Tolerancija i fanatizam

Religious-tolerance-Essay-topics2A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo…kaže pisac poslanice Hebrejima. I doista, biti vjernikom podrazumijeva i uvjerenost u objektivnu istinu.

Da bismo vjerovali, potrebno je i to da kao svjesna i razumna bića možemo (barem donekle) nekim sadržajem izraziti što vjerujemo. No to ne znači da su sva naša uvjerenja jednako važna, vrijedna i istinita. Vjerovati u istinu ne znači samo biti uvijek u pravu, već i potragu i rast u istini, produbljivanje spoznaja i preispitivanje vlastitih stavova. Samo Bog u kojeg vjerujemo sve poznaje savršeno, a svaki čovjek je ograničen u znanju, spoznaji, pa i točnosti. Da bismo bili vjernici ne znači da trebamo postati i fanatici.

Kako ne bismo postali fanatici potrebno je postaviti neka pitanja: Razumijem li da ne posjedujem božansku osobinu apsolutnog uvida? Što je za mene najviša vrijednost i istina? Da li su u to uključeni mirotvorstvo, uvažavanje i ljubav prema bližnjem? Dopuštam li drugima da žive i izražavaju svoja uvjerenja?

Naime, važno je biti u stanju (barem malo) “izdići glavu ili pogled” preko vlastitih uvjerenja, te uvidjeti da postoje brojni ljudi drugačijih uvjerenja, te su u njih jednako snažno i strastveno uvjereni kao i mi u svoja.

I ne samo da trebamo nastojati razumjeti da oko nas postoje ljudi drugačije vjeroispovijesti ili uvjerenja. Ukoliko smo spremni otvoriti um i srce, uvidjeti ćemo da i kod tih ljudi ima mnogo vrijednog i istinitog, te mnogo sadržaja oko kojih bi se mogli i složiti.

Nažalost, u svim religijama su uvijek bili prisutni isključivi, radikalni i agresivni pripadnici, ili oni koji su manipulirali i zloupotrebljavali religiju za svoje zle svrhe. Treba biti samokritičan i vidjeti gdje se pravi sadržaj naše vjere miješa s rigidnošću, zatucanošću i radikalizmom, ili možebitno s manipulacijom.

Moguće je da ljudi različitih religija i uvjerenja prakticiraju svoju vjeru, mirno i slobodno živeći jedni pored drugih (ili čak zajedno). Na pripadnike druge religije i uvjerenja ne trebamo nužno gledati sa strahom, netrpeljivošću ili čak mržnjom. Ne trebamo živjeti u tjeskobi i zategnutoj potrebi da stalno polemiziramo i ulazimo u sukobe.

Stoga je za vjernike dobro i korisno podržavati i afirmirati slobodu uvjerenja i vjeroispovijesti. Ukoliko su zaštićena prava mog bližnjeg da drugačije vjeruje, biti će zaštićena i moja vlastita. Slobodni smo svjedočiti našu vjeru i vrijednosti, ali na obziran i miroljubiv način, uvažavajući pravo drugih na različitost. Bog nam nije dao mandat da pokušavamo (silom) natjerati sve ljude da vjeruju i žive na isti način kao i mi.

U tom miroljubivom nastojanju nas često priječi strah. Ne bojimo se mi doista za Boga. Ne radi se doista o tome da mi branimo Boga (jer Bogu nije ni potrebno da ga mi branimo). Zapravo se radi o našoj malovjernosti, strahu i nepremnosti da mijenjamo i razvijamo naše stavove.

Bojimo se da će se naša vjera urušiti ukoliko odustanemo od isključivog ili neprijateljskog držanja prema drugačijima. Bojimo se promašenosti, da ćemo pomisliti da sve to nije istina i da smo možda skroz pogriješili. No to je rizik koji moramo prihvatiti…

Uostalom, tome je tako ako naša vjera i sama istina ovise o nama, našoj sposobnosti da sve shvatimo i da ju očuvamo… Međutim, ukoliko je Bog doista živ, i ukoliko je naša vjera istinita, onda je On kadar to i očitovati, očuvati našu vjeru i spasiti nas. Neka se raspadne sve što nije istinito.

.

Jasmin Koso, kolovoz 2016. (uređeno, siječanj 2017.)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s