Što nas Isus uči o društvenim odnosima?

Isusova biblijska načela društveno ekonomskih odnosa

 

preuzeto: https://www.pinterest.com/pin/455215474811672510/

Isus se naravno nije izrekom opredijelio niti za jednu od današnjih političkih ideologija. No Isusove izreke i cijelo Sveto pismo nam pružaju dovoljno redaka o načelima koja bi kršćanin trebao slijediti u društveno ekonomskim odnosima i političkom djelovanju. Vjerujemo da se ta načela odnose, kako na privatni praktični život kršćanina, tako i na društveno politički angažman.

Mada nam, kao što smo već naveli, Sveto pismo ne iznosi popis prihvatljivih političkih ideologija, jasno je da bi se kršćanin trebao priklanjati onim političkim opcijama ili konceptima koji najbolje izražavaju biblijska kršćanska socijalna načela (zajedno s obiteljskim i drugim etičkim kršćanskim vrijednostima).

Iako postoje oni koji izražavaju određeni otpor i nelagodu vezano uz društveno politički angažman vjernika, smatramo da je upravo to potrebno našem društvu i ovom svijetu. Kršćani trebaju biti društveno politički aktivni jer je to način za donošenje vrijednosti Kraljevstva Božjeg – koje je već stiglo i još u potpunosti nije – u ovaj svijet u kojem žive.

Drugi razlog je taj što smatramo da je pogrešno zapasti u određeni oblik dualizma podijelivši  ljudske aktivnosti na ovome svijetu na ono što je „sveto i duhovno“, te ono što to nije. Vjernik ne treba u životu samo moliti, evangelizirati, propovijedati ili čitati Bibliju, već treba i brinuti o bližnjima, obitelji, raditi. Tko može odrediti gdje prestaju aktivnosti koje su „duhovne i svete“, a počinju one koje to nisu? Svaka ljudska aktivnost može biti posvećena, te prožeta duhovnošću i službom Bogu. Podjela ne leži u vrstama ljudskih aktivnosti, već činimo li nešto u skladu s Isusovom voljom, to jest biblijskim načelima, ili ne.

Drugu vrstu razdijeljenosti donose oni koji zagovaraju da kršćanin treba primjenjivati kršćanska socijalna načela striktno samo u svome privatnom životu, dok se ne treba za njih zalagati u na društvenoj razini. Drugim riječima, kršćanin privatno treba biti milosrdan i solidaran, no ne treba se politički zalagati za milosrdno i solidarno društvo i državu. Kršćanin ne treba biti privatno pohlepan, no u redu je ukoliko odobrava društvo zasnovano na korištenju ljudskih sposobnosti za profit i bogaćenje. Nije li takav oblik dualističkog shvaćanja vlastite vjere pomalo podvojen? Da li bi itko pristao na tezu da je privatno nedopušteno ugnjetavati i ubijati ljude, ali se ne treba zalagati za društvo slobodno od tiranije i zločina? Dojma smo da se ovdje radi samo o opravdavanju duboko ukorijenjenih uvjerenja, to jest društva zasnovanog na sebičnom individualizmu i materijalizmu, od jasnih biblijskih principa i načela.

Opomene protiv pohlepe, materijalizma i konzumerizma

Isus želi da naše pouzdanje u njega bude toliko da sve što posjedujemo budemo spremni staviti njemu na raspolaganje (a ponekad čak i doslovno upućuje slušatelje da prodaju sve što imaju; Luka 12, 33; 18, 22). No Sveto pismo od nas ne zahtijeva da se u potpunosti odreknemo privatne imovine (Djela apostolska 5, 4), niti nam postavlja imovinski cenzus, ali nas upozorava da se čuvamo pohlepe i materijalizma, te upućuje na pouzdanje u Božju providnost, te velikodušnost, darežljivost, spremnost na pomaganje bližnjima i davanje svojih sredstava na službu Bogu.

 A Isus reče svojim učenicima: »Zaista, kažem vam, teško će bogataš u kraljevstvo nebesko. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« (Matej 19, 23-24; Marko 10,25)

Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. (1 Timoteju 6, 6-9)

De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: plaća kosaca vaših njiva – koju im uskratiste – viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. Raskošno ste na zemlji i razvratno živjeli, utoviste srca svoja za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! (Jakov 5, 1-6)

Pogledajte još u Matej 6, 19-21; Luka 12, 13-34; Luka 16, 19-31 i drugdje.

 Bog je na strani potlačenih i siromašnih

Isus nam u prispodobi o bogatašu i Lazaru (Luka 16, 19-31) donosi svoje „socijalno Evanđelje“. On se solidarizira sa siromasima i paćenicima ovoga svijeta toliko da u ovoj prispodobi jasno govori o tome da siromah ide u raj, a bogataš koji je bio tvrda i sebična srca ne: »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan…. ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.

»Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi!… »Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! (Luka 6, 20-21.24-25)

Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube? A vi prezreste siromaha! Ne tlače li vas upravo bogataši? Ne vuku li vas baš oni na sudove? Ne psuju li oni lijepo Ime na vas zazvano? (Jakov 2, 5-7)

preuzeto: https://www.gsbmonlinestore.com/

Potreba za milosrđem, pomaganjem i darežljivošću

 Isusova prispodoba o milosrdnom Samarijancu (Luka 10, 29-37) nas poučava da je svaki čovjek naš bližnji, odnosno da mi trebamo biti bližnji svakom čovjeku koji potrebuje našu pomoć.

Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; (Jakov 2, 8)

»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’«… »Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’« (Matej 25, 34-36. 41-43)

Davanje naših materijalnih sredstava, u zahvalnosti i dobrovoljno, na službu Bogu i za pomoć potrebitima je sastavni dio kršćanskog bogoslužja

 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti. Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9, 6-7)

Nenasilje i dobrobit bližnjeg

Nasilje i prisila (osim u slučaju zaštite i samoobrane) nije kršćanski način djelovanja i „uvjeravanja“.

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Matej 5, 9)

 Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. (1 Solunjanima 5, 15)

Pomoć i opraštanje prezaduženima

 Starozavjetni koncepti svetkovanja šabata i (posebno) jubileja nam govore o važnosti uzdizanja prava na počinak i prakticiranje vjere, te načela solidarnosti i pomoći prezaduženima, pored razine osobne prakse, i na društvenu razinu.

I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! (Matej 6, 12)

Tu pedesetu godinu proglasite svetom! Zemljom proglasite oslobađanje svim njezinim stanovnicima. To neka vam bude jubilej, oprosna godina. Neka se svatko vaš vrati na svoju očevinu; neka se svatko vrati k svome rodu! (Levitski zakonik 25, 10)

Solidarnost i zajedništvo

Iako je (većinom) odavno odustalo od pokušaja življenja u komuni, kršćanstvo nije sebični individualizam već vjera zajedništva i međusobnog pomaganja. To zajedništvo se treba manifestirati kako kroz zajedničko bogoslužje, Euharistiju i teologiju, tako i kroz zajednički život, te socijalnu solidarnost i osjetljivost. Kršćanin jest individua koja ima pravo na privatnost, kontemplaciju, vlastito promišljanje i osoban odnos s Bogom, no koja je baš kroz spoznaju i zbog spoznaje Boga i njegove ljubavi neumitno upućena na zajedništvo.

Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. (Djela 2,44)

U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedničko. (Djela 4, 32)

Oni kršćani koji su imućniji trebaju se posebno odlikovati poniznošću, pouzdanjem i predanošću, dobrim djelima i darežljivošću u zajedništvu s drugima. To je njihova služba i dužnost pred Bogom.

Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj neka ne budu bahati i neka se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga koji nam sve bogato daje na uživanje; neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari –prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život. (1 Timoteju 6, 17-19)

Jednakost ljudi i prihvaćanje različitosti

 Smatramo da je svaki oblik šovinizma i diskriminacije nespojiv s kršćanskom vjerom. Kršćanin se uvijek treba boriti protiv predrasuda i promotriti što Isus doista govori o nekoj društvenoj pojavi.

Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! (Galaćanima 3, 28)

Pogledajte još u Levitski zakonik 19, 33-34 i drugdje.

Radna etika pretpostavljenih i radnika

Novi Zavjet jasno govori o potrebi postojanja, kako radne etike zaposlenika, tako i poštovanja radničkih prava i dostojanstva zaposlenika. Napomena, apostol Pavao govori u termima robova i gospodara jednostavno zato što je robovlasništvo bilo sveprisutna činjenica u njegovo vrijeme. Iako Pavao u tom pogledu nije „revolucionar“, danas će se svi složiti da kršćanstvo ne odobrava takav nepravedni sustav, jer su svi ljudi stvoreni s jednakim dostojanstvom „na sliku Božju“ (Postanak 1, 27; Jakov 3, 9).

Gospodari, pružajte svojim robovima što je pravo i pravično, znajući da i vi imate Gospodina na nebu! (Kološanima 4, 1)

 Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. (Kološanima 3, 23)

 Doista, dok bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo: Tko neće da radi, neka i ne jede! A čujemo da neki od vas žive neuredno: ništa ne rade, nego dangube. Takvima zapovijedamo i zaklinjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu: neka s mirom rade i svoj kruh jedu. (2 Solunjanima 3, 10-12)

Dužnosti prema vlastima

Apostol Pavao nam kaže da „nema vlasti doli od Boga“. U suvremenim demokracijama „vlast proizlazi od naroda, po narodu i za narod“. Vlast svoj legitimitet crpi iz naroda koji ju izabire na demokratskim izborima. No to ne znači da treba „apsolutizirati“ narod kao onaj iz kojeg u apsolutnom smislu proizlazi vlast. Može se reći da vlast posredstvom volje naroda u apsolutnom smislu proizlazi od Boga i njegove apsolutne volje. Istovremeno, izjavu da „nema vlasti doli od Boga“ ne treba shvatiti kao krajnost po kojoj se narod ne bi imao pravo protiviti ili čak podići protiv zločinačkog totalitarnog režima, tiranije i ugnjetavanja, ili usprotiviti vlasti koja se grubo protivi Božjim moralnim načelima. Poslušnost vlasti se odnosi na redovna i svakodnevna pitanja poštovanja zakona i propisa, građanskog života, ekonomskih odnosa, te borbe protiv kriminala i zločina.

«Kaže im: »Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.« (Matej 22, 21)

Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene… Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast. (Rimljanima 13, 1.7)

Naravno da se svih ovih načela ne uspijevamo pridržavati kako bismo trebali jer smo slabi i grešni ljudi, no, uz vodstvo Duha Svetog, trebamo nastaviti pokušavati i napredovati na tom putu.

.

Jasmin Koso, listopad 2016.

Oglasi

Jedna misao o “Što nas Isus uči o društvenim odnosima?

  1. Zar nije malo naivno politički poticati na ovakav način, s obzirom da se iz iskustva zna da su te socijalne opcije samo prazne priče

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s