Popularni mit o poganskim korijenima Božića

U ovo doba godine kao relativno novi element božićnog folklora mogu se mjestimice po portalima ili “facebook feedovima” zamijetiti članci o tome kako je Božić ništa drugo do pokršteni poganski (ne-kršćanski) običaj.

Argumentacija je otprilike ovakva:
  • još u Rimskom carstvu postojali su razni kultovi Sunca koji su na 25.12. imali svoje festivale posvećene Suncu
  • kada je u 4. stoljeću kršćanstvo postalo državna religija, da bi privuklo što veći broj pogana u crkvu pokrstilo je taj festival tj. obuklo ga u kršćansko ruho (rođenje Isusa Krista) dok je način proslave zapravo ostao isti

Npr. u zaključku ovog članka stoji:

“Kao što je već spomenuto, u ranom 4. st. vrh Crkve je odlučio da im je potrebna kršćanska alternativa popularnoj poganskoj proslavi u vrijeme zimskog solsticija. Izabrali su kao datum Kristovog rođenja te je prvi zabilježeni Festival rođenja održan u Rimu 336. godine.”

Ovo je jedna prilično popularna teorija i može ju se naći i na nekim ozbiljnijim stranicama poput National Geographica. Izgleda da je snaga njene uvjerljivosti upravo njena popularnost te ponavljanje, recikliranje i citiranje dok je u svojoj osnovi više na tragu konstrukcija i rezoniranja koji se mogu naći u također popularnom dokumentarcu Zeitgeist.

Povijesna rekonstrukcija

No, koliko je ova teorija uistinu povijesno utemeljena? Odnosno,
  1. Mogu li se njene tvrdnje jednostavno dokazati? I s druge strane:
  2. mogu li se njene tvrdnje jednostavno pobiti?
Odgovor na prvo pitanje nisam uspio naći. Našao sam samo članke u kojima se citiraju ljudi koji tvrde tu teoriju, no bez potkrepe nečim konkretnim osim same priče, mišljenja i osjećaja podudaranja.
Odgovor na drugo pitanje (pobijanja ove teorije) može se naći poprilično jednostavno i to ne na osnovu nečijeg mišljenja već jednostavne povijesne rekonstrukcije.

1) Jesu li kršćani tek u 4. stoljeću odabrali 25.12. za datum Isusovog rođenja?

Odgovor je jedan jednostavan: Ne!Hipolit Rimski (170.–235.) već na početku 3. stoljeća (202 – 211) u svom komentaru knjige proroka Danijela piše:

“Prvi dolazak našeg Gospodina u tijelu, kada je rođen u Betlehemu, bio je 25. prosinca, u srijedu, dok je August bio u svojoj četrdeset i drugoj godini, ali od Adama, pet tisuća i pet stotina godina. Umro u trideset trećoj godini, 25. ožujka, u petak, osamnaeste godine cara Tiberija, dok su Rufus i Rubelion bili konzuli.” (1)

Kako su rani kršćani došli do datuma 25.12.?

Hipolit spominje 25.3. kao datum Kristove smrti i 25.12. kao datum njegova rođenja. Primjećuje se da je razmak između ta dva datuma 9 mjeseci. Naime, Židovi su imali tradiciju vjerovanja da su veliki Božji ljudi bili začeti i umrli na isti datum. Rani kršćani očito su pod utjecajem te židovske (a ne poganske) tradicije isto držali za Isusa. Datum njegove smrti relativno se precizno mogao odrediti budući da je padao na poznati datum židovske Pashe. Određen je datum 25.3. Taj je datum također uzet za datum Isusova začeća te se lako došlo do 25.12. kao datuma Isusovog rođenja.

Osim ove linije razmišljanja neki su još stariji izvori (“Jakovljevo protoevanđelje“, apokrifno djelo iz 2. st.) za polazište uzimali biblijski izvještaj u kojem stoji da je Isus 6 mjeseci mlađi od Ivana Krstitelja. Ivan je pak začet nakon što je prošlo vrijeme svećeničke službe oca mu Zaharije (Luka 1). Na temelju toga autor tog djela zaključuje kako je Ivan Krstitelj začet krajem rujna što bi prema toj teoriji značilo da je Isus začet krajem ožujka.

U ovoj raspravi nije bitno jesu li ta rana vjerovanja točna (vjerojatno nisu), no ono što je bitno je da datum Kristova rođenja nije temeljen na poganskim festivalima već na onome što su rani kršćani vjerovali na temelju biblijskog izvještaja i židovske tradicije.

2) Jesu li kršćani tek 336. godine počeli slaviti Božić?

Augustin (Propovijed 202) navodi da Donatisti (sjevernoafrička grupa koja se odvojila od Rimske crkve) nisu slavili blagdane koji su uvedeni nakon što su se odvojili. Konkretno radilo se o blagdanu Bogojavljanja koji se slavi 6. siječnja, a na zapadu se počeo slaviti krajem 4. stoljeća. No, Donatisti koji nisu slavili blagdane uvedene nakon odvajanja jesu slavili Božić, a od Rimske crkve su se odvojili 311.g. Što daje zaključiti da su kršćani i prije 311. g. (i prije Konstantina) te dok su još bili progonjeni, slavili Božić 25.12. Što je također u skladu s tvrdnjom Ivana Zlatoustog iz 386. g. da je blagdan Isusova rođenja drevna tradicija crkve na zapadu (a ne od par desetljeća) (2).

S druge strane, najbolji kandidat popularne teorije kao preteče Božića na 25.12. je rimski festival Sol Invictus. No, najstariji zapis koji spominje da se Sol Invictus slavio 25.12. potječe tek iz 354. godine (Philocalian Calendar). Ovo može značiti upravo suprotno od popularne teorije: da su zbog popularnosti proslave Božića među kršćanima, Rimljani pomaknuli festival kako bi dali svoju alternativu tom datumu.

Čak i nakon što je kršćanstvo postalo državna religija, postoje propovijedi Lava Prvog (390. – 461.) u kojima upozorava kršćane da ne slave Božić na način na koji pogani slave svoje festivale – klanjajući se Suncu (3). Iz ovoga se također vidi da su (još) i tada kršćani zazirali od poganština i nisu prilagođavali Božić poganskim slavljima, već su samo držali ono što su vjerovali da je bilo istina.

Slično kao kada su kršćani prirodno odabrali za dan okupljanja nedjelju, Dan Gospodnji, jer je Krist na taj dan u tjednu uskrsnuo, pogrešno bi bilo reći da su nedjelju odabrali jer su pogani taj dan također imali posvećen bogu Suncu – i onda Tertulijan (160.-220.; “Against the Nations”) govori kako kršćani drže do nedjelje iz drugih razloga od onih zbog kojih ju drže pogani. Sličan se princip može vidjeti i kod slavljenja Božića (koji je bio inspiriran Kristovim rođenjem) koji se donekle poklopio s poganskim slavljima.

Treba reći da je ova druga teorija starija od one na početku spomenute popularnije i više je zastupljena u akademskim krugovima koji ipak više poznaju povijesne izvore i povijesnu rekonstrukciju od nekih portala ili s druge strane nekih današnjih kršćana koji u mnogočemu što nije izrijekom spomenuto u Bibliji vide poganski utjecaj.

Brani li ili zapovijeda Biblija slavljenje Božića?

Biblija o datumu Isusova rođenja ne daje jasnu naznaku. Također u Bibliji nije zabilježeno da su prvi kršćani slavili dan Kristova rođenja. No, ako su rani kršćani (2.-3. stoljeće) vjerovali da je Krist rođen 25.12. i počeli slaviti taj dan kao datum Kristova rođenja, trebaju li svi kršćani slaviti Božić? Pogotovo ako Isus vjerojatno i nije zaista rođen 25.12.?

Mislim da se u ovom slučaju treba voditi biblijskim principom koji svakom pojedincu daje slobodu uvjerenja. Pavao u 14. poglavlju poslanice Rimljanima piše:

Netko razlikuje dan od dana, drugi pak svaki dan smatra jednakim. Neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko misli na dan, Gospodinu misli; i tko ne misli na dan, Gospodinu ne misli. Tko jede, Gospodinu jede — jer zahvaljuje Bogu; i tko ne jede, Gospodinu ne jede — i zahvaljuje Bogu. Jer nitko od nas ne živi sebi i nitko sebi ne umire. Jer ako i živimo, Gospodinu živimo; ako i umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle, i ako živimo i ako umiremo — Gospodinovi smo. Ta Krist za to i umrije i uskrsnu i oživje da bude gospodar i mrtvih i živih. A ti, što sudiš brata svojega? Ili i ti, što prezireš brata svojega? Ta svi ćemo stati pred sudište Kristovo.

Biblija ne zapovijeda kršćanima da moraju slaviti Božić, ali to niti ne zabranjuje. Štoviše, Pavao je ovdje prilično oštar prema onima koji drugima zabranjuju da imaju neki poseban dan koji će iz nekog razloga posvetiti Bogu, pa makar to bilo za zahvaljivanje Bogu što je poslao svog Sina kao čovjeka.

I dok su se u “širokoj potrošnji” mnogi negativni elementi nakalemili na proslavu Božića, sama bit blagdana proizlazi iz ranokršćanskog vjerovanja te ima pozitivnu poruku i donosi mnogo dobra ploda, čak i među onima koji nisu vjernici, poput obiteljskog okupljanja, božićnog duha darežljivosti i brige za bližnje i sl.

—————-

Bilješke:

1 “For the first advent of our Lord in the flesh, when he was born in Bethlehem, was December 25th, Wednesday, while Augustus was in his forty-second year, but from Adam, five thousand and five hundred years. He suffered in the thirty-third year, March 25th, Friday, the eighteenth year of Tiberius Caesar, while Rufus and Roubellion were Consuls.” http://www.newadvent.org/cathen/03724b.htm

2 “St. Chrysostom in a Christmas sermon, delivered at Antioch in the year 386, says, ” it is not ten years since this day [Christmas Day on December 25] was clearly known to us [in Antioch], but it has been familiar from the beginning to those who dwell in the West.” “The Romans who have celebrated it for a long time, and from ancient tradition, and have transmitted the knowledge of it to us.” (Addis WE, Arnold T. A Catholic Dictionary: Containing Some Account of the Doctrine, Discipline, Rites, Ceremonies, Councils, and Religious Orders of the Catholic Church. Benziger Brothers, 1893. Original from Columbia University, Digitized Sep 15, 2009, p. 178)”3 Leo I (440-461), Sermon XXVII: On the Feast of the Nativity, VII (Pt. IV) http://www.newadvent.org/fathers/360327.htm

.

Preporučene poveznice:

http://www.biblicalarchaeology.org/daily/biblical-topics/new-testament/how-december-25-became-christmas/

https://www.youtube.com/watch?v=DfcvJWPTY64

.

Izvor: Činjenice o Jehovinim svjedocima ·28. Prosinca 2016

Autor: Ante Pavlović

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s