Traženje informacija na internetu – kako prepoznati radi li se doista o kršćanstvu?

Internet prevare ili kako “kupiti original umjesto jeftinog falsifikata”

.

U današnje vrijeme mnogo je onih koji u potrazi za duhovnom istinom, pored raznih drugih izvora, informacije pokušavaju pronaći na internetu.(1) Istovremeno na internetu se nalazi raznovrsna duhovna ponuda. Poznavao sam one kojima se zbog takve raznovrsne ponude dogodilo upravo suprotno od željenog. Umjesto da su na internetu pronašli istinu, postali su još više zbunjeni i udaljeniji od smisla života u koji bi vjerovali.

Ono što u čemu su pogriješili je sljedeće; na internetu doista možemo pronaći mnoge korisne informacije, no on nas može dovesti i na stranputicu. Mnoge sekte, kultovi i “usamljeni jahači” vrebaju svoje „klijente“ putem interneta. Doista je teško bez određenog predznanja i kritičkog aparata vezanog uz religiju razabrati što je dobro, a što se samo pričinja takvim.

Naravno, živimo u slobodnoj i sekularnoj zemlji u kojoj razni religijski pravci imaju pravo predstavljanja i promoviranja. Najčešće je nezahvalno s pripadnicima druge religije raspravljati o tome tko je u pravu. Isto tako, ljudi imaju pravo izabrati na koju stranu će se okrenuti i u što će vjerovati, ukoliko su doista točno upoznati s onim što biraju.

No ukoliko želimo izabrati kršćanstvo, tu se već može govoriti o tome što je istina i što je doista kršćanstvo. Ukoliko mislimo da biramo kršćanstvo ili ukoliko nam se ono što biramo predstavlja kao kršćanstvo, moramo biti sigurni da se doista radi o „originalu“, to jest kršćanstvu. Naime, postoje mnoge sekte i kultovi koji sebe nazivaju kršćanskim, ili čak jedinim pravim kršćanskim (takvom upornom i ratobornom ekskluzivnošću i privlače mnoge), a zapravo se radi o novim religijskim pravcima otpalim od kršćanstva.

Za ovo nam donekle može poslužiti sljedeći primjer, zamislite da imate nešto što sliči na Nike sportske cipele. Prodavač je tvrdio da se radi o originalu, ali se zapravo radi o kopiji koja mu ne odgovara ni kvalitetom ni performansama. Da su doista originalne bile bi proizvedene na određenom mjestu, od određenog proizvođača, te u skladu s određenom zacrtanom kvalitetom i odlikama. Kad biste saznali da vaše cipele nisu proizvedene na tom određenom mjestu, od strane određenog proizvođača, vjerojatno ne bi ustrajali u uvjerenju da se radi o originalu, već bi bili razočarani.

Slično je i s kršćanstvom, i ono, da bi bilo originalno, mora imati određenu povijest, aktere i (najvažnije) sadržaj. Sve što se nalazi izvan toga nije doista kršćanstvo. Stoga je važno upoznati i na umu imati kriterije koji kršćanstvo doista čine kršćanstvom.

Bojim se da nam u tome često neće biti dovoljna samo Biblija, kao što to neki (često s dobrim namjerama) tvrde i vjeruju. Crkva se naime od početaka suočavala s raznim heretičkim pokretima koji su tumačili dijelove Biblije na način kako je njima odgovaralo, što je kršćanske učitelje dovodilo do očaja. Pojam hereza u biti i podrazumijeva vađenje određenih biblijskih dijelova ili tvrdnji iz konteksta, kako bi potvrdili neko uvjerenje. Zbog toga je pozivanje na kršćansku predaju ili tradiciju (“ono što je predano ili proslijeđeno”) bilo od iznimne važnosti.

Od crkvenih otaca i naučitelja možemo mnogo naučiti o tome kako prepoznati hereze i kako se nositi s njima. Tako je Irenej Lionski ustvrdio da se “pravilo vjere” (regula fidei) vjerno odražava u apostolskoj Crkvi. Crkva je vjerno naviještala isto evanđelje od apostolskih vremena do danas. Heretički pokreti nisu mogli potvrditi i dokazati takav kontinuitet s ranom Crkvom. Oni su uglavnom domislili nove ideje i neprimjereno ih predstavili kao kršćanske. Irenej se stoga poziva na kontinuitet službe crkvenog propovijedanja i naučavanja, kao i samih crkvenih službenika (posebice biskupa).

Biblija ili Sveto pismo je pisana Riječ Božja koja sadrži sve potrebno za spasenje. No od početaka kršćanstva postoji određeni kontinuitet i većinski konsenzus u njezinu tumačenju i razumijevanju (barem kad su u pitanju temeljna i vrlo važna učenja). Stoga Bibliju treba čitati, propovijedati, naučavati i biti joj poslušan u skladu s tim povijesnim kontinuitetom i konsenzusom.

Pripadnike različitih sekti i kultova ćete u stvari i prepoznati upravo po tome što će se vrlo kritički odnositi prema crkvenoj predaji i kontinuitetu u učiteljstva, ili će ih čak u potpunosti odbacivati.

Vinko Lorenški nam donosi možda najbolje i najjasnije kriterije po kojima možemo odrediti radi li se doista o kršćanskoj vjeri:

“Trudio sam se konstantno, uz veliku bol i marljivost, istražiti od najvećeg mogućeg broja ljudi koji su bili izvanredni u svetosti i doktrini, kako bih osigurao utvrđen ili standardan i vodeći princip za razumjeti istinsku katoličku vjeru, odvojenu od degradacije i krivovjerja. A odgovor koji uvijek dobijem, uvijek vodi k ovomu: ako želim ili ako bilo tko želi pronaći zablude krivovjeraca koje se pojavljuju i ako želi izbjeći njihove zamke da bi sačuvao zdravu i ispravnu vjeru, uz Gospodinovu pomoć, mora utvrditi našu vjeru na dva načina. Prvo, po autoritetu Božjeg zakona (pisane Božje Riječi), a zatim (drugo) po tradiciji katoličke Crkve.

Ovdje se, vjerojatno, netko može zapitati: ‘Budući da je kanon Pisma kompletiran i sam po sebi dovoljan, kakva nam je potreba tome pridružiti crkveno tumačenje?’ Odgovor je u tome da, zbog dubine (poruka) Pisma, ne tumače ga svi ljudi jednako. Izjave istih pisaca različiti ljudi tumače na različite načine. Ponekad toliko različito da se čini mogućim nabrojiti toliko različitih mišljenja koliko je i ljudi. Novacijan objašnjava na jedan način, Sabelije na drugi… Zbog tih intriga i pogreški, koje su toliko raznolike, postoji velika potreba za utvrđivanjem načela za tumačenje proroka i apostola u skladu sa standardom katoličke Crkve.

Stoga mi u katoličkoj Crkvi uzimamo za najpažljiviji način držati se onoga što je vjerovano svugdje, uvijek i od sviju. To je uistinu pravo katoličko, kako se pokazuje i samom silom značenja te riječi koja obuhvaća sve gotovo univerzalno. Tog ćemo se pravila držati ako slijedimo univerzalnost (opće prihvaćenost), starost (drevnost) i suglasje. Slijediti ćemo univerzalnost, ako prepoznajemo tu istu vjeru kao istinitu, koju cijela Crkva po svijetu ispovijeda; drevnost, ako ni na koji način ne odstupimo od onih tumačenja koja su naši pređi i oci jasno poučavali; suglasje, ako u samim starim vremenima slijedimo definicije i mišljenje svih, ili gotovo svih, biskupa i učitelja.

Što da učini katolički kršćanin, ako manji dio Crkve odsječe (odvoji) sebe od zajedništva univerzalne vjere?

Odgovor je siguran. On će više voljeti (odabrati) zdravlje cijelog tijela, nego njegov morbidni i korumpirani dio.

Ali što ako neka nova zaraza nastoji inficirati cijelu Crkvu, a ne samo njezin manji dio. Tada će se on pobrinuti da prione uz ono što je starije, što ne može biti zavedeno od bilo koje prijevarne novine.

Što ako su i u stara vremena dva ili tri čovjeka, ili grad, ili čak cijela provincija, bili u tom krivovjerju? Tada treba s najvećom pažnjom usvojiti izjave starih sabora, ako takvih ima, umjesto neodgovornog neznanja nekolicine.

Ali što ako se pojavi neko krivo učenje o kojem se ništa po tom pitanju ne može naći? Tada on mora na najbolji način usporediti mišljenje otaca i istražiti njihovo razumijevanje, uvijek nastojeći razaznati da, iako su živjeli u različitim vremenima i na različitim mjestima, oni su živjeli u vjeri i zajedništvu katoličke Crkve. Neka oni dokazani i izvanredni budu učitelji. I kad otkrijemo što su oni držali, potvrđivali i učili, ne samo jedan ili dvojica, nego svi jednako i u slaganju kao jedan, otvoreno, često i ustrajno, neka onda uzme i drži se toga bez ikakvog suzdržavanja.” Sv. Vinko Lorenški, Commonitorium

article-1093993-02C76573000005DC-23_468x392Valja pojasniti da pojam katolička (vjera i Crkva) znači “univerzalna”, „jedinstvena“ ili “cijela”. Sveti Vinko Lorenški govori o jedinstvu u nauku, disciplini, i bogoslužju kakvo je prakticirala nepodijeljena Crkva u prvim stoljećima poslije Krista, te o jednoj Crkvi  “univerzalnoj u opsegu”, rasprostranjenoj po cijelom tada poznatom svijetu.

Ćiril Jeruzalemski to ovako sažima: : “Crkva se, dakle, zove katolička, jer se proširila cijelim svijetom… i zato što nikad ne prestaje poučavati u svoj svojoj punini svaki nauk u kojem ljudi trebaju biti poučeni… zove se katolička i zato što dovodi do poslušnosti vjere sve vrste ljudi, vladare i podanike, učene i priproste, i zato jer ima univerzalan tretman i lijek za svaku vrstu grijeha…”

Da ukratko zaključimo. Kršćani su danas nažalost u bitnim pitanjima nesložni i razjedinjeni.(2) Razne sekte i kultovi koriste ovu činjenicu kako bi namjerno umanjili autoritet i značaj katoličke vjere i Crkve, a time i kontinuiteta u tumačenju i poučavanju. Na taj način relativiziraju kršćanstvo, a Bibliju izvlače iz njezina habitusa i povijesnog konteksta, te podvrgavaju svojim subjektivnim interpretacijama i manipulacijama.

No autor ovog teksta vjeruje da je Crkva (čak i u vidljivom pogledu) ipak u bitnome jedna, mada su kršćani u mnogome nesložni i razjedinjeni.(3) No svi kršćani se i danas slažu u temeljnim kršćanskim Vjerovanjima i oko njih ekumenski okupljaju.To su Nicejsko-Carigradsko(4), Apostolsko, Kalcedonsko, Atanazijevo i druga. Ova Vjerovanja sadrže sve ono što autentična kršćanska vjera mora ispovijedati. Za početnika (pa i za iskusnijeg vjernika) nemoguće je poznavati i razumjeti svu složenost razvoja kršćanskog katoličkog nauka, stoga je važno poznavati barem (dva ili tri) temeljna ekumenska Vjerovanja.(5) I dalje postoji kontinuitet. Još uvijek je mnogo više onoga oko čega se slažemo, nego onoga u čemu se ne slažemo, i upravo to kršćanstvo čini kršćanstvom.

Da sažmemo ono esencijalno: Kršćani različitih konfesija se danas slažu da autentična kršćanska vjera mora ispovijedati da je Gospodin Spasitelj Isus Krist potpuni Bog i potpuni čovjek. Dvije naravi, božanska i ljudska sjedinjene su u jednoj jedinstvenoj osobi Isusa Krista. Samo po Njegovom otkupiteljskom djelu na križu ljudi mogu zadobiti Božje oproštenje i vječni život. Kršćani zatim ispovijedaju vjeru u božanstvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Samo je jedan Bog, jedna bit, mada istovremeno postoje ove tri božanske Osobe. Postoje i druga temeljne i važne teme oko kojih se kršćani slažu. Oni koji ne ispovijedaju ova Vjerovanja nisu kršćani, koliko god tvrdili da jesu, već jeftini falsifikat.

.

Jasmin Koso, siječanj 2015.

.

______________________________________________________________________

(1) Podrazumijeva se da informacije ponuđene u ovom članku mogu biti korisne i šire, odnosno izvan interneta.

(2) Neke grane kršćanstva brane čak i euharistijsko zajedništvo s kršćanima druge tradicije.

(3) O ovome bi se moglo mnogo govoriti… No ukratko, autor vjeruje da zbog toga što smo razjedinjeni zapravo nitko ne posjeduje puninu kakvu bi mogli imati. Ipak postoje partikularne crkve i kršćanske zajednice koje posjeduju više ili manje punine crkvenosti. Među mnogim granama kršćanstva danas postoji i euharistijsko zajedništvo.

(4) S određenim teološkim razlikama između kršćanskog Istoka i Zapada vezanim uz izraz filioque.

Riječ je o unošenju fraze “i Sina” u prvotni tekst Nicejsko-Carigradskog Vjerovanja, tako da je tekst glasio “koji proizlazi od Oca i Sina”, a ne samo “koji proizlazi od Oca”. Izgleda da se ovaj dodatak u Vjerovanju počeo koristiti od početka 4. stoljeća i da mu je svrha bila ograđivanje od arijanizma. Na zapadu je nailazio na sve veće prihvaćanje, a istok ga je odbijao koristiti.

(5) Treba biti oprezan i promišljen i kod toga kakvoj ćemo se kršćanskoj tradiciji ili zajednici odlučiti prikloniti. Neke tradicije su ostale vjernije autentičnom biblijskom učenju ili su očuvale više elemenata važnih za crkvenost od nekih drugih. Čak i ako se radi o zajednici koja po vjeroispovijedanju pripada kršćanstvu, ona ipak može imati socijalne osobine kulta (koji nastoji kontrolirati privatne živote svojih pripadnika) ili sekte (koja se ponaša isključivo prema drugim kršćanima).

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s