost spolova – by Peter J. Leithart

Adam and EveUloga muškarca i žene u liturgiji: Da li je ređenje žena biblijski utemeljeno?

.

Prva Timoteju 2, 12-14 je jedan od tekstova koji se najčešće citiraju u raspravi oko ređenja i ordinacije žena:
Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego – neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je zavedena, učinila prekršaj.

Neki ljudi, unutar i izvan Crkve, ovaj tekst uzimaju kao primarni dokaz da je kršćanstvo inherentno mizognistički (op. prev. mržnja prema ženama) nastrojeno. Čak i za kršćane, koji ovaj tekst uzimaju kao sam po sebi vrijedan, on predstavlja slabu kariku (op. prev. zbunjuje ih, ne znaju kako bi se postavili). Kakve veze Adam ima s pastoralom?

No Pavao zna u kakvoj je to vezi. U Postanku 2 ljudska vrsta počinje svoj put u Božjoj kući,Vrtu-svetištu Raju. Gotovo svaka značajka pokazuje da je Vrt Hram. Kao i ostala biblijska svetišta on je orijentiran na istok. To je dobro navodnjeno mjesto, mjesto životvorne hrane, sveto mjesto gdje je Gospod prisutan među svojim stvorenjima. Nakon (čovjekova) Pada, kerubini su postavljeni na ulazu, predviđajući tako kerubine čuvare na ulazu (kasnijeg) Prebivališta (Tabernakula) i Hrama. Kasnija svetišta su rekonstrukcije Vrta. Vrt je proto-svetište.

Adam je stvoren prvi i zapovjeđeno mu je da “obrađuje i čuva” Vrt, ili bolje rečeno, da u njemu služi i da ga čuva. Oba termina opisuju svećeničku službu. Svećenici su čuvari svetih mjesta i nadstojnici sluge Velikog Kralja Izraela, a Adam je prvi u toj liniji.

I Gospod reče: Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on (Postanak 2, 18). Ovo treba biti shvaćeno u tom istom kontekstu. Ono što Adam treba nije prijatelj, već liturgijski partner – slušatelj i sugovornik s kojim će razgovarati o Božjoj riječi, pjevač koji će harmonizirati njegovo štovanje, odgovaralac na njegove zazive, partner za Stolom s kojim će lomiti kruh u Božjoj prisutnosti. Kad je Gospod stvorio Evu, Adam ju je trebao čuvati i služiti joj. On njoj saopćava Božju riječ i s njom dijeli plodove Stabla Života. Pavao na drugom mjestu kaže: žena je slava muževa (1 Korinćanima 11,7), i, čuvajući Evu, Adam čuva svijetli odsjaj slave.

Sotonina iskušenja su izopačenje liturgije: najprije tu su zmijine obmanjujuće riječi, zatim “sakramentalna” hrana koja otvara Evine oči. Umjesto da čuva Evu, Adam pasivno stoji s njom (Postanak 3, 6), gledajući plaho kako se zmija dokopava njegove liturgijske uloge. Adam Pada u napuštanje svojeg svećeništva.

Muškarci i žene biološki se razlikuju na svima očit način, ali u Postanku se ne radi o biologiji. Crkve su zbunjene u svezi pitanja ređenja jer smo mi materijalisti koji poredak stvaranja poistovjećuju s biologijom, te pretpostavljaju da je sve osim fizičkih činjenica tek kulturna konstrukcija. Liturgijske razlike nisu nametnute samo osnovnim fizičkim razlikama. Prema Pavlu i Postanku, razlike između muškarca i žene su esencijalno simboličke i fundamentalno liturgijske.

Ovo doduše nije potpuna obrana prakse ređenja isključivo muškaraca, pa čak niti potpuno objašnjenje 1 Timoteju 2. No to pokazuje da je Pavao imao dobar razlog da se pozove na Postanak u prilog muške pastorale. A ta linija argumentacije također ukazuje na šire posljedice borbe oko ređenja žena.

Tvrdnja da su homoseksualne želje i djela “neprirodni” također se poziva na red stvaranja. Protivnici istospolnih brakova koriste iste odlomke iz Postanka koje i Pavao koristi u 1. Timoteju. Povijesno stajalište Crkve o homoseksualnosti i njezina tradicionalna pozicija o ređenju imaju zajedničku početnu poziciju u Božanskoj namjeri stvaranja.

Paralela nije slučajna. Iako seksualni čini nisu dio biblijskog obožavanja, Pismo često povlači analogiju između liturgije i seksualnosti. Od kada je napisana, Pjesma nad pjesmama se čita alegorijski, i to s pravom. Tu je puna slika Hrama: Zaručnica sebe opisuje tamnom kao zavjese Salomonove (1, 5); ljubavničke prostorije su izgrađene od cedrovine i čempresa (1, 16), dakle hramskog materijala; oni se povlače u vrt da bi uživali u ljubavnoj gozbi ( 5, 1), a Hram je bio arhitektonski vrt. Ova erotska simbolika je unesena i u kršćanstvo. Crkva se okuplja u Božjoj prisutnosti kao “zaručnica Kristova” da bi uživala u predokusu “svadbene gozbe Jaganjčeve”.

Liturgijski i seksualni poredak stoje zajedno, te mogu i pasti zajedno. Za sada, neke crkve pokušavaju napraviti razliku: Spolovi su međusobno zamjenjivi za propovjedaonicom i Stolom Gospodnjima, ali se zato jako razlikuju u krevetu. Taj nestabilni položaj će erodirati i crkve neće biti sposobne održati liniju u svezi pitanja istospolnih brakova bez preispitivanja i rješavanja pitanja međusobne zamjenjivosti spolova u pastoralnoj službi.

Za mnoge crkve pitanje će se svesti na ovo: Ako su muškarac i žena zamjenjivi u Vrtu-svetištu, zašto ne i drugdje? Ako su spolovi zamjenjivi u centru života – u liturgiji, zašto nisu zamjenjivi posvuda?
.

Autor: Peter J. Leithart

Preveo i prilagodio: Jasmin Koso
.

Peter J. Leithart je predsjednik Theopolis Instituta, te od nedavno i autor Gratitude: An Intellectual History. Njegovi dosadašnji članci mogu se naći ovdje.

Postanite ljubitelj First Things na Facebooku ili slijedite First Things na Twitteru.

Izvornik: http://www.firstthings.com/web-exclusives/2015/03/liturgy-and-interchangeable-sexes

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s