Starješine i nadglednici

Pastoralni ustroj novozavjetne i rane Crkve

.

presbiterosSrodno i naizmjenično korištenje naziva starješina i nadglednik

Ljudi koji su upravljali i pastoralno brinuli o novozavjetnim crkvama nazivani su starješine (πρεσβύτερος – presbiteros, prezbiteri, u kršćanskom smislu onaj koji predsjeda zajednicom) i nadglednici (ἐπίσκοπος – episkopos, episkopi ili biskupi, onaj koji nadgleda druge da sve učine kako treba).(1)

Ti nazivi se u većini Novog zavjeta koriste na srodan ili naizmjeničan način. Tako se u Djelima apostolskim koristi naziv starješina (osim u Djelima apostolskim 20, 28). Naime, crkva u Jeruzalemu (kao i ostale crkve judeokršćanskog kruga) koristila je naziv starješina (Djela 15, 2; Jakov 5, 14 i drugdje), dok su crkve koje su nastale u grčko-poganskom okruženju koristile naziv nadglednik (Filipljanima 1, 1) .

Starješine su oni čija je služba da budu nadglednici, da duhovno nadgledaju povjerene im vjernike (Djela 2, 28, 1 Petrova 5, 2). Korištenje ovih naziva je dakle bilo naizmjenično; nadglednici su bili starješine, odnosno starješine su imale nadgledničku službu.

U nekim dijelovima Novog zavjeta (1 Petrova 5, 1; 2 Ivanova 1, 1; 3 Ivanova 1, 1) i sami apostoli sebe nazivaju starješinama. Tako je starješina zapravo općenit naziv (koji dakle dolazi iz judeokršćanskog kruga ) za onoga koji predsjeda Crkvom. Također, apostoli su i oni koji na poseban način (i s posebnim autoritetom danim od Gospodina) imaju i nadgledničku službu (Djela 1, 20).

Ovdje valja spomenuti da apostol Pavao sebe opravdano naziva i svećenikom (Rimljanima 15, 16, ἱερουργοῦντα). On to čini, ne u smislu da prinosi žrtve na oltaru, već zato što kroz propovijedanje evanđelja pripravlja Bogu žrtvu ljudi koji će prikazati svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu (Rimljanima 12, 1).

Trostruka pastoralna struktura od početka

Unatoč srodnom i naizmjeničnom korištenju naziva starješina i nadglednik, novozavjetna Crkva je zapravo od početka imala trostruku pastoralnu strukturu – apostole (ἀπόστολος – apostolos, apostol, glasnik, onaj koji je poslan s naredbama) , starješine ili nadglednike i poslužitelje (διάκονος – diakonos, đakon, sluga, onaj koji izvršava zapovijedi) .

Budući da su apostoli bili oni kojima je od strane Gospodina povjeren najviši autoritet i briga nad cijelom Crkvom, u početku nije ni postojala potreba za daljnjim oblikovanjem i razlikovanjem crkvenih službi.

Tako vidimo da se u Jeruzalemu sastaju apostoli i starješine (Djela 15, 6). Apostoli su oni koji imaju najviši ugled i autoritet u Crkvi (Djela 2, 42; 5, 12 i drugdje). Apostoli i njihovi najbliži suradnici su oni koji po crkvama postavljaju starješine (Djela 14, 23), a sve okupljene starješine na novopostavljene polažu ruke (1 Timoteju 4, 14). Polaganjem ruku apostolskih se raspiruje dar Duha Svetog (Djela 8, 14-18).

Situacija se mijenja u Pavlovim pastoralnim Poslanicama

Situacija u pogledu razlikovanja starješina i nadglednika se u bitnome mijenja u Pavlovim pastoralnim Poslanicama (1 i 2 Timoteju i Titu) koje su svjedočanstvo kraja apostolova života ( i početka kraja apostolskog razdoblja).

U njima se već mogu naći naznake da se neki od starješina nazivaju vođama ili predstojnicima (1 Tim 5, 17 προεστῶτες πρεσβύτεροι, čelnici prezbiteri, postavljeni ispred ili iznad, superintendenti), vjerojatno drugim starješinama.

Nadalje, povezivanje starješinske i nadgledničke službe (posebno u Titu 1, 5-9) nam zapravo govori mnogo više od samo naizmjeničnog korištenja dva srodna naziva. Naime, naziv nadglednik (napr. u 1 Tim 3, 2 i Titu 1, 7) se uvijek koristi u jednini uz određeni član (τὸν ἐπίσκοπον), dok se naziv starješine (πρεσβυτέρους) koristi u množini.

Osim toga, ove poslanice nisu upućene svim starješinama ili zajednici, već sasvim određenim osobama – Timoteju i Titu. I od samih početaka su najbliži suradnici apostola Pavla i drugih apostola imali poseban autoritet i ovlasti u Crkvi, a sada apostol Pavao nalaže Titu da on bude taj koji će, prema apostolovim ovlastima i uputama, po crkvama postaviti starješine (Titu 1, 5).

Tako još neko vrijeme uloga apostola ostaje važna, no Timotej i Tit postaju osobe koje s jedne strane imaju ulogu nadglednika, a s druge strane na njih prelaze posebne apostolske nadgledničke ovlasti. Ovo označava period tranzicije, a nakon odlaska apostola trostruka pastoralna struktura Crkve ostaje očuvana. Nadglednička služba se profilira kao ona koja, u elementima bitnim za funkcioniranje Crkve, nasljeduje apostolske ovlasti i autoritet.

Uostalom, i povijest nam svjedoči da je nakon odlaska apostola Pavla Tit doista bio nadglednik na Kreti, a Timotej u Efezu. Već do kraja prvog stoljeća trostruka podjela pastoralnih ovlasti (s različitim dužnostima) na nadglednike, starješine i poslužitelje biva jasno profilirana. Tome je pridonio i logičan način širenja kršćanstva u kojem su crkve u većim centrima ili gradovima bile “crkve majke” zajednicama u okolnim manjim mjestima i selima.

Zaključak

Da zaključimo. Crkva od početaka pa sve do danas ima trostruku strukturu pastoralne vlasti.(2) Tako današnji nadglednici (biskupi) stoje u liniji s apostolima i njihovim nasljednicima, te u sebi doista nose bitne elemente i značajke apostolskih ovlasti. Te ovlasti su bitne zbog jedinstva Crkve i očuvanja nauka, a tamo gdje takve službe nema caruju podjele, proizvoljnost, hereze i sektaštvo.

No s druge strane, nije opravdano ni pridavanje skoro pa monarhističke vlasti nadglednicima. Nadglednici ne smiju biti poput (ili jedni od) zemaljskih vladara (Matej 10, 26-27; Marko 10, 43-44), što se u povijesti prečesto događalo. Nadglednici su također starješine, ali nad-starješine, oni koji trebaju biti “očevi” koji brinu, vode, nadziru i poučavaju ostale starješine i cijelu Crkvu.

Nadglednici ne bi smjeli podleći vlastitoj taštini, te imaju najveću odgovornost da se ravnaju prema istini Božje riječi i apostolskoj predaji. No unatoč brojnim manama, slabostima i zamkama ljudske grešnosti, ovakva trostruka podjela pastoralnih ovlasti (kakvu je vjerujemo Gospodin i zamislio) se pokazala najfunkcionalnijim i najsigurnijim načinom vođenja Crkve.

.

Jasmin Koso, srpanj 2015.

 

———————————————————————————————-

 

(1)Namjerno koristimo izraze starješina i nadglednik kako se nalazi u KS Bibliji (osim u Titu 1, 7 gdje se nalazi izraz nadstojnik).

(2)) Dakle ne dvostruku (starješine i đakone) ili četverostruku (moderatore, starješine pastore, starješine laike i đakone).

 

——————————————————————————————–
Bibliografija:

Benedikt XVI Sveti Pavao, Bbilija KS, http://www.greekbible.com.

Oglasi

2 misli o “Starješine i nadglednici

  1. Povratni ping: Da li je opravdano korištenje naziva svećenik? | Via media - glasilo župe Krista Otkupitelja Zagreb

  2. Povratni ping: PITANJA ČITATELJA: Je li je opravdano korištenje naziva svećenik? – IPA

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s