Osvrt: Svjedočanstvo Kristovog uskrsnuća ruši racionalističko poimanje svijeta. Ali baš svako…

Kolega Željko Porobija nedavno je ustvrdio da “Teorija evolucije ruši svaku religiju Ali baš svaku”.

 

Piše: Jasmin Koso

Mogli bismo isto tako reći da svjedočanstvo brojnih svjedoka o Kristovom uskrsnuću ruši racionalističko poimanje svijeta.  Naravno, svjedoci nisu snimili uskrslog Krista “smartfonom”, pa i dalje ostaje velika uloga sklonosti, vjere i povjerenja. No i u teoriji evolucije (posebno mislim na makroevoluciju i tezu o slučajnosti nastanka života) velika je uloga sklonosti, vjere i povjerenja.

Nadalje, iskustveno znam da je Željkovo pisanje uvelike uvjetovano reakcijom na (loša?) iskustva u njegovom vjerskom okruženju i izazove koje ono postavlja. Željkovo polemiziranje odgovara uglavnom na religijska gledišta fundamentalizma (što i sam priznaje), u čijem je duhovnom okruženju uglavnom boravio.

Ovdje problem leži u racionalističkom pogledu na svijet. Scijentizam je samo derivat “preživanje” novovjeke ideje racionalizma. No njegov produkt je i fundamentalizam. Naime, i scijentizam i fundamentalizam karakterizira doslovno i racionalističko promatranje religije i svetih spisa.  Jedni žele dokazati da sve tvrdnje religije doslovce stoje bez kontekstualizacije (upitno je koliko uspješno), a drugi imaju potrebu da sve negiraju i pobijaju.

Znanost i religija su komplementarne na način koji Porobija možda shvaća ali ne prihvaća. Racionalni logos ljudima odgovara na mnoga pitanja ‘kako?’, a religijski mithos na pitanja ‘zašto?’ i ‘čemu?’.  U starom vijeku su ljudi bili svjesni potrebe za ova oba načina gledanja. No moderno doba je, uza sav napredak, odlikovalo snažno potiskivanje mitološkog intuitivnog načina razmišljanja od strane pobornika racionalizma. Ljudi su počeli zaboravljati razmišljati na mitološki intuitivan način. No moderno doba je isto tako pokazalo da većina ljudi ne može normalno i sretno funkcionirati, pa čak postaje i autodestruktivna (što je pokazao civilizacijski krah u dva svjetska sukoba), bez obojega.

Isto tako, kada jedno pokušava potisnuti drugo dolazi do kontrareakcije. Tako je došlo i do rasplamsavanja vjerskog fundamentalizma, pa i islamske revolucije, naočigled zapanjenih sljednika racionalističkog poimanja svijeta. Naravno, svatko ima pravo odbacivati jedno ili drugo (ili potrebu za duhovnošću).

Religijske tvrdnje uglavnom nisu prikladne za empirijsko dokazivanje. Možemo imati razborite i utemeljene razloge vjerovati (ili ne vjerovati), no za religiju (posebice za kršćanstvo) ključan je element vjere i povjerenja.

Uvjeren sam da nitko ne može dokazati da je život nastao “slučajnošću”. Znanost još manje može odgovoriti na pitanje što je uopće život, a pogotovo o njegovoj svrsi i smislu. Teorija evolucije i esencijalna svrha religije mogu mirno živjeti jedno kraj drugoga. I čemu uopće potreba da se teorija evolucije ili bilo što drugo koristi za rušenje religije?

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s