Jesmo li spašeni samo po vjeri ili trebamo i djela?

Najcjelovitije biblijsko razumijevanje spasenja(1) čovjeka

luther_worms1521_wernerRimokatolici često spominju kako Biblija nikada ne govori da smo spašeni samo po vjeri, te da se izraz „samo vjera“ pojavljuje samo jednom u Jakovu, gdje se kaže da nismo spašeni samo po vjeri. Ako je tome tako, zašto onda protestanti kažu da smo opravdani samo po vjeri, a ne po djelima? Tome je tako budući da Biblija uči da smo opravdani samo po vjeri, a ne po djelima.

U nastavku je nekoliko redaka o spasenju(2) vjerom. Molimo da zapazite da se vjera i djela nalaze u suprotnosti. Drugim riječima, mi smo spašeni po vjeri „ne po djelima“ i „bez djela“  itd. Stvar je u tome da postoje samo dvije opcije. Ili smo spašeni samo po vjeri, ili tome nije tako. Budući da imamo vjeru i djela (kao koncept i u praksi), onda smo spašeni ili samo po vjeri, ili po vjeri i djelima. Ne postoje druge opcije.

Ukoliko vidimo da Pismo isključuje djela, u bilo kojem obliku, kao sredstvo našeg spasenja, onda je logično da smo spašeni samo po vjeri. Bacimo pogled na ono što Biblija govori o vjeri i djelima. Nakon toga ćemo se uhvatiti u koštac s onim što Jakov kaže vezano uz moto „samo vjera“.

Rimljanima 3, 28-30: „Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djelâ Zakona. Ili je Bog samo Bog Židovâ? Nije li i poganâ? Da, i poganâ. Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri.“

Rimljanima 4, 5-6: „Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost, kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djelâ…“

Rimljanima 5, 1: „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.“

Rimljanima 9, 30-32a: „Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima.“

Rimljanima 10, 4: „Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.“

Rimljanima 11, 6: „Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!“

Galaćanima 2, 16: „Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.“

Galaćanima 2, 21: „ Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.“

Galaćanima 3, 5-6:  „Onaj dakle koji vam daje Duha i čini među vama silna djela, čini li to zbog djelâ Zakona ili zbog vjere u Poruku? Tako ‘Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost.’“

Galaćanima 3, 24: „Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo.“

Efežanima 2, 8-10: „Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.“

Filipljanima 2, 9: „…i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj…“

I drugdje…

Ponovimo, djela/zakon su  u više navrata suprotstavljeni vjeri, te možemo reći da se ne opravdavamo po djelima ni na koji način. Dakle, mi u ispravan odnos s Bogom stupamo, ne po vjeri i našim djelima, već samo po vjeri.

Jakov 2, 24 – „ne samo po vjeri“

Biblija nas jasno uči da smo spašeni (opravdani) po vjeri u Krista i ono što je On učinio na križu. To je vjera koja nas sama spašava. Međutim, ne možemo se zaustaviti na ovome bez rješavanja onoga što Jakov kaže u svojoj poslanici, redak 2, 24 „Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom.“

Nema proturječja. Sve što trebate učiniti je pogledati na kontekst. Jakovljeva poslanica u 2. poglavlju ima 26 redaka. Redci 1-7 nas poučavaju da ne smijemo iskazivati pristranost. Redci 8-13 su komentari na Zakon.

Redci 14-26 su o odnosu između vjere i djela. Jakov počinje ovaj dio koristeći se primjerom nekoga tko rekne da ima vjeru, ali nema djela:  „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti?“  (2, 14). Drugim riječima, Jakov se osvrće na pitanje „mrtve vjere“ – vjere koja nije ništa više od verbalnog izjave ili  javne ispovijedi intelektualnog stava, a nije iskrena iz srca. Takva vjera je prazna od života i djelovanja. Jakov počinje s lošim primjerom i time pokazuje kakva je prazna vjera (2, 15-17), samo riječi bez djelovanja. Tada pokazuje da se takva vrsta vjere nimalo ne razlikuje od vjere demona (2, 19). Konačno, daje primjere žive vjere kod koje dijela slijede riječi. Djela slijede istinsku vjeru i pred našim bližnjima, a ne pred Bogom (op. prev. kojem to nije potrebno), svjedoče da se doista radi o autentičnoj vjeri. Jakov piše o Abrahamu i Rahabi kao primjeru ljudi koji su svjedočili svoju vjeru vlastitim djelima.

Ukratko, Jakov ispituje dvije vrste vjere; onu koja dovodi do pobožnih djela i onu kod koje takav učinak izostaje. Jedna je istinita, a druga je lažna. Jedna je mrtva, a druga živa; dakle, vjera bez djela je jalova (2, 20). No Jakov nije u suprotnosti s prethodno citiranim redcima koji govore o spasenju/opravdanju samo po vjeri.

Isto tako, primijetite da je Jakov zapravo citira iste redke koje i Pavao citira u Rimljanima 4, 3, među mnoštvom stihova koji se bave opravdanjem vjerom. Jakov u 2, 23 kaže;  „te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta.“ Ukoliko je Jakov pokušavao poučavati kontradiktorne doktrine o vjeri i djelima u odnosu na druge novozavjetne pisce, onda se ne bi koristilo Abrahamom kao primjerom. Dakle, možemo vidjeti da je opravdanje samo po vjeri, a da je Jakov govorio o lažnoj vjeri – vjeri koja nije prava – kada je rekao da nismo opravdani samo po vjeri.

Dodatak: Što je rješenje?

Reformacijsko razumijevanje opravdanja samo po vjeri i spasenja samo Božjom milošću je najautentičnije i najpotpunije biblijsko razumijevanje Evanđelja – Božje Radosne vijesti o spasenju čovjeka. To je uravnotežen način gledanja koji uključuje opravdanje od grijeha, sigurnost vlastitog spasenja, potrebu posvećenja cijelog ljudskog bića i proslavljenja vjernika na koncu ovoga života. Onaj tko doista zaslužuje nazivati se protestantom će to ustrajno tvrditi i naviještati.

Ovo istodobno ne isključuje da i u različitim kršćanskim tradicijama (rimokatolici, pravoslavni, arminijanci i drugi), mada se u njima poučava da se po pitanju spasenja treba oslanjati i na vlastita djela, ipak može biti spašenih. U njima mogu postojati vjernici koji Božjom suverenom voljom i providnošću bivaju opravdani i spašeni, no samo milošću Božjom po vjeri. Tamo gdje se Biblija čita i ispovijedaju temeljna kršćanska Vjerovanja, postoji i mogućnost da pod utjecajem Duha Svetog dođe do iskrenog pokajanja, shvaćanja vlastite grešnosti i nemoći, te pouzdanja samo u žrtvu Isusa Krista. Svim ljudima je za spasenje potrebno pokajanje i vjera u Gospodina Isusa Krista.

Oni koji se u pogledu spasenja pouzdaju u vlastita djela, poslušnost Božjem Zakonu i  raznim pravilima, nalaze se pod svojevrsnim „prokletstvom Zakona“; „Doista, koji su god od djelâ Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti.“ (Galaćanima 3, 10-11)

Rješenje je odreći se stava da se spasiti možemo po vjeri i vlastitim djelima, obdržavanjem Zakona i propisa ili vlastitim naporima, te povjerenje staviti samo u Krista i njegovu žrtvu na križu.

Biti u Kristu znači da je osoba umrla s Kristom, te je zato umrla i Zakonu (Rimljanima 7,4). Stoga nije obvezna obdržavati Zakon u svrhu vlastitog spasenja(3). Svome spasenju ne može dodati nikakva djela, a ukoliko to pokuša naći će se pod „prokletstvom Zakona“.

Vjeruj samo u Isusa Krista u pogledu oproštenje vlastitih grijeha. Ako ne, onda si još uvijek pod Zakonom i obvezan da ga cijelog izvršiš kako bi bio spašen (Galaćanima 3, 10; Jakov 2, 10)).

.

Autor osnovnog članka: Matt Slick

https://carm.org/are-we-saved-faith-alone-or-do-we-need-works-too

Preveo, priredio i dopunio: Jasmin Koso, prosinac 2016.

Dodatan izvor:

https://carm.org/roman-catholics-still-under-law-lost

——————————————————————————————————–

(1) (op. prev.) Od čega trebamo biti spašeni? Trebamo biti spašeni od Božjeg gnjeva i osude, te vječne propasti cijelog našeg bića, od ispraznosti, otuđenosti i odvojenosti od Boga. Sve zbog naše pale grešne naravi, grijeha, pobune, neposluha, pokvarenosti i zloće. O ljudskoj iskvarenosti svjedoči nam Biblija, ali i priroda, svakodnevni život i stanje u svijetu, te naša vlastita zloća. (Ivan 3, 36; Rimljanima 1, 18; Efežanima 5, 6; Kološanima 3, 6; 1 Petrova 1, 18).

(2) (op. Prev) Autor ovog teksta pojmove opravdanje i spasenje koristi kao međusobno zamjenjive bez daljnjeg pojašnjavanja, mada nemaju potpuno isto značenje…

Opravdanje znači da vjerniku, koji je inače u sebi grešan i nepravedan, po pokajanju i vjeri u Isusa Krista, biva uračunata Kristova pravednost kao njegova vlastita. Grešnik biva proglašen pravednim u Božjim očima samo zbog Krista. Krist je u cijelosti platio kaznu umjesto njega i grijesi mu bivaju oprošteni samo zbog Kristove žrtve na križu.

Stoga biti opravdan istodobno znači i biti spašen od Božjeg gnjeva i osude. Dakle, spašeni bivamo trenutno kad se iskreno pokajemo i povjerujemo u Isusa Krista. Sigurnost da smo spašeni je nešto u što smo pozvani vjerovati i steći na našem vjerničkom putu. Sigurnost spasenja dolazi objektivno od pouzdanja samo u Kristovu otkupiteljsku žrtvu na križu i subjektivno (manje pouzdano) od promatranja plodova života provedenog u vjeri i pouzdanju.

No pojam spasenje istodobno označava i proces (Filipljanima 2, 12-13 i drugdje). To je proces u kojem, kroz opravdanje, posvećenje (rast u osobnoj svetosti, ljubavi, poslušnosti i služenju  Bogu) i proslavljenje (koje će se zbiti na kraju ovog života), Bog spašava cijeli naš život i biće.

Naša djela posvećenja nikada nisu savršena i bez grijeha. Spasenje vjernika je u cijelosti Božje suvereno djelo i Bog će ga sigurno dovršiti (Rimljanima 8, 30; 1 Korinćanima 1, 8-9; 1 Petrova 5, 10). One koje je opravdao Bog će sigurno i spasiti. Spašeni bivamo isključivo po milosti kroz vjeru, Ne zbog naših djela, već u cijelosti zbog Kristove otkupiteljske žrtve na križu (Luka 17, 10).

(3) Božji moralni zakon nastojimo poštovati jer to Bog od nas traži, iz zahvalnosti, ljubavi i poštovanja prema Bogu, jer su u njemu sadržana načela Božjeg Kraljevstva, kao i upute za ispunjen i blagoslovljen život. No ne iz razloga da bi bili/ostali spašeni.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s