Malo povijesti

Mihael Starin (Mihály Sztárai)-reformator Ugarske, Slavonije i Baranje (Sztára, Ugarska, ? – Pápa, Ugarska, oko 1575.). Povijesni osnivač naše crkve. -reformer of Hungary, Slavonia and Baranja (Sztára, Hungary,? – Papa, Hungary, about 1575). The historical founder of our Church.

Dolazak kalvinizma na prostor Hrvatske

U vremenu od 1540. do 1560. godine Turci su već potpuno osvojili Slavoniju i Baranju. Ta činjenica je svakako pogodovala širenju reformacije, obzirom da su Turci bili naklonjeniji protestantima nego rimokatolicima.[1]

Reformacija (i luteranska i kalvinska) se na prostor Slavonije, Baranje i Međimurja širi iz Ugarske i to uglavnom među mađarskim i hrvatskim stanovništvom. Vrijeme spočetka i prve polovine 16. stoljeća, u Europi ispunjeno snažnom reformacijom, u našim krajevima nosi obilježje velikog osmanlijskog pritiska i nadiranja u hrvatske krajeve sjeverno od Save i Dunava. Unatoč tome, val reformacije zahvaća i istočne krajeve Hrvatske, odnosno prostor Slavonije, Baranje i Srijema. Najveće uspjehe reformacija je postigla u Slavoniji, posebno u okolici Valpova i Vukovara. Pod turskom okupacijom, reformacijski pokret zadobio je mnogo rimokatoličkih župnika.[2]

Kalvinska reformacija je u 16. stoljeću bila prisutna i u Zagrebu, odnosno u njegovoj okolici. Kalvinski nauk propovijedao je župnik Mihajlo Bučić u Stenjevcu. On se vjerojatno obratio za vrijeme studiranja u inozemstvu. O Mihajlu Bučiću imamo malo podataka. Znamo da je bio plemićkog podrijetla i da se zbog sukoba s Franjom Tahyjem sklonio u Međimurje pod zaštitu grofova Zrinskih. Od 1567. do 1571. godine bio je propovjednik u Belici i Nedelišću. Mihajlo Bučić bio je školovan i vrlo uspješan protestantski propovjednik te je kroz propovijedanje i čitanje njegovih knjiga imao velik utjecaj na ljude. Unatoč tome što o Bučiću nema mnogo izravnih podataka, o plodnosti njegova rada nam svjedoče sinode Zagrebačke biskupije koje su se sastajale na saziv biskupa Draškovića, s ciljem zaustavljanja širenja protestantizma na području Zagrebačke biskupije, a posebice zbog Bučićeva djelovanja. Bučić je autor (prema usmenoj predaji) tri knjige pisane na kajkavskom dijalektu: Novi Zakon, Katekizam ili Kerstjanski navuk i Contra realem praesentiam Corporis Christi in Eucharistiae sacramento. Ni jedan primjerak ovih djela se nije uspio sačuvati. Smatra se da su svi primjerci spaljeni za vrijeme rimokatoličke protureformacije, a da su ta djela (ili barem jedno od njih) postojala , svjedoče zapisnici sa sinoda Zagrebačke biskupije.[3]

…Drugi kalvinski propovjednik na području Zagreba bio je Benedikt Blažeković. O njemu također posjedujemo vrlo malo konkretnih podataka. Njegovo ime pojavljuje se u tužbi biskupa Nikole Stjepanića, u kojoj je 5. svibnja, 1601. godine kralju Rudolfu tužio kneza Jurja Zrinskoga.[1] Biskup Stjepanić iznio je tužbu zbog omogućavanja djelovanja protestantskim propovjednicima na području Međimurja. Biskup je također iznio tužbu i protiv Benedikta Blažekovića, stanovnika kraljevske varoši Gradec jer je opaki kalvinist koji svojim propovijedanjem „zaluđuje svoje sugrađane svojim zlokobnim bludnjama“.[2]

Kalvinizam se spominje i vezano uz ime Markantuna de Dominisa nadbiskupa splitskog.[3] Poznato je da je Markantun de Dominis bio pristalica reformacije, no ostaje pitanje je li bio pristalica luteranstva ili kalvinizma.[4]

…Prema određenim izvorima u Slavoniji je, posebice u okolici Valpova i Vukovara, još prije širenja reformacije bio prisutan husitizam.[1] To je zasigurno utjecalo i na plodno širenje protestantizma na tim prostorima. Predreformacijski pokreti poput husitizma naglašavali su sve bitne ideje koje su kasnije došle do izražaja i u reformaciji.

Mihael Starin

Tko je bio Mihael Starin? Riječ je o reformatoru koji je polučio poseban uspjeh u širenju reformacije na području Slavonije i Baranje. Rodio se u selu Stara u Šomođskoj županiji (mađarski dio Podravine) oko 1500. godine. Na tom području su u velikom broju živjeli Slovaci, pa je i Mihael Starin najvjerojatnije bio Slovak.[1] No postoje i drugačija mišljenja. Prema mišljenju dr. Stanislava Marijanovića, Starin je podrijetlom iz prekodravskog čisto hrvatskog sela Stare (Sztara, Dravasztara).[2]

…Mihael Starin je u početku bio franjevac,[1] no 1530. godine pristaje uz reformaciju. Studirao je na sveučilištu u Padovi gdje je stekao i titulu magistra teologije. „Kao franjevački redovnik službovao je u Sarospataku kao dvorski svećenik jednog zemplinskog plemića uz kojega se borio i u Mohačkoj bitci. Pristaša reformacije postaje u Sarospataku sa svojim gvardijanom Stjepanom iz Kopačeva (Istvan Kopacsi).“[2] Fermedžin navodi i podatak da je Starin studirao i kod glasovitog refomatora Melanchtona.[3] Mihael Starin je obnašao službu pastora u Lugu od 1543. (ili 1544.) do 1551. Nakon toga, obnašao je istu službu od 1558. do 1567., a u tome razdoblju obnašao je i dužnost superintendenta. U Laskafeldu (današnji Lug) Mihael Starin je i osnovao crkvu, a djelovao je i u drugim mjestima širom Slavonije i Baranje. Razlog za njegovo toliko plodonosno djelovanje nalazi se u njegovom misijskom duhu, odnosno ljubavi za Evanđelje.[4]

…Već u razdoblju od 1543. do 1551. godine osnovane su brojne hrvatske protestantske župe, a među njima i župa u Tordincima.[1] Na žalost, do današnjeg dana, održalo se samo dvadesetak župa. Mnoge reformirane župe nisu izdržale snažno djelovanje protureformacije te su nestale u 17. stoljeću nakon odlaska Turaka iz prostora Slavonije i Baranje. Danas nije sigurno gdje su sve djelovale hrvatske protestantske župe. Josip Bosendorfer navodi mjesta gdje je bilo kalvina Hrvata. To su: Podgajci, Sv. Gjuragj varoš, Moroslavci, Golinci, Beničanci na Vučici, Šljivoševci, Marijanci, Kunišinci, Čamagajevci, Bočkinci, Črnkovci, Janjevci, Bratuševci, Radinkovci, Dragšinci, Tomašanci, Zubovac, Dubravnik, Vanja Luka, Tordinci, Osijek.[2]

Nameće se pitanje je li Mihael Starin bio pristalica kalvinske reformacije, jesu li protestantske župe koje je osnovao od početka bile kalvinske i je li glasovita tordinačka sinoda 1551. bila kalvinska sinoda? Nesumnjivo da je glavnina utjecaja reformacije na prostor Slavonije i Baranje dolazila iz Ugarske, a kako smo već naveli, prvi val reformacije u Ugarskoj bio je luteranski. Prvi reformirani superintendent u Ugarskoj postao je 1567. godine Péter Juhász Melius. Iste godine su kao službeno vjeroispovijedanje prihvaćeni Heidelberški katekizam i Drugo helvetsko vjeroispovijedanje. To su argumenti prema kojima se sa sigurnošću može tvrditi da je rana reformacija na prostoru Slavonije i Baranje bila pod luteranskim utjecajem. Nakon toga, u drugoj polovici 16. stoljeća, sukladno događanjima u Ugarskoj, nastavlja se reformacija u kalvinskom duhu.

…Tade Smičiklas, govoreći o širenju reformacije u Podravini i Slavoniji, navodi: „Mnogi popovi u Podravini prelaze na protestantizam ili bolje govoreći kalvinizam. Tako evo i ovdje spominju se popovi biskupa zagrebačkoga da su se pokalvinili. Diljem uz rijeku Dravu cvate protestantizam i kalvinizam upravo u vrijeme Tursko. Čim je Slavonija po Turcima osvojena diže se Mihajlo Starin iz grada Stare u baranjskoj županiji, uvodi Luterovu nauku i razganja i sasvim razažene katoličke popove, koji se razbjegoše. Isti Starin prisvojio je novoj vjeri mnoge crkve u Slavoniji.“[1]

Prva reformirana sinoda 1576. godine, kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda

Dokument pod nazivom Članci suglasnosti kršćanskih crkava ili Kanoni iz Kneževih Vinograda vrlo su važan dokument iz vremena reformacije u našim krajevima. Dokument je nastao 16. i 17. kolovoza 1576. godine kada je održana prva kalvinska Sinoda na prostoru današnje Hrvatske.[1] Na toj Sinodi sudjelovalo je četrdesetak pastora gornje i donje Baranje. Ovaj važan kalvinski dokument pisan je latinskim jezikom te baca svjetlo na vjerovanje, praksu i organizaciju Reformirane (kalvinske) crkve iz vremena reformacije u našim krajevima.[2]

…Kanoni iz Kneževih Vinograda potvrda su povijesne činjenice da je na području Slavonije i Baranje djelovala brojna i dobro organizirana protestantska crkva kalvinske tradicije.

I danas, nakon 450 godina, ove crkve egzistiraju na ovim našim prostorima te svjedoče višestoljetnu protestantsku prisutnost, multikulturalnost i multikonfesionalnost naših prostora.[1]

Tordinačka župa

U Tordincima je na praznik Duhova, 17. svibnja 1551. godine održana prva protestantska sinoda u našim krajevima.[1] O ovoj sinodi nemamo mnogo podataka. Obzirom da je na prostoru Slavonije i Baranje već djelovao velik broj župa, ukazala se potreba organiziranja i koordiniranja ovih župa u seniorate i superintendaturu. Na ovoj sinodi osnovana je Baranjska superintendatura koja je podijeljena u četiri seniorata. Slavonske župe su organizirane u okviru Vukovarskog seniorata sa sjedištem u Tordincima, a kojeg je prvi senior bio Mihajlo Tordinac.

Sažetak

Uslijed geopolitičke situacije na našim prostorima u 16. stoljeću, reformacija nije ostavila tako burne posljedice i velik trag kao u nekim drugim Europskim zemljama. No unatoč tome, iako se to često zanemaruje, naši protestanti dali su velik doprinos duhovnosti, kulturi, znanosti i pismenosti na prostoru Hrvatske. Taj doprinos primjetan je i djelatan sve do današnjih dana.

Protestantizam u naše krajeve dolazi iz susjednih zemalja u kojima se reformacija snažnije razbuktala, poglavito iz Ugarske koja je najprije bila zahvaćena luteranskom, a potom kalvinskom reformacijom (isti tijek događanja možemo vidjeti i na prostoru Slavonije i Baranje). U zapadnim krajevima naše zemlje, reformacija se najsnažnije razbuktala na prostoru Istre, gdje je u narednim stoljećima djelovanjem protureformacije i nasilno ugušena. Zato i neke od najznačajnijih ličnosti naše reformacije potječu s prostora Istre. Najistaknutiji među njima jest Matija Vlačić Ilirik, povjesničar Crkve i otac suvremene biblijske i ine hermeneutike.

Velik je doprinos protestanata u kulturi i pismenosti našeg naroda, kroz Biblijski zavod u Urachu (prijevod Svetog pisma, katekizmi, table za dicu itd.), otvaranje konfesionalnih škola i razvoj pedagogije. Upravo protestantski – kalvinski utjecaj na razvoj školstva svjedoči da istočna Hrvatska pod turskom vlašću nije bila „slijepa ulica“ kulture, odnosno da nije kulturno zaostajala za zapadnom Hrvatskom, kako se to ponekad smatra. Rimokatolička crkva je kasnije slijedila primjer protestanata u otvaranju škola pri župama.

Pojava reformacije na prostoru Slavonije i Baranje premalo je istražena, vjerojatno zbog dugotrajne turske vlasti u tim krajevima. Međutim, tursko osvajanje tog prostora zapravo je pogodovalo reformaciji. Također, kroz reformaciju je postojala i stalna povezanost prostora istočne Hrvatske s zapadnim zemljama, o čemu svjedoči školovanje mnogih pastora na ugarskim, njemačkim i drugim sveučilištima. O tome svjedoči i sam izraz vjerovanja reformiranih kršćana u istočnoj Hrvatskoj Kanoni iz Kneževih Vinograda koji idu u korak sa svim ostalim reformiranim izrazima vjerovanja.

Najistaknutija ličnost reformacije na prostoru Slavonije i Baranje jest Mihael Starin. Do danas nije sigurno je li porijeklom bio Slovak ili Hrvat.  Vezano uz njega spominju se i optužbe da je reformaciju provodio i nasilnim metodama. Međutim, te optužbe su prilično tendenciozne i nisu dovoljno potkrijepljene argumentima i povijesnim dokazima. Kako bilo, Starin je bio vrlo uspješan u svome radu te je u sedam godina djelovanja utemeljio 120 protestantskih župa. Sam Starin skoro sigurno je bio luteran, stoga su i župe koje je osnovao ispočetka bile luteranske. No u kasnijim desetljećima, u skladu s kretanjima u susjednoj Ugarskoj, protestantske župe u Slavoniji i Baranji postaju kalvinske.

U razdoblju od 1543. do 1551. godine osnovane su brojne hrvatske protestantske župe. Do današnjeg dana održalo ih se sveukupno svega dvadesetak, a od toga samo jedna hrvatska, ona u Tordincima. Većina reformiranih župa nije izdržala snažno djelovanje protureformacije nakon odlaska Turaka iz Slavonije i Baranje u 17. stoljeću.

O počecima i postojanosti kalvina na ovim prostorima ostaje još mnogo prostora za istraživanje. No, njihova višestoljetna prisutnost, unatoč svim nedaćama i pritiscima, svjedoči o velikom duhovnom nasljeđu i o istinskoj vjeri, jer da bi se vjera toliko dugo održala mora biti istinska. Danas je ta vjera na svojevrsnoj prekretnici, prijeti joj velika opasnost, ali se i otvaraju nove prilike. Prijeti joj opasnost od potonuća u nominalizam i pasivnost, a kao alternativa, otvara se mogućnost da suvremenom čovjeku ponudi ono što mu današnji materijalizam i individualizam ne mogu pružiti.

.

Jasmin Koso – odlomci iz rada “Reformirana crkva u Hrvatskoj-počeci”


[1] J. Milić Kalvinizam u Hrvata 68.; V. Klaić Povijest Hrvata sv. 5., 661.


[1] J. Milić Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda 14.


[1] Prije održavanja ove, održana je poznata Sinoda u Tordincima 17. svibnja 1551. godine. No Sinoda u Tordincima se ne može smatrati kalvinskom jer u to vrijeme kalvinska reformacija još nije preuzela protestantske župe Slavonije i Baranje. Vidi: J. Milić Kalvinizam u Hrvata68-70.

[2] J. Milić Kalvinski kanoni iz Kneževih Vinograda 13.


[1] Tade Smičiklas Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije sv. 1., (JAZU, Zagreb, 1891.), 94-95.


[1] Tordinačka župa je svakako nastala prije 1551. godine kada je održana prva protestantska sinoda u ovim krajevima.

[2] J. Bosendorfer Crtice iz Slavonske povijesti 334.


[1] U ovom periodu su mnogi franjevci pristupali protestantizmu. Usp. S. Jambrek Hrvatski protestantski pokret XVI. i XVII. stoljeća 102.

[2] Imre Bori Iz najranije književne povijesti u Baranji ( u: Godišnjak ogranka Matice Hrvatske Beli manastir, 3/2006.), 38.

[3] Euzebij Fermendžin Nješta o protestantizmu u Slavoniji ( u: Glasnik biskupija Bosanske i Sriemske, 7/1878.) 67-69.

[4] J. Milić Kalvinizam na optuženičkoj klupi 22.


[1] Jasmin Milić Kalvinizam na optuženičkoj klupi(Protestantska reformirana crkvena općina Tordinci i Kršćanski centar „Dobroga pastira“, Osijek, 2008), 22.

[2] Stanislav Marijanović Hrvatsko-mađarski protestantizam za turske vladavine (u. Literarni izzivi, Slovenska akademija znanosti in umetnosti; Univerza v Mariboru-Pedagoška Fakulteta Maribor, Maribor, 2003.), 208-209.


[1] Usp. F. Šanjek Kršćanstvo na hrvatskim  prostorima 352. ; J. Milić Kalvinizam u Hrvata 64, 65. Prema povijesnim izvorima koji se nalaze na Praškom sveučilištu, u vremenu od 1401. do 1420. godine na tom sveučilištu studirala su tri studenta iz Iloka za koje se tvrdi da su bili Husiti i prvi prevoditelji Svetog pisma na mađarski jezik.


[1] Juraj Zrinski je bio pobornik reformacije. Više o naklonjenosti obitelji Zrinski reformaciji vidi: Nataša Štefanec The Ascend of the Zrinski Family and their Role in the Spread of Protestantizam in the Second Half of the 16th Century (Magistarski rad, Central Europena University-History Department,  Budimpešta, 1997.); Nataša Štefanec Heretik njegova veličanstva (Barbat, Zagreb, 2001.)

[2] S. Jambrek Hrvatski protestantski pokret XVI. I XVII. stoljeća 82; V. Klaić Povijest Hrvata sv. 5., 667.

[3] Markantun de Dominis rođen je 1560. ili 1566. godine, a preminuo 1624. Spominje se i pod slovenskim prezimenom Gospodnetić. Usp. J. Milić Kalvinizam u Hrvata 64.

[4] Stjepan Antoljak Hrvati u prošlosti (Književni krug, Split, 1992.), 555-558.


[1] J. Milić Kalvinizam u Hrvata61.

[2] Usp. Dražen Kušen Biskupija đakovačka ili bosanska i srijemska kao locus oecumenismi 1959.-1990.– Magistarski rad (Katolički bogoslovni fakultet sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002.) (Preuzeto iz J. Milić Kalvinizam u Hrvata)

[3] S. Jambrek Hrvatski protestantski pokret XVI. I XVII. stoljeća 81.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s