Tko su zapravo protestanti?

Povodom emisije “Okrugli stol ponedjeljkom” emitirane na Hrvatskom radiju na Dan Reformacije 2016. godine

.

Osvrt piše: Jasmin Koso

.

reformation-day-germany

©iStockphoto.com/Christina Hanck

Nedavno sam, povodom emisije “Okrugli stol”, emitirane na Hrvatskom radiju na Dan Reformacije 31. listopada 2016. godine, urednika i voditelja Borisa Havela, još jednom potaknuo legitimnu teološku raspravu s temom – tko su zapravo protestanti ili tko su legitimni direktni sljednici Reformacije?

Naime, u emisiji je, pored dva rimokatolička – isusovačka gosta s Filozofskog fakulteta “Družbe Isusove”, s protestantske strane gost bio samo uvaženi mr. Danijel Berković, ispred Biblijskog instituta u Zagrebu.

Smatram da je, pored navedenih gostiju, svakako trebao biti nazočan i predstavnik iz doista konfesionalne protestantske Crkve, odnosno neke od Crkva Reformacije. Što želim reći?

Prvo, dojma sam da su u emisiji isusovački teolozi bolje i afirmativnije predstavili samu bit i korist Reformacije od protestantskog predstavnika.

Protestantski predstavnik se u dva navrata negativno osupnuo na reformatora Jeana Calvina i njegovu baštinu navodeći, po meni, netočne i paušalne tvrdnje. Prva je da su Jean Calvin i klavinizam odgovorni za današnji konzumerizam, odnosno potrošački usmjereno društvo. Druga je da je Jean Calvin “bacao” žene u tamnicu zbog “pogrešne frizure” (rečeno je približno tako).

Na prvu tvrdnju mogu odgovoriti da je, prema takvom tumačenju, za konzumerizam u jednakoj mjeri odgovoran čovjek koji naporno radi jer zna da će tako osigurati svoju budućnost i jer zna da je pošteni marljivi rad “na slavu Božju”. Razlozi za današnji konzumerizam su ipak mnogo složeniji… Čuveni sociolog Max Weber upravo suprotno govori o tzv.”protestantskoj askezi”, tj. marljivom radu, a istodobno štedljivosti i suzdržavanju od prekomjernog konzumiranja različitih blagodati i užitaka.

Vezano uz drugu tvrdnju ću reći da se radi o prilično proširenoj predrasudi (pa i kleveti) na račun Jeana Calvina. Kao polazište u rasvjetljavanju teme Calvina i Ženeve može poslužiti ovaj članak, a svakako bi trebalo pročitati barem, na naš jezik prevedenu i objavljenu, Calvinovu biografiju T. H. L. Parkera.

Drugo, Danijel Berković je teolog iz Pentekostne crkve i smatram da ga se ne može smatrati predstavnikom protestantizma u punom smislu te riječi (barem ne u emisiji emitiranoj na Dan Reformacije). No to je već stara priča jer pripadnici tzv. zajednica reformacijske baštine (zajednica koje su nastale mnogo kasnije i koje se u bitnim doktrinama i praksi razlikuju od Crkava direktnih sljednica Reformacije i reformatora) su na neki način zaposjeli protestantski identitet, pošto je i sam voditelj i urednik ove emisije pripadnik takve tradicije.

To nas dovodi do teme – tko su zapravo protestanti? Na to zaposjedanje identiteta se prije nekog vremena osvrnuo i kolega Almir Pehlić, izrazivši svoje osobne stavove po tom pitanju, što je izazvalo popriličnu buru.

Sada želim izraziti neko svoje mišljenje o toj temi…

Najprije želim reći kako smatram da se radi o legitimnoj teološki-povijesnoj temi. No uvidio sam da ljudi, čak i teolozi (posebice iz zajednica reformacijske baštine), o toj i takvim temama reagiraju više emotivno nego trezveno. No to je dijelom i očekivano, takvi smo mi ljudi… O vrijednosno-svjetonazorski povezanim temama reagiramo emotivno.

Argumentacija vrlo brzo postaje ad hominem ili rasprava skreće u “trolanje”. Krenu optužbe za netolerantnost i isključivost, pa i manjkavu “produhovljenost” i nedostatak ljubavi. Međutim, mada sam i sam za uvažavanje i toleranciju, ne smije doći do toga da u ime tolerancije i korektnosti ne smiješ više ništa kritički izreći. Treba zadržati zdravu mjeru između tolerancije i korektnosti, te potrebe da se može reći što se misli i uputiti kritiku. Inače se lako dogodi da u ime tolerancije postajemo netolerantni.

Nadalje, tolerancija i uvažavanje ne smije značiti da se svi identiteti i sve različitosti trebaju spojiti u jednu bezličnost. Postoji naime nešto što se zove krađa identiteta ili lažno predstavljanje (ovo govorim skroz općenito). Ja se zasigurno ne mogu u ime tolerancije predstavljati kao rimokatolički ili pravoslavni svećenik itd.

No i dalje nam ostaje pitanje – tko su zapravo protestanti? To je tema za razgovor i o njoj postoje različita mišljenja. Pojam protestant je svakako nešto fluidniji nego pojmovi rimokatolik, grkokatolik ili pravoslavac…

Protestanti u širem smislu

Osobno dopuštam da se i pripadnici tzv. Crkava reformacijske baštine, dakle baptisti, pentekostni kršćani i drugi, smatraju i nazivaju protestantima (ponekad ih se naziva i neoprotestanti). No s naglaskom na – protestanti u mnogo širem smislu riječi.

Protestantima u širem smislu se mogu smatrati s obzirom da (i ako) drže do “pet sola” Reformacije (samo Pismo, samo Krist, samo Milost, samo Vjera i samo Bogu Slava) i ekumenska Vjerovanja Crkve.

Suštinska odlika protestanskog identiteta je iskustvo osobnog pomirenja i odnosa s Bogom, po opravdanju, odnosno oproštenju grijeha vjerom u Isusa Krista, kako nam svjedoče Sveto pismo i Duh Sveti (i Lutherova biografija.

Problem je u tome što se kršćani tzv. reformacijske baštine predstavljaju kako koji i kako im kad odgovara. Zašto je tome tako leži u nekoliko razloga.

Jedan od razloga za to svakako taj što su njihove vjeroispovijesti i identiteti doista prilično nedorečeni i raznovrsni. Mnoge njihove prakse i vjerovanja više su nadahnute ili nalik onoj radikalnoj anabaptističkoj reformaciji nego onoj protestantskoj. Neki to transparentno prepoznaju i priznaju, a neki ne. Odatle dolazi i njihovo često loše mišljenje o reformatorima, dok se istodobno ponekad nazivaju protestantima, što izaziva konfuziju.

Drugi razlog je u potrebi nekih vjernika za pretjeranim produhovljavanjem, pa odbijaju skoro svako izražavanje identiteta (pa čak i konfesionalno crkvene pripadnosti), ili ga čak doživljavaju kao napad na svoju duhovnost i čisti odnos s Isusom. Neki se možda smatraju previše liberalnima i slobodoumnima da bi pripadali nekoj tradiciji više od tek nominalne pripadnosti. Drugi pripadnici istih zajednica se pak rado izjašnjavaju protestantima.

Posljednji razlog zašto se neki ponekad izjašnjavaju protestantima, a ponekad odbijaju taj naziv, je svakako pragmatične prirode.

Ukoliko se netko želi deklarirati protestantom, onda neka bude dosljedan u tome. Doista, kao što kolega Pehlić reče, kako se može deklarirati kao protestant netko tko ne drži do Luthera, Calvina, Cranmera i drugih, ili odbacuje protestantske konfesije, crkvenu predaju (takve zajednice i njihovi pripadnici često na krajnje radikalan način shvaćaju načelo “samo Pismo”, na način kako to nisu shvaćali sami reformatori) ili jednu Crkvu kao vidljivo Tijelo na zemlji? To jednostavno nije fer.

Protestanti u užem ili pravom smislu

Protestanti u užem smislu su svakako pripadnici Crkava direktnih povijesnih i teoloških sljednica Reformacije.

Netko će reći da i među samim Crkvama Reformacije postoje razlike, pa je stoga teško podvući liniju tko su protestanti a tko nisu…

No tome nije baš tako… Unatoč određenoj različitosti, protestantskima možemo nazivati Crkve Reformacije koje, uz povijesno podrijetlo, svakako drže neka od protestantskih vjeroispovijedanja ili (u anglikanskom smislu) načela vjerovanja. Vjeroispovijedanja ili načela vjerovanja su bitan i nerazdvojni dio užeg protestanskog identiteta i teologije. Pri tome, poštovanje spram reformatora i vjeroispovijedanja ne predstavlja krutu fiksiranost vjerovanja i teologije, već zdravi temelj i polazište na kojem vjernik i teologija mogu rasti.

Protestantske Crkve, sve od reda, su sakramentalne, to jest visoko drže do sakramenata Večere Gospodnje i krštenja (da, krštenje, kako i koga krstimo i koliko puta, je važno za protestantizam). Sakramenti su dakle sastavni dio protestanskog identiteta, kao i visoko mišljenje spram Crkve, njezinog povijesno-teološkog kontinuiteta, te pripadnosti i nazočnosti vjernika u zajedništvu.

Protestantske Crkve nadalje, pored Biblije koja je najviši autoritet, ne odbacuju ni crkvenu predaju (ono što se može opravdati Pismom), a liturgija ili  bogoslužje mora biti utemeljeno, kako na Pismu (mnogo referiranja i čitanja iz Svetog pisma), tako i na povijesno- teološkom crkvenom kontinuitetu.

To je dakle protestantizam u najužem i pravom značenju te riječi.

Svakako je netko od pripadnika takve protestantske Crkve trebao biti nazočan u spomenutoj emisiji, kao i u drugim emisijama slične tematike koje, usput rečeno, postaju prilično zamorne i dosadne jer se u njima nalaze uvijek isti gosti i ponavljaju uvijek iste fraze.

Oglasi

2 misli o “Tko su zapravo protestanti?

  1. Poštovani,kao prvo primite moje iskrene pozdrave,i želim Vam se zahvaliti na e-mailu tj. na članku koji ste mi poslali! Dodao bih kako me dodatno raduje i to što mogu “kliknuti na link” i pogledati propuštenu emisiju,koja me zaista zanima! Moje ime je Željko Pomper(registriran sam kod Vas),i želim Vam napisati par riječi,i molio bih Vas neka objašnjenja! Naime,sebe po vjeroispovjedi predstavljam,kao po uvjerenju sam Krščanin,ali po tradiciji obitelji sam RKT,međutim kao vjernik,ujedno sam i samouk,i došao sam do spoznaje(mali karikiram,i nemojte me krivo shvatiti),vjerujem kako Gospodin nije stvorio tj. nije mislio kako če “Katolička i Apostolska” Crkva biti,kao što je! Tu dolazi do nekih mojih spoznaja,i kao vjernik(katolik) želio bih postati član Reformirane Crkve! Živim u Zagrebu,a i rođen sam u Zagrebu,imam 49g. tj. 18.02. navršiču 50g. starosti,nalazim se u invalidskoj mirovini nakon dugo vremena radeči kao profesionalni vojnik(škole i čin momentalno nisu bitne),žao mi je što sam radio takav posao,ali i da nisam bio bih mobiliziran,kasnije demobiliziran,i završio bih na burzi,ovako sam jednostavno sam sebe mobilizirao i zaposlio,pa i nemam nekakvu veliku grižnju savjesti,jer nisam nikada napravio neki ratni zločin,kao ni ljudi pod mojim zapovjedništvom! Sada kada sam umirovljen,imam više vremena posvetiti se Bibliji,čitanju,proučavanju i sl. Došao sam do zaključka kako se ne slažem sa RKT Crkvom i Vatikanom,u masi pogleda i razmišljanja,a više se slažem kao Krščanin sa Vama tj. sa reformiranom Crkvom ili Protestantizmom! Molio bih Vas neke upute,kao npr. kome i gdje bih se trebao obratiti,i gdje bi mi bilo najbliže ići na euharistiju i sl. Molio bih Vas odgovor,i primite moje srdačne pozdrave!!!!

    Dana 10. studenoga 2016. u 12:32 “Via media” – anglikansko i reformirano glasilo je napisao/la:

    > reformirani kršćani zagreb posted: “Povodom emisije “Okrugli stol > ponedjeljkom” emitirane na Hrvatskom radiju na Dan Reformacije 2016. godine > . Osvrt piše: Jasmin Koso . Nedavno sam, povodom emisije “Okrugli stol”, > emitirane na Hrvatskom radiju na Dan Reformacije 31. listopada” >

    • Poštovani,
      na Euharistiji možete sudjelovati u Zagrebu, u našoj kapelici (uredski prostor u zgradi) na adresi Belostenčeva 3, svake nedjelje u 11 sati (osim rijetko kada je zbog nekog gosta bogoslužje popodne). Kod nas je Gospodnji stol otvoren za sve koji vjeruju u Krista i koji su kršteni. Samo mnnogi se pokololebaju u dolaženju i možebitnom članstvu kad vide da smo mi mala misijska župa, a ne velika katolička s mnogo ljudi.
      Od prosinca ćemo objaviti i novo radno vrijeme ureda, pa ćete eventualno moći doći i u uredovno vrijeme.
      Za članstvo u našoj župi/crkvi je bitno da je čovjek iskreni vjernik, da poznaje (i prihvaća) osnove našeg vjerovanja i da je ozbiljan u sudjelovanju u crkvenom zajedništvu – inače nema smisla, jer kao što sam rekao, mi nismo ni probitačni, ni veliki.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s